Pročitah komentar kolege Vukmana na Klasićev nastup u emisiji na programu N1 televizije, kojim je odgovoreno na neke očite nelogičnosti u izlaganju ovog povjesničara koji se pojavljuje u hrvatskim medijima barem onoliko kao svojedobno Ante i Simona.
Nastup mu nije puno smisleniji od Antina. Iza nastupa gospodina Gotovca vidjela se želja za publicitetom, a iza Klasićeve skriva se manipulacija, malo laži malo istine. Provjerene metode zloglasnih službi.
Prvo, tko je od vas znao prije dva tjedna da će biti misa zadušnica jednom drugom Anti u crkvi u Palmotićevoj krajem prosinca? Gdje je služenje te mise bilo najavljeno?
Da koji dan ranije po svuda najavljivan i reklamiran prosvjed protiv mise zadušnice, većina Hrvata ne bi ni znala da će biti održana misa zadušnica, ili dan kasnije, da je bila misa zadušnica. To je kršćanska, katolička crkva, to je Crkva u Hrvata, institucija na koju možemo biti ponosni. Sve ljude tretira kao ljude, i svi ljudi imaju isti tretman kad umru. Nema više Tita, ali razni titići i dalje napadaju Crkvu. Naši biskupi stoički podnose napade titića, a Hrvati mogu biti ponosni na svoje biskupe i na svoju Crkvu.
“Važnije je što svećenici misle o Paveliću i NDH. Nisu ni ti ljudi koji su dolazili na misu, a to se vidjelo i u prilozima vaše televizije, dolazili moliti za grijehe i pokajništvo nego zato što podržavaju Pavelića i NDH. Velik broj svećenika koji drže ove mise dijeli njihovo mišljenje”, kaže vidoviti Klasić, koji navodno zna zašto se netko ide moliti i što netko misli.
Drugo, što titići žele? Žele li oni proučiti našu povijest, konačno ustanoviti broj žrtava 2. svjetskog rata? Ili žele perpetuirati stavove koje su širili komunistički zločinci? Jer osim Pavelićevih zločina koji nisu upitni, upitan je broj žrtava ali zločin nije, postoje i četničko-komunistički zločini. Tko se sjeća da se Klasić usprotivio slavljenju četničko-komunističkih zločina? U Srbu se svake godine ne slavi ustanak, nego zločin. Klasiću očito smetaju samo jedni zločinci, Hrvati kao zločinci, veličanje srpskih zločina mu ne smeta.
Treće, što Klasić pokušava? Pokušava li on kao vjernik promijeniti nešto u Crkvi? Ne, on kao nevjernik, koji očito ima sluha samo za jednu stranu, želi progoniti jednoga čovjeka i poslije smrti. Što reći na to? Je li to licemjerje, je li to ludost, ili je to samo bijedno privlačenje pažnje na način prizemniji i sramotniji od estradnih medijskih sveprisutnika?
Četvrto, umjesto da rečeno licemjerje bude zanemareno kao marginalno, nova televizija to licemjerje natura svima nama. Mora li biti tako? Država ima svoje mehanizme kojima se brani od smeća, naime osim redovnih poreza postoje i porezi na šund. Ako je program neke televizije čisti šund, onda ga treba tako i tretirati.
Jer nema smisla da isti porez plaća i HRT koji uza sve mane ipak ima neku obrazovnu i kritičku funkciju, i program na kojemu su napadači na Crkvu u Hrvata dobrodošli. Još bi se to moglo tolerirati kad bi ti napadači imali obraza i govorili istinu, ali kad je očito njihovo licemjerje, što onda?