Predsjednik Hrvatske liječničke komore Trpimir Goluža bio je gost emisije Točka na tjedan na N1 u kojem je govorio o stanju u hrvatskom zdravstvu i akciji Komore ’10 dana bez čekanja’.
> Udruga Roda kritizira dr. Trpimira Golužu zbog “neprimjerenog sudjelovanja na Hodu za život”
Liste čekanja u Hrvatskoj su jako duge, kako ih riješiti?
“Da bi se riješio problem liste čekanja za to nije dovoljna jedna mjera već čitav koloplet mjera, treba napraviti neke iskorake”.
Govori se o popisu dijagnostičkih pregleda pacijenata prema prioritetima, je li to izvedivo?
“Je, to smo i mi u Komori predložili. Liječnici bi predložili pacijente koji bi se našli na toj listi. Ali prioritetni pacijenti uvijek imaju prednost. No, treba to riješiti i informatički jer se mnogi pacijenti nalaze na popisima više bolnica i onda je to automatski veći broj pacijenata i pretraga”.
Govori se i o prekomjernom slanju pacijenata na dijagnostičke pretrage
“Ne upućujemo kada već znamo dijagnozu, već kada sumnjamo na nešto. Liječnici se boje da će nešto propustiti učiniti pa onda propisuju dijagnostičke preglede”.
Pacijenti se često žale a ne mogu dobiti recepte, štedi li se na uštrb pacijenata?
“Trebamo biti svjesni vremena u kojem živimo, u ‘Google’ vremenu u kojem pacijenti dolaze s dijagnozom i popisom lijekova i kada to ne dobiju onda s tim izlaze u medijima”.
Akcija 10 dana bez čekanja kako bi se smanjile liste čekanja, može li one tako smanjiti?
“Održiv zdravstveni sustav je sinergija javnog i privatnog zdravstvenog sustava. Kada govorimo o dugu u zdravstvu – zdravstvo ne duguje ništa, ono isporučuje uslugu koju država ne može platiti jer država nije organizirala sustav da bude učinkovit i funkcionalno održiv. Kroz ovu akciju nećemo riješiti liste čekanja, ali ih želimo smanjiti. U Hrvatskoj imamo problem posljedica privatizacije 90-ih godina i kada kažete privatno to je stigmatizirano. Akcijom želimo destigmatizirati privatne zdravstvene usluge koje su kvalitetne”.
Od kuda uzeti novac za klinike koje bi mogle pružiti uslugu?
“Ovo sada nije uređen sustav i mora se mijenjati koncept. Racionalizacijom sustava i dodatnim odricanjem zdravstvenih djelatnika i pacijenata bi mogli održati ovu razinu kvalitete usluge”.
Ako je kvaliteta dobra zašto pacijent u bolnicu mora nositi wc papir i druge potrepštine?
“Prosječni Hrvat izdvaja za zdravstvo 750 eura godišnje, a Nijemac 5 tisuća eura i mi ne možemo očekivati da ćemo s ovakvim izdvajanjem imati najbolju moguću skrb. Ali s omjerom koliko ulažemo usluga je poprilično dobra, najviše zahvaljujući zdravstvenim djelatnicima.
Zdravstvo je itekako skupo i prosječan Hrvat nije svjestan ekonomske vrijednosti vlastitog zdravlja. Zdravstvo je svake godine sve skuplje i o nama ovisi kakvo ćemo imati zdravlje i kvalitetu života.
Postoji li lijek za zdravstvo?
Nadam se da smo došli do točne cifre duga u zdravstvu, nema se političke hrabrosti reći da su potrebna veća izdvajanja za zdravstvo. Bitno je racionalizirati izdvajanja, ovo je pitanje opstanka Hrvatske kao socijalne države. Kupuju se uređaju za koje ne postoji racionalna potrebna. U svakom slučaju treba spojiti određene bolnice iako i tu vidim vrludanja, kaže se da će se spajati ali se zapravo razdvajaju. To je možda nečiji politički interes.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
