U Vrpolju su i u četvrtak sa strahom iščekivali svaku novu vijest o Tomislavu Salopeku, o čijoj smrti i dalje nema službene potvrde. Mještani ne žele vjerovati da ga nema sve dok istina ne izađe na vidjelo, premda ni sami ne znaju kako se to uopće može provjeriti.
Obiteljski prijatelj Igor još je u šoku, ne može vjerovati da se takvo što moglo dogoditi njihovu Tomislavu. Kaže kako u obiteljskoj kući Salopekovih vlada velika tuga, svi su zamišljeni i nitko ni s kim ne razgovara. Ono što su do sada čuli prilično je obeshrabrujuće, ali nada u pozitivan ishod, iako slaba, još uvijek tinja, piše vecernji.hr
“Stalno se čekaju nove vijesti, iako se zapravo ništa ne zna. Tko god dođe u kuću, ima neku novu informaciju, ali sve su to naklapanja. Zato obitelj ne želi nikoga u blizini. Dok ne dođe službena potvrda iz Vlade i nadležnih službi, ne žele ni s kim kontaktirati”, kaže Igor.
Mještani upozoravaju kako mladi ljudi danas trbuhom za kruhom odlaze raditi u nesigurne zemlje, ne razmišljajući o opasnosti. Tomislav je zbog posla i prije putovao po Bliskom istoku. Bio je tako u Iraku i Libiji, a lani je u Siriji također doživio neugodnost i našao se u kritičnoj situaciji. S kolegama je pobjegao u posljednji trenutak, a sva oprema ostala im je na terenu. Jednako loše iskustvo imaju još neki radnici iz Vrpolja, Čajkovaca i Strizivojne. Radili su ondje na istim poslovima kao i on i jedva se izvukli. Unatoč svemu, Salopek se ponovno zaputio u opasno područje.
“U Afriku je otišao raditi iz nužde, gladna djeca ne pitaju. Zarada je za naše prilike bila dobra, a iz tvrtke u kojoj je radio vjerojatno su mu garantirali sigurnost na poslu. On sam mislio je da mu se valjda neće ponoviti slične neugodnosti”, nastavlja Igor. Tomislavova sedmogodišnja kći i dvogodišnji sinčić stalno pitaju mamu Natašu gdje im je tata. Djevojčica vidi da se nešto događa, samo ne zna što. Majka je, pak, u jako teškom stanju i nema snage reći joj tužnu istinu. Ni sanjati nije mogla da će im se to dogoditi. Svi još uvijek vjeruju da je Tomislav živ. Ni slike ni tonski zapisi koji su se pojavili ne mogu joj oduzeti nadu, srce ne želi priznati da se tragedija, možda, već dogodila. Čuli su da su neke taoce znali držati zarobljenima po godinu dana pa ih na kraju pustiti. Možda su, nadaju se, sve ovo uradili samo kako bi vidjeli reakciju svijeta.
“Cijela obitelj je pod sedativima, nije ni čudo. Sve se doima nestvarnim, uistinu moraš biti zvijer da nedužnom čovjeku uradiš takvo što”, kaže susjed Josip Petrović.
