Danas, trideset i tri godine nakon što je 18. studenoga 1991. Vukovar na njedrima majke domovine iskrvario pod velikosrpskom agresijom potpomognutom snagama tzv. Jugoslavenske narodne armije i četničkih postrojba, sa sigurnošću se može govoriti da je bio mnogo, mnogo vrjedniji nego što se tada mislilo, piše Branimir Stanić za Glas Koncila.
Naime, kao što je sveznajućemu i svemogućemu Bogu poznato, čim se čovjek začne, kako će izgledati njegov život, tako je i Zlomu – kojemu je, jer je duh, otkriveno mnogo više nego čovjeku – očito bilo poznato da će hrvatski grad na Dunavu biti u desetljećima koji slijede uporište za novu hrvatsku nadu.
Mnogo toga je i ove godine bezuspješno bilo upregnuto da se zatomi čudo Vukovara
Kad bi bilo dovoljno znanstvene hrabrosti i kreativnosti, čak bi se moglo istražiti kojim je čudom moguće da se i ove godine u Vukovaru okupilo oko 120 tisuća ljudi. Gledano u postotku, ni jedna europska zemlja danas ne može bez skupe animacije, promidžbe i složenih marketinških akcija okupiti u postotku toliki broj ljudi na jednom mjestu – a Vukovaru to kao da s lakoćom polazi od ruke. Vukovarskih oko 120 tisuća hodočasnika bilo bi istovjetno (u postotku) kao kad bi se na jednom mjestu okupilo oko 2,7 milijuna Nijemaca, 2 milijuna Francuza, 1,5 milijuna Talijana, 1,5 milijuna Španjolaca…
Može se mirno zaključiti da je mnogo toga i ove godine bezuspješno bilo upregnuto da se zatomi čudo Vukovara. No, vjernički gledano, po veličini križa prepoznaje se vrijednost žrtve, što se vidi po barem sedam pokazatelja.
>Stanić: Pouka za budućnost
Novi je list sudjelovao u relativizaciji godišnjice vukovarske žrtve
Prvo, danima uoči godišnjice nije u javnom prostoru bilo nikakve ozbiljnije popularizacije i animacije dolaska ljudi. Štoviše, kada se inače dogodi ”spajanje vikenda”, ne prestaju medijska propitivanja kamo će ljudi ići pa da iskoriste lijepo vrijeme, a sada je to izostalo. Drugo, ako je nekomu cilj raditi na nacionalnom jedinstvu i na učvršćivanju zajedništva među svim hrvatskim regijama i ljudima – onda su Vukovar i Škabrnja prvorazredne šanse da se to i ostvari.
No naslovnicama je većine novina toga dana premoćno dominirala zdravstvena afera smjene i uhićenja ministra i drugih koji su s njom povezani. Baš tada poentirati zločine i razdor ne pripada kategoriji časnih pothvata. I treće što kao da je ciljalo ugroziti vukovarsko okupljanje politička je situacija potresa u stranci koja je bila na neki način vukovarski simbol – pa se ponegdje forsirao dojam da je to više stranačko okupljanje nego svenacionalna proslava.
Nažalost, kao četvrto, i Novi je list sudjelovao u relativizaciji godišnjice vukovarske žrtve kada je objavio intervju s riječkim nadbiskupom u kojem se, dok je bilo naroda, u tisućama vjernika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i šire, kucalo za domovinu, razglabalo npr. o blagoslovima homoseksualaca, rodnoj ideologiji, kritizirali se vjernici i popularizirale se čak i neke čudne teze o sekularnosti i dijalogu…
Stanić: Svi bi oni htjeli biti Tuđman
Kad bi Vukovar dobivao desetinu pozornosti u medijima kao Srbija…
Peti pokazatelj velike vrijednosti vukovarske žrtve jest to što se mjesecima forsira neka adoracija prema pjevačima, glumcima, pa čak i političarima u Srbiji. Kada bi Vukovar dobivao desetinu pozornosti koju u medijima u Hrvatskoj dobiva Srbija, hrvatski istok davno bi procvao. O vrijednosti vukovarske godišnjice svjedoči i šesti pokazatelj – da se ne ulaže gotovo ništa u ekonomsku stranu toga događanja i još se od toga nitko nije obogatio.
I sedmo, nije li čudno da vukovarska kolona sjećanja završava misnim slavljem, kao krunom događanja, a poruke koje su ondje izrečene ne nalaze na veći odjek? Zar ima nešto pogrješno u riječima zagrebačkoga nadbiskupa izrečenim na misi da se u kontekstu hrvatske povijesti još suočavamo s bolnom stvarnošću neprocesuiranja, pa čak i nagrađivanja onih koji su svojim zločinima nanosili nepravdu hrvatskomu narodu?
To što Vukovar svake godine doživljava i politička, i kulturna, i medijska i ekonomska, pa čak i duhovna podmetanja, pokazuje zapravo da mu je cijena neprocjenjiva. Vukovar očito vječno brani Hrvatsku.
>Stanić: Teologija nije za politiku
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Izvor: narod.hr/Glas Koncila
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.