Danas je Stepinčevo. Blagdan nebeskog rođenja našeg blaženog kardinala, blagopokojnoga zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Viktora Stepinca.
„Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti!” Stepinčeve su riječi koje vjerno svjedoče njegove temeljne životne postulate.
Kardinal Stepinac živio je u teškim, turobnim vremenima dva svjetska rata i poraća. No to ga nije omelo u dosljednom i iskrenom zagovaranju vjere, ljubavi, pravde i nade. Bio je čovjek savjesti, principa, nesalomljivog karaktera i duha. Zaštitnik čovjeka i dobra.
Nepravedno osuđen u montiranom političkom procesu, uz grubo kršenje svih načela prava, zabranjen i godinama zatočen, ostao je do kraja privržen svom narodu, katoličkoj vjeri i Svetoj Stolici.
Bio je neustrašivi pastir Crkve koji je odbio, u zamjenu za slobodan i siguran život u tuđini, napustiti domovinu i tako izbjeći sudski progon i višegodišnju robiju. Između zatočeništva među svojima i bijega i izdaje samoga sebe, izabrao je zatočeništvo.
Bio je heroj i uzor, koji u najtežim vremenima, nije pokleknuo. Ostao je uz svoj narod i vjeru. Iako ga je komunistički režim u potpunosti izolirao i nastojao posve udaljiti od njegova puka, Stepinčev ostanak u Hrvatskoj bio je snažna poruka cijelom hrvatskom narodu. Iskaz suosjećanja i podrške svim ljudima da izdrže tegobe i patnje nametnute im komunističkim prevratom.
Osobnim primjerom dostojanstvenog trpljenja nepravde i patnje, kardinal Stepinac ulijevao je snagu, utjehu, vjeru i nadu obespravljenim ljudima. Iako nije morao, bio je prvi među progonjenima. Bio je, u punom smislu, duhovni vođa našeg naroda. Svjetionik u bezumnoj postratnoj osvetničkoj komunističkoj oluji.
Mučenik modernog vremena, zatočenik komunističkog totalitarizma, nepokolebljiv u svom ispovijedanju katoličke vjere i beskrajno odan svom hrvatskom narodu, svojim životom svjedočio je ideju pravde, slobode i istine. Bez uzmaka i kompromisa.
> Dr. Goluža: Možemo u Zagrebu drugima režu prihode, a sebi daju nove dotacije!
Smrt ga je učinila još većim
Jedan od najvećih prelata Katoličke Crkve još je za života postao velikan hrvatskog roda. Prometnuo se u nadnacionalni simbol otpora totalitarizmima i nadnaravnu snagu nepokolebljive vjere: „Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke. Skupite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači…”. Smrt ga je učinila još većim.
Preminuo je na današnji dan prije 62 godine, 10. veljače 1960., u svom rodnom Krašiću.
Čak ni smrt nesalomljivog i nesuradljivog kardinala, nije smirila njegove progonitelje. Nesvjesni da je kardinal Stepinac smrću zapravo započeo svoj besmrtni život slave i pobjede, jer je kao mučenik uzišao na nebesa, progonitelji su nastojali kardinala pokopati u što većoj tajnosti i potisnuti ga u kolektivni zaborav. No nisu uspjeli.
Dvadesetak tisuća vjernika i štovatelja veličanstveno je ispratilo svog ljubljenog kardinala na zadnje počivalište u zagrebačkoj katedrali. Tijelo blaženog Alojzija Stepinca trajno je izloženo za štovanje u sarkofagu od kristala i srebra, u prostoru iza glavnog oltara katedrale. Stepinčev odar postao je mjesto molitve, kontemplacije i nadahnuća svim naraštajima. Stepinac i danas živi, duboko u memoriji i srcu hrvatskog čovjeka.
Stepinčevo, kao pobjeda dobra nad zlom! Blagdan za zastati i razmisliti. Zapaliti svijeću, pomoliti se.
Možda je baš danas na Stepinčevo, kad se prisjećamo blaženog kardinala, pravi trenutak za zapitati se gdje je Stepinac naših dana. Jer i danas, gotovo jednako kao u Stepinčevo vrijeme, žudimo za utjehom, vjerom i nadom, pravdom, slobodom i istinom.
Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas, svoj vjerni hrvatski puk!
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa