Branimir Stanić: Istina zatočena svećenika

»Dragi nadbiskupe Dražene, tvoj izbor za predslavitelja završnoga euharistijskoga slavlja kojim zaključujemo jubilej stote obljetnice uspostave biskupije u gradu Rijeci nije slučajan. Prošlogodišnje slavlje koje je predvodio kardinal Matteo Zuppi povezalo nas je s našim talijanskim početcima. Ovo današnje slavlje koje ti predvodiš kao zagrebački nadbiskup i metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije povezuje nas s našom hrvatskom sadašnjošću. Hvala ti što si to prepoznao i odmah pristao biti predvoditeljem ove hrvatske proslave.« Piše to Branimir Stanić za Glas Koncila.

>Stanić: Enciklika istine – Papino proroštvo

Rijeka – žrtva fašističkog režima

Riječi su to koje je na kraju misnoga slavlja na svetkovinu sv. Vida u ponedjeljak 15. lipnja izgovorio u zahvalama riječki nadbiskup i metropolit. Ne bi te riječi možda imale veće težine da nisu uronjene u doba kada se u hrvatskom društvu premalo živi u »hrvatskoj sadašnjosti«, a previše u prošlosti, pogotovo komunističkoj.

Naime poznato je da je biskupija u Rijeci proglašena 1926., u zamršeno doba kada je Rijeka bila »pod Italijom«, to jest kada je taj dio hrvatske domovine bio žrtva fašističkoga režima. No unatoč otporima kojih povremeno ni danas ne nedostaje, riječka sadašnjost neprijeporno pripada Hrvatskoj; što je simbolično potvrdio i izbor predslavitelja riječke mise – čime se ta istina vinula i do neba.

>Stanić: S popisa Registra stanovništva nestali Hrvati i vjernici

Društvo koje rabi krp(ic)e

Dok Katolička Crkva rješava pitanja prošlosti i sadašnjosti na normalan način, ponajprije tražeći da se sve rane liječe kroz prizmu evanđeoske istine koja je jedina pravedna, pa čak i pod cijenu križa, u društvu se rabe neke druge kr(pic)e. Uz Dan antifašističke borbe u palači hrvatske glazbe, Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu, u organizaciji Grada Zagreba i podobnih partnera izvode se »partizanske pjesme«, koračnice uz koje su poput životinja krvnici zadojeni komunističkom ideologijom u jame bacali nevine mahom hrvatske žrtve u ratu i poraću.

Tih dana u Europskom parlamentu zastupnik socijalista i demokrata (S&D) i Socijaldemokratske partije (SDP) Marko Vešligaj postavlja izložbu »Hrvatski antifašistički pokret: Od otpora do prava«. Novinarima je zastupnik rekao da je cilj izložbe bio odati počast hrabrim ljudima koji su ustali protiv fašizma, ali i upozoriti na »povijesni revizionizam« i »puzajući fašizam koji i danas još uvijek postoji u brojnim europskim državama«. Jasno, veličalo se ondje diktatora Tita, a branitelje se gotovo izjednačavalo s partizanima.

>Stanić: Put liječenja zabludjela svijeta

Ideološko presvlačenje

Dio izložbe zauzimaju i »katolički svećenici u Narodnooslobodilačkom pokretu«, a među njima i gornjostubički župnik Franjo Rihar, rodom Slovenac, kojega je još kao nadbiskup koadjutor 1934. godine za svećenika zaredio bl. Alojzije Stepinac. Svećenik je završio u Jasenovcu, ali ne kao član Narodnooslobodilačkoga pokreta, nego jer je odbio služiti misu zahvalnicu za prvu godišnjicu uspostave NDH (ne zna se pouzdano uzrok smrti, neki navode i tifus), a više puta nadbiskup Stepinac vapio je prema vlastima da se dozna njegova sudbina. Posljednje što je taj svećenik zapisao u svoju obranu nosi istinu o ljudima koji do dana današnjega kroje sudbinu naroda.

Riječ je o onima koji se lako ideološki presvlače pa u jednom času mogu stupati s petokrakom na glavi, a u drugom financirati nakaznu predstavu koja je nedavno u Tar-Vabrigi u Istri šokirala djecu i roditelje, ali i širu javnost. Oporučnim riječima zatočenoga svećenika ne treba ništa dodati. Napisao je da su mu o glavi radili ljudi koji su »visoko dizali jugoslavenski barjak, kasnije na sva usta seljakovali, danas bi htjeli biti najčistiji Hrvati, a tako bi mogli biti i najvjerniji komunisti; takvi ljudi htjeli bi grijehe svoje prošlosti brzo odbaciti time da bi druge zaprljali«.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr