Feministkinja i od ekstremno lijeve stranke Možemo nagrađena Nagradom Grada Zagreba, Sanja Sarnavka predala je Vladi i Ustavnom sudu peticiju „Micanje klečavaca u ime 18 ubijenih žena u 2025.“. Njezin dolazak u Sabor popraćen je velikom medijskom pažnjom i mnoštvom objektiva foto agencija, a „svečani prijem“ priredila joj je Marija Lugarić, SDP-ova predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova. Tko je Sarnavka, strastvena zagovornica pobačaja i tobože zaštitnica žena od patrijarhata i javne molitve krunice?
> Šarić: ‘Žena vrsna’ iz partijske kuhinje – revolucionarka Marija Lugarić
Sarnavka se tijekom svog života uvijek nalazila blizu centara moći, dobro financirana od strane države, lokalnih vlasti, stranih vlada i stranih lobističkih i nevladinih megaudruga. Trenutačno je na čelu Zaklade Solidarna koju su osnivali i istaknuti članovi stranke Možemo. Tijekom svoje mahom aktivističke karijere našla se i u Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, a još uvijek je i članica Programskog vijeća HRT-a.
Sarnavka do 2000-ih
Sanja Sarnavka, djevojačkog prezimena Jukić, rođena je u Skoplju 1954., u vojničkoj obitelji. Otac partizan 1945. ujahao je u „oslobođeni“ Karlovac. U intervjuu Novostima otkrila je kako joj je svekrva bila pravoslavka koju su roditelji 1941., kad je imala 17 godina, odveli u katoličku crkvu i krstili te poslali iz Zagreba u Samobor. Kada je ostarila i trebala biti smještena u dom, Sarnavka i obitelj smjestili su je u židovsku ustanovu, jer se bojala što će se dogoditi ako se pročuje da je Srpkinja, kazala je Sarnavka Novostima, predstavljajući taj primjer kao sliku „kako se ljudi osjećaju u Hrvatskoj“.
Sarnavka je po struci profesorica komparativne književnosti i profesorica jugoslavenskih jezika i književnosti. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1979. godine. Pored te diplome, u svojoj biografiji za Sabor, ističe i titulu „trenerice javnog zagovaranja“ stečenu na Advocay Institutu u Washingtonu 1998. godine.
> Sarnavka protuustavnu peticiju predala Saboru, Vladi i Ustavnom sudu; stigle i reakcije vladajućih
Godine 1980. zaposlila se kao profesorica hrvatskog jezika u Ugostiteljsko-hotelijerskom obrazovnom centru u Zagrebu. Međutim, čitavo desetljeće pred raspad Jugoslavije provela je u Centru za kulturu Trešnjevka kao stručna suradnica za kulturu. U samostalnoj Hrvatskoj, od 1992. je zaposlena kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti u 18. dvojezičnoj gimnaziji u Zagrebu. Od 1995. do 1996. bila je v. d. ravnateljica Kulturno-informativnog centra (KIC) u Zagrebu. Nakon toga, radila je za Vern u svojstvu voditeljice poslovne škole. Pisala je kurikulum, pronalazila predavače, organizirala nastavu i predavala poslovni hrvatski jezik.
Rod, feminizam i ženska prava
Krajem prošlog stoljeća radila je kao voditeljica programa u Hrvatsko-američkom društvu, a potom se 2000. uključuje u B.a.B.e., feminističku udrugu kojoj će zasjesti i na čelo te njome upravljati do 2017. godine. Također, između 1997. i 2010. vodila je projekt Žene i mediji.
Povezana je i s Centrom za ženske studije, feminističkom udrugom iz koje su se izrodili tzv. „rodni studiji“ koji su pokušavaju implementirati u formalno visoko obrazovanje. Rodom i feminizmom bavila se i u Hrvatskom helsinškom odboru. Diljem Europe i svijeta držala je predavanja iz feminizma, roda i na temu ženskih prava.
Autorica je niza publikacija u izdanju udruge B.a.B.e. Kao urednica i producentica također je progovarala u rodu i svojoj slici žene u hrvatskim i srpskim medijima.
> Molitelji podigli kaznenu prijavu protiv Sanje Sarnavke: Njezina peticija krši naša prava
Sarnavka i članstva (neka)
Prema podacima iz biografije za Sabor, Sarnavka je istaknula neka članstva u raznim tijelima i organizacijama. Izdvajamo sljedeća: Predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava, članica Nacionalnog tima za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja nad ženama Vlade RH; članica Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija; članica Komunikacijskog tima Platforme 112, članica Savjeta CROSOL platforme; članica Sorosevog Savjeta Instituta Otvoreno Društvo – Hrvatska; članica Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru; te članica Upravnog odbora Centra za ženske studije.
Protivnica referenduma o braku i Hoda za život
Dakle, Sarnavka je involvirana u visoku politiku iz sfere civilnog društva, a povezana je s udrugama izravno ili blisko povezanim sa strankom Možemo. Organizacije u kojima je djelovala vrlo su dobro financirane iz više izvora. Primjerice, B.a.B.e. primaju donacije Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Europske komisije, Human Rights House Foundationa, Kraljevine Nizozemske, Europske unije, Ministarstva pravosuđa i uprave, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva te iz lokalnih proračuna.
Tijekom staža u udruzi B.a.B.e. glasno je progovarala protiv referenduma o braku 2013. godine, svrstavajući se uz vlast Zorana Milanovića i SDP-a, otvoreno se i izrugujući iz vjernika i dr. Željke Markić. Potom se namjerila i na Hod za život koji je zaživio nekoliko godina kasnije, nazivajući vrijednosti braka i obitelji, te zagovaranje prava na život, „vrijednostima neprimjerenim stoljeću u kojem živimo“.
Osobno je s kolegicama radikalnim feministicama sjedanjem ispred povorke Hoda pokušala opstruirati to događanje. Odašiljala je poruku: „Hod za život gazi žene“.
Zaklada Solidarna
Nakon udruge B.a.b.e., Sarnavka zasjeda na čelo Zaklade Solidarna koju su 2015. osnovali: lezbijska udruga Centar za građanske inicijative Poreč, Građanski odbor za ljudska prava, Centar za mirovne studije u kojem su radili Sandra Benčić i Gordan Bosanac, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću Vesne Teršelič, udruga Terra te Gong, blizak SDP-u i Možemo.
Individualni osnivači su, između ostalih, i članovi Možemo: Tomislav Tomašević, Sandra Benčić, Teodor Celakoski, Urša Raukar-Gamulin, Vili Matula i Gordan Bosanac.
Sarnavka je danas predsjednica Zakladne uprave ove udruge, a u upravi sjedi i Boris Jokić, Milanovićev neuspješni reformator školstva i brat pionirke „transrodnosti“ u Hrvatskoj – Nataše Jokić-Begić.
> Ovih pet osnivača Zaklade Solidarna dobilo je od Tomaševića razne funkcije u Zagrebu
Nagrada Grada Zagreba
Bliskost sa strankom Možemo donio joj je i Nagradu Grada Zagreba. Na Međunarodni dan žena 8. ožujka 2024. na prigodnoj svečanosti u Gradskoj skupštini gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević i predsjednik Gradske skupštine Joško Klisović uručili su joj Nagradu nazivajući je „aktivistkinjom široko prepoznatoj po borbi za žensku ravnopravnost“.
U svom govoru, Sarnavka je kazala: „U 2024. žene su se izborile za brojna prava vezana uz njihovu ravnopravnost, no ono što je stečeno nije zagarantirano, i za to se treba i dalje svakodnevno boriti. Puno žena i muškaraca nažalost još uvijek ne prepoznaje važnost feminizma i aktivizma za ženska prava. Stoga je obrazovanje ključno u razbijanju stereotipa”.
Posebno se okomila na one žene koje ne dijele njezine poglede i „vrijednosti“. Prozvala ih je za „odmaganje u borbi za rodnu ravnopravnost“ te „učvršćivanje i produživanje partijarhata“.
Tomašević je istaknuo da Sarnavka „neustrašivo javno upozorava na kršenja ženskih prava, posebno u slučajevima femicida i ugrožavanja sigurnosti žena i djece“.
Ono što je u lijevo-liberalnim medijima i političkim krugovima zamaskirano kao “borba za ženska prava” zapravo je promicanje kulture smrti. Sarnavka je aktivistica za pobačaj i bliska LGBTIQ ideologiji. U svom posljednjem aktivističkom nasrtaju na kulturu života i katoličku vjeru pokušala je bijes javnosti zbog ubijenih žena svaliti na – molitelje krunice na javnim mjestima, koje pogrdno naziva „klečavcima“. Zbog te kvalifikacije, inicijativa Muževni budite upravo je objavila kako zbog toga podiže tužbu zbog povezivanja njih, nevinih muškaraca, s ubojstvima žena.
> Muževni budite o Sarnavkinoj peticiji: ‘Ako nekom i dalje nije jasno…’
Povezivanje femicida i molitelja krunice na javnim mjestima
U velikom intervjuu Novostima 2024. Domovinski rat i Vatikan je istaknula kao razloge što smo „krenuli unatrag“. Tada se i okomila na molitelje: „Onda smo izvojevale neke pobjede, da bi danas opet gledale neke klečavce, slušale neke kmečavce koji su isturili mačete i kreću u boj protiv rodne ideologije, fatamorgane koju samo oni vide i od nje umiru od straha jer ne mogu zamisliti da sami peru svoje gaće i glačaju svoje košulje“.
Izrazila je i svoju frustraciju što tisuće ne izlaze na ulice kada se dogodi femicid, što je konstrukcija koju su u zakon uvele radikalne feministice. Već tada je povezivala molitelje krunice s femicidom. U tu je računicu uspjela ubaciti i „busanje u rodoljubne grudi“.
> Galerija: Ovako izgleda muška krunica od sela Budimiri pa sve do Sydneyja
Crkva kao ‘kočničar napretka ženskih prava’
Katoličku Crkvu vidi kao neprijatelja, odnosno smatra ju jednim od „kočničara napretka u ženskim pravima“. Nakane na koje mole molitelji na trgovima u potpunosti su u skladu s naukom Crkve, no Sarnavka to vidi kao „izravno kršenje odredbe Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota“, što je i napisala u svojoj peticiji u kojoj traži od vlasti „micanje klečavaca“.
Najveće neslaganje s Crkve jest po pitanju pobačaja. Dok Crkva ljudski život od začeća do smrti smatra svetim, vrijednim i nepovredivim, Sarnavka je strastvena aktivistica za pobačaj s radikalnim i neznanstvenim pogledom koji možemo sažeti u parolu „Moje tijelo, moj izbor“. Za priziv savjesti liječnika koji ne žele usmrćivati nerođenu djecu odgovornom smatra i Crkvu.
Brak i rađanje donose nasilje i nesigurnost?!
Smatra i kako su „muškarci sve konzervativniji jer gube privilegije“. Okomila se i na Ministarstvo demografije čiji ministar, prema njezinom mišljenju, „želi poticati žene da ostanu doma i rađaju“, što, kaže, potencijalno dovodi do situacije da žene, „ako budu izložene nasilju, neće moći pobjeći i izaći iz začaranog kruga jer će biti ekonomski ovisne“. Sarnavka tako stvara pravilo od iznimke – brak i majčinstvo promatra iz radikalne feminističke perspektive prema kojoj su brak i obitelj svojevrsne kočnice i zatvor za žene. Međutim, i Sarnavka je udana i ima djecu, odnosno dvojicu sinova, kako je posvjedočila Novostima.
Nadalje, zagovornica je i „seksualnog odgoja“. Te 2024. dobro je predvidjela da Možemo kalkulira prije izbora sa „sveobuhvatnom seksualnom edukacijom“. Sarnavka je izrazila žaljenje što nemamo nešto poput finskog udžbenika za zdravstveni odgoj: „koji je na tako zanimljiv i duhovit način pristupao temama odrastanja, sazrijevanja, spolnosti. Prošla su dva desetljeća od tada, a mi još uvijek ne možemo imati takve udžbenike“.
Zaključno, i u umirovljeničkoj dobi Sarnavka nastavlja promicati kulturu smrti i prijezir prema katoličkoj vjeri i Crkvi, uz punu potporu mainstream medija i politike, one lijeve koja je glasna i one na vlasti koja šuti i financira njezine udruge, dok ona sama istovremeno tvrdi kako je Hrvatska nesigurno mjesto za žene i još uvijek neuređeno društvo u kojem oba spola tek trebaju dobiti ista prava.