“Hrabra Plenkovićeva odluka da HDZ na izbore ide sam, a desno krilo birača “pokrpa” na drugačiji način, izazvala je krokodilske suze kod Pere Ćorića i HSP-a dr. Ante Starčević. Pero Ćorić je, kao i njegova stranka, sasvim specifičan lik, neka vrsta inkarnacije boga Janusa koji je oduvijek bio jednim licem u HDZ-u, drugim u HSP-u”, piše Ivica Šola u novoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji.
“Bezobraznije bismo rekli da je mutikaša, ali nije pristojno. Njega je HDZ proizveo, kao i HSP AS, a on je na to pristajao, pa sadašnje javno durenje zapravo je licemjerno.
Cijela pravaška politička grupacija oduvijek je imala funkciju pokriti desne HDZ-ove birače te rabiti retoriku koju si HDZ nije mogao dozvoliti. U svemu tome Ruža Tomašić ispadala je hlebinka kada su je instalirali na čelo HSP AS. Naime, tu stranku su 2009. godine, nakon Đapićeva potopa, osnovali politički tajnik HDZ-a Tomislav Čuljak i Pero Ćorić.
Premda su je svi zvali “Ružina stranka”, Ruža Tomašić s njezinim osnutkom na način HDZ-ova trabanta nije imala nikakve veze. Naime, nakon što su Čuljak i Ćorić patentirali novu pravašku stranku, Ćorić je dobio “befel” da ode na Korčulu i “vrbuje” Ružu da stane na čelo stranka, na što je Ruža pristala. Teško je vjerovati da joj je Ćorić rekao kako je nastala stranka i koja je njezina funkcija. Trebala je biti marioneta.
Veza s HDZ-om
No, onda Ruži počinje vrtoglavo rasti popularnost, “otela” se ovoj strategiji “kontroliranog pravaštva” unutar HDZ-a i pod skrbništvom Tomislava Čuljka. Inače, veze Pere Ćorića i Tomislava Čuljka sežu u vrijeme dok je Ćorić bio još u HDZ-u. Ćorić je podizao HDZ u Iloku, dok je Čuljak to isto radio u Vinkovcima. Ćorić pak, nakon što je HDZ izgubio izbore, a vlast se smiješila Račanovoj koaliciji s “naivnim” Budišom, napušta HDZ, no Ćorić je cijelo vrijeme bio “dvocijevka”: bio je HDZ-ov igrač u HSP-u i HSP-ov u HDZ-u.
Inače, cijeli je HSP stalno funkcionirao kao HDZ-ov satelit, koji je ovaj po potrebi stvarao, a po potrebi gasio, ili umnažao u toliko strančica da ni Mirko Miočić na kvizu sigurno ne bi pogodio koliko ima pravaških stranaka u Hrvatskoj. Zbog ovakve shizofrenije unutra pravaškog pokreta u Hrvatskoj, ta ideja nikada nije ozbiljno zaživjela kao relevantna politička struja, što zbog uzajamnih taština i ambicija, što zbog HDZ ove tihe kontrole od samog početka.
Paragine optužbe
Tu ni Đapić, koji ih sada sve pokušava okupiti, nije izuzetak. Prije par godina kada je uskrsnuo na lokalnoj sceni u Osijeku, ovako sam opisao njegov status i funkciju unutar pravaštva: Ova taktika tutorstva i kontrole nad pravaštvom u HDZ-u djeluje od početka, još od nerazjašnjenog ubojstva Ante Paradžika.
Naime, iako se danas Pero Ćorić i Anto Đapić po medijima međusobno optužuju tko je “grobar pravaštva”, činjenica je da je sličan posao koji je u slučaju HSP – AS odrađivao s Čuljkom Ćorić, istu stvar za HDZ devedesetih odradio Đapić maznuvši Paragi, također kontroverznom tipu koji je prije Vesne Pusić u međunarodnoj javnosti Hrvatsku i Tuđmana optuživao za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, vodstvo nad strankom uletivši potom u krilo HDZ-u.
Kako sam već puno puta upozoravao, kao ni Ćorić, ni Đapić nije izvorni pravaš. Najprije se u Osijeku učlanio u HDZ, iz kojeg je ubrzo izbačen, dočim je Ćorić sam otišao, valjda po zadatku. Đapićevi “pravovjerni” biografi reći će da je to učinjeno jer je pozdravljao “Za dom spremni”. No, to je malo vjerojatno. Naime, u to vrijeme, kada je i Stipe Mesić pjevao ustaške “šlagere”, teško je da bi netko bio izbačen zbog “ustašovanja”.
Oni koji su tada bili s Đapićem u HDZ-u, i to “barakaši”, tvrde nam da je izbačen jer je govorio o sebi u istoj ravni s Tuđmanom, da su mu ambicije bile adekvatne današnjoj korpulentnosti. Ta interpretacija o nezasitnoj ambiciji je sigurno bliže istini, što će potvrditi potonji politički put. K tome, puno se lakše probiti u manjoj stranci nego u mastodontu kao što je HDZ.
Karijerno gorivo
Eto, nakon što su se međusobno optuživali, sada se okupljaju u pravaški blok.
Zaključno, oni su više sitni kramari nego pravaši. Zato danas treba obnoviti ćaćine proročke riječi: Glas za HSP je glas za SDP! Ćaćina dica uvik se dive ćaćinoj mudrosti…”
Cijelu kolumnu pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
