Održano je novo ročište na Službeničkom sudu Ministarstva uprave u slučaju Ministarstva vanjskih i europskih poslova protiv službenice Elizabete Mađarević radi verbalnog delikta kojega je pokrenuo glavni inspektor MVEP-a Damir Božić. Diplomatkinja Mađarević još je jednom dala Sudu svoj iskaz u kojem se odrekla krivice koju joj nameću mediji i inspektor Božić za njezina uvjerenja koja je pokazala IZVAN službe.
„Ukoliko se moram odreći svog identiteta i vjerskih ili političkih uvjerenja da bih radila u javnoj službi, neka me ovaj Sud proglasi krivom. No tako nešto je nemoguće u jednoj demokratskoj zemlji koja svoje službenike ne tretira kao podanike, već građane, a Zakon o državnim službenicima zabranjuje diskriminaciju i nejednako postupanje ministra po pitanju uvjerenja službenika“, naglasila je službenica Mađarević. Ovo je ponovljeno suđenje s obzirom da je Viši službenički sud priznao žalbu službenice Mađarević za osnovanu i naložio prvostupanjskom tijelu da bolje obrazloži odluku te ponovi postupak.
Službenica Mađarević je u nekoliko je navodno spornih objava na zatvorenom i privatnom računu na društvenoj mreži branila autentičnu Europu od ilegalnih i nasilnih migracija, njezin kršćanski i nacionalni/etnički identitet, te ostale vrijednosti koje se mogu pripisati konzervativnoj struji mišljenja koju je, primjerice, javno zagovarao tijekom izbjegličke krize sadašnji ministar unutarnjih poslova u njemačkoj vladi Horst Seehofer. Istog je mišljenja bio i Manfred Weber, voditelj kluba CDU/CSU u Europskom parlamentu, koji je branio „europski način života“ i identitet europskih naroda.
Mišljenja službenice Mađarević nimalo se ne razlikuju od tih mišljenja, a na temelju njega pokrenut je medijski linč pokrenutog od strane jednog portala zbog proizvoljne i zlonamjerne interpretacije nekoliko riječi. Slučaj je tim apsurdniji jer su te objave sukladne službenoj politici ove Vlade koja podupire zaštitu hrvatske granice od nezakonitih migracija te se postavlja pitanje kako je moguće da MVEP tuži vlastitu djelatnicu zbog stavova bliskih vlastitoj politici koju implementira MUP, a kojega također napadaju isti mediji koji su iskonstruirali priču o službenici Mađarević.
Službenici su prema Zakonu naime obvezni TIJEKOM službe slijediti službenu politiku Vlade koju sukreiraju, ali nisu i ne mogu biti prisiljeni odreći se vlastitih uvjerenja, kako unutar službe tako i izvan službe što je ovdje slučaj (članak 6. i 11. Zakona o državnim službenicima), a takve su slobode temelj ustavnih prava građana RH jer se osobnost i dostojanstvo ljudi ne može nikada oduzeti. Pravo misli i savjesti ne ukida čak niti u ratnim okolnostima, a svi građani pozvani su biti aktivni građani u političkom životu zajednice, uključujući i davati komentare o društvenim i političkim pitanjima ili kritizirati ponašanje vlasti. Ovdje se, međutim, tuži djelatnicu za verbalni delikt i mišljenja koja su bila poznata svima, uključujući samog ministra, i posve su legitimna kako u stručnoj, znanstvenoj, tako i političkoj zajednici.
Vrijednosni stavovi građana, tako i službenice, zaštićeni su pozitivnim propisima i Ustavom RH te Europskom konvencijom o temeljnim ljudskim pravima. Stoga je obrana službenice podsjetila da je i Hrvatski helsinški odbor odlučio monitorirati slučaj jer postoji sumnja da se službenicu diskriminira i dovodi u nejednak položaj prema drugima. HHO je naime iznio procjenu da se krše ljudska prava službenice kao građanina pojedinca i to naročito glede poštenosti postupka, presumpcije nevinosti, antidiskriminacije, izražavanja misli, govora i kritike, te načela nullum crimen sine lege, jer ne postoji zakon koji objašnjava prijestup službenice, a posebno će se pratiti primjena ustavnog načela iz članka 1 ustava RH da je Hrvatska demokratska država.
Sutkinja Kantolić nije prihvatila utvrđivanje konteksta i saslušavanje svjedoka demografa prof. Stjepana Šterca koji je sudjelovao na ročištu, a kojega je obrana predložila da komentira jesu li objave i stručni rad službenice rezultat stručnog rada i istraživanja o migracijama, koje su poznate u znanstvenoj literaturi i korištene od strane mnogih autora.
Ukoliko se pojedincima mjeri svaka riječ izgovorena privatno i ukoliko država uzima sebi za pravo da redigira i usmjerava litentiu poeticu pri iznošenju stavova i prakticiranju demokratskih dužnosti i prava građana, a koji nadilaze dužnosti službenika, onda ta država dovodi u pitanje svoj demokratski karakter, na što je podsjetila obrana. Naposljetku, tko je cenzor za „vaganje“ riječi i njihovog smisla ako se one vade iz konteksta i može im se pripisati značenje i interpretacija ovisno o onome tko tuži i tko sudi? Pritom se službenicu tuži za nešto „počinjeno“ IZVAN službe što je contradictio in adiecto.
Odvjetnik službenice Mađarević Hrvoje Vukić izjavio je da je ovo eklatantni primjer kršenja službeničkih i ustavnih građanskih prava pojedinaca od strane Ministarstva vanjskih i europskih poslova jer se jednoj državnoj službenici sudi radi verbalnog delikta i njezinih osobnih stavova koji nisu protuzakoniti. Službenica Mađarević je predano radila svoj posao, ali se ne može odreći svog identiteta, niti slobode govora ili misli. U demokratskoj i pravnoj državi ugled neke institucije ne može se braniti uništenjem ustavnih prava pojedinaca i njegovog dostojanstva pod izlikom kontrole savjesti i misli ili „zaštite ugleda službe“, posebno i zato što su brojni drugi diplomati i veleposlanici bili na naslovnicama medija za kršenje zakona i prekršaje počinjene TIJEKOM SLUŽBE i nikada nitko nije završio na Službeničkom sudu, čime se dovodi u pitanje i jednakost građana/službenika pred zakonom, poručuje.
Na ročište su podršku došli iskazati mnogi građani i članovi Domovinskog pokreta.
