Otišao je Bandić, kažu njegovi kritičari, uz dodatak da njegov kriminalni sustav ostaje. Sve je to točno, osim male sitnice, taj sustav niti je Bandićev, niti je kriminalan, nema presude. Taj sustav postoji još od prošlog režima, a Bandić, kao i svi akteri hrvatske političke scene, samo su ljudi koje bi drug Tito i ekipa trebali tužiti za plagijat, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
(…)
Milan Bandić u tom procesu legalne korupcije radnog naroda nekoć, potom pretvorenog u biračko tijelo mnoštva partija s istim mentalnim sklopom, sasvim krivo se prikazuje kao negativac, kao jedini “kontroverzni”, “populistički”, “korumpirani političar”.
Nije Bandićev najveći grijeh u tom kontekstu da je od svih drugih Titića nakon devedesete bio najpametniji i najsposobniji u usavršavanju sustava legitimacije vlasti legalnom korupcijom naroda, birača, od svih drugih.
Sam Bandić jasno je rekao: “Je li vi znate da Bandić svima da? Ja da sam žensko bio bih najbolje žensko, a ja sam jedan mali muškarac. Ali ja svima dam.” Ovu su izjavu napali kao seksističku, no akademik Županov jamačno bi je protumačio kao socijalističku legalnu korupciju radnog naroda, za 21. stoljeće.
Legalna korupcija
Bandić je uistinu svima davao, i lijevima i desnima, i gay aktivistima i antigay kampanjama, i “ustašama” i “partizanima”, ujutro bi imao bedž sa Stepinčevim likom, popodne bi jeo sa srpskim episkopima, a pred spavanje stavio bedž s Titovim likom…
Dobiti šest puta izbora zaredom u gradu Zagrebu može samo netko tko je bio ili toliko široke duše, ili toliko gladan moći (ne znam), može samo netko tko je shvatio da se na vlasti ne možete održati, po Titovu receptu koji je analizirao akademik Županov, ako “svima ne date”, pripadalo im to ili ne, sukladno “egalitarnom sindromu” o kojem je tone teksta napisao Županov.
I sada Bandić jedini negativac. A isti recept legalne korupcije birača (radnog naroda) primjenjuje IDS u Istri, isti SDP u svojim biračkim utvrdama, isti HDZ u svojim… Zasjedneš na proračun, državni, gradski, županijski, općinski, i samo pod krinkom demokracije radiš isto ono što je radila partija u komunizmu, legalno korumpiraš tuđim novcem, “saniraš” brodogradilišta, branitelje, poljoprivrednike….
No Bandić iz tog sustava postkumunističke tranzicije koju Hrvatska nikada nije prošla ipak je najpošteniji, jer je davao svima, a ne samo svojima. Pa i onima koji su ga za života najviše blatili, a nastavili i par sati nakon smrti, iz pera notornog, pravomoćno osuđenog (za razliku od Bandića) Matije Babića i tog portala kojima je Bandić, ono što je poznato, darovao pola milijuna kuna iz gradske blagajne.
Bandić, dakle, nije stvorio nikakav “sustav” kako kažu kritičari, taj sustav je stvorio Bandića koji ga je samo prilagodio vremenu “demokracije”. Bandić je, i u dobrom i ne baš dobrom smislu, zrcalo hrvatskog političkog sustava prepisanog iz bivšeg režima o kojem je govorio Županov što, narodskim jezikom, znači: “Pola pije, pola Šarcu daje.” I traje. Dok nas smrt ne rastavi…, zaključuje Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
