Gošća podcasta Željke Markić je Tuga Tarle, hrvatska diplomatkinja, promotorica hrvatske kulture, osnivačica i prva voditeljica humanitarne udruge Zaklada DORA te književnica. Uz svoju uspješnu karijeru i društvenu angažiranost, Tuga Tarle je i majka četvero djece i baka osmero unučadi.
Nedavno je posebnu pozornost javnosti privukao komentar Tuge Tarle o hrvatsko-engleskim odnosima povodom smrti britanske kraljice Elizabete II.
> Tuga Tarle: Drugačiji pogled na preminulu britansku kraljicu i ono što ona predstavlja
Tarle je objavila četiri autorske knjige, uredila Zbornik Hrvatska /Australija i Novi Zeland, prevela i priredila za tisak knjigu ”Ime, život i avanture „nepoznatog osvajača“ Vinka Paletina iz Korčule Isacia Pereza Fernandesa”, u izdanju Matice hrvatske. Suradnica je u više izdanja Hrvatskoga iseljeničkog zbornika, časopisa Matica te brojnih drugih medija. Održala je više stotina predavanja te sudjelovala na međunarodnim kongresima i skupovima u zemlji i inozemstvu (Pamplona, Bolzano, Santiago de Chile, Murcia, Sydney, Zagreb, Šibenik, Valparaiso i dr.).
Ovdje donosimo kratak pregled nekih zanimljivih tema o kojima je Tuga Tarle razgovarala sa Željkom.
“Velika Britanija često kroz povijest nije djelovala u interesu hrvatskog naroda”
Uočila sam da su Hrvatski mainstream mediji najavili događaj smrti kraljice Elizabete II. kao ogroman gubitak za čovječanstvo, te se nikako nisu reflektirali na ono što je Hrvatska iskusila kroz jedno veliko povijesno razdoblje u odnosu na Veliku Britaniju. Kroz povijest niz djelovanja Velike Britanije, a onda i Kraljice, kao nasmiješenog, lijepog lica jedne jasne, britanske politike koja štiti britanske interese po svaku cijenu – nisu bila u interesu hrvatskog naroda. Tako kroz povijest 20. st., počevši od Prvog svjetskog rata, tijekom stvaranja prve Jugoslavije su i Francuska i Engleska odigrale vrlo značajnu ulogu. Iako Engleska u tom trenutku nije bila toliko za Veliku Srbiju kao Francuska, ipak se povukla i dopustila da se Velika Srbija dogodi. Zatim tijekom Drugog svjetskog rata, Englezi su iz sjene pomagali partizanima, odnosno komunizmu kao ideji.
> Grof Nikolaj Tolstoj: Na Bleiburgu su ubijene stotine tisuća nevinih ljudi – civila, žena, djece i ratnih zarobljenika
> Dr. sc. Vukelić: Gotovo u tišini – Bleiburg opet pade – što radi hrvatska diplomacija?
Bila su prisutna i ostala djelovanja u odnosu na Hrvate za koja je odgovorna i Engleska. Najvažnija među njima – Bleiburška tragedija, najveća tragedija Hrvatskog naroda u 20. stoljeću, za koju se Englezi nikada nisu pokajali ili ispričali nama Hrvatima na razini države… U tom duhu oni nastavljaju i dalje, vidljiva je bila i njihova politika prema Jugoslaviji u odnosima kraljice Elizabete II. i Tita, njihovim međusobnim ugošćivanjem i posjetama. Projekt Jugoslavija Englezi su apsolutno podržavali i hranili. Zatim dolazi Domovinski rat, kada se Englezi opet petljaju kroz snage koje dolaze kontrolirati situaciju – i u Hrvatskoj i u BiH. I njihovo djelovanje uglavnom nije pružalo potporu Hrvatskoj. Radili su i na drugi način kroz diplomatski posao, kontrolirajući dio sigurnosnih službi, mameći naše političare…
“Kraljica Elizabeta II. bila je jako važna za interese svoje zemlje, a ne Hrvatske”
Britanci su znali komentirati da je kraljica Elizabeta II. najvažniji izvozni proizvod Velike Britanije, i to je sasvim jasno. Da Kraljica radi u interesu svoje zemlje. No, nas bi trebalo zanimati koliko ona ili netko drugi pomaže ili odmaže ostvarivanju hrvatskih interesa…
“Nepostojanje sustavne vanjske politike RH je velik problem”
A da bi se moglo razumjeti koliko se netko uklapa u interese Hrvatske, prvo ti interesi trebaju biti jasno definirani i provođeni kroz sustavnu vanjsku politiku RH…
Mora se priznati da to neke druge susjedne zemlje znaju bolje od nas. Mi moramo znati prepoznati i stvoriti interes države. Neprestano postoje politički sukobi gdje jedni inzistiraju na jednom, a drugi na drugom, i mi ne znamo koji je naš, hrvatski, trajni interes u odnosu na druge države, prema svijetu… Naša diplomacija jako vrluda. Na žalost, rekla bih da naša vanjska politika od vlade do vlade, od ekipe do ekipe neprestano se ispočetka oblikuje. Tek je oblikovana, a već stiže druga ekipa, druga politička grupa s drugim idejama i uputama… To se ne može tako raditi. Potrebna je konstanta u definiranju interesa RH koje treba štititi i zastupati te konstanta u politikama koje te interese onda provede….
> Tuga Tarle: Dijaspora mi je počela biti fokus bavljenja kad sam i sama postala dijaspora
Što je ključno u vanjskoj politici? Što je konstanta? Pa granice su ključne, da cijenimo svoj teritorij. Druga stvar je da politička ekipa koja treba predstavljati Hrvatsku, bez obzira na političke promjene, mora biti educirana koje vrijednosti zastupa Hrvatska. Treba jasno znati je li Hrvatska demokratska država kako se prikazuje, ili tu postoje neke političke ekipe koje vuku na svoju stranu, razvijajući sav koruptivni biznis kojem svjedočimo.
To su stvari koje vidi i vanjski svijet. Što se tiče naše geopolitičke pozicije, to je izuzetno važno, mi smo tu kao na raskršću svjetova. Moramo imati politički jasnu viziju gdje želimo biti za 30 god, a onda isto tako i gospodarsku. Hoćemo li ovakvu vrstu turističke zemlje pretvoriti u neki masovni turizam gdje će dolaziti mladi na opijanja ili želimo neku drugu vrstu turizma? Želimo li čuvati našu proizvodnju hrane ili ćemo ovisiti o drugima…
Zašto hrvatski iseljenici ne dolaze u Hrvatsku koja je doživjela demografski slom?
Činjenica je da je u Hrvatskoj prisutan demografski slom. Mi smo izgubili puno nakon Domovinskog rata u odnosu na iseljeništvo. Iseljenici su imali taj žar da pomognu, oni su se samoangažirali u svim segmentima, dali su ogroman novac za Hrvatsku i obranu, a neki su je došli i braniti. Međutim, kad su ti ljudi počeli dolaziti i neki od njih počeli otvarati svoje poslove, susreli su se s administracijom koja je bila totalno nepripremljena. Nailazili su na prepreke i osjećali se kao da nisu dobrodošli u ovu državu.
Za poticanje hrvatskih iseljenika na povratak ili dolazak u Hrvatsku potrebna je jasna politika kakvu su stvorile velike zemlje useljeništva, koje su sebi točno zadale kakvu populaciju želi useljavati, na što imaju i pravo. Trebalo bi gledati interes svojeg naroda, jednako kao što u svoju kuću ne bismo pustili bilo koga, tako trebamo birati i koga želimo naseljavati u Hrvatskoj. To bi onda usmjerilo i teme useljavanja, odgoja, obrazovanja, diplomacije, politike, a naravno i hrane te odgovornosti prema zemlji.“
Demografski slom i besperspektivnost kao jedan od glavnih razloga odlaska oko 10% stanovništva
Na žalost, gotovo 10% stanovnika se iselilo iz Hrvatske posljednjih 10 godina. Ove divne, Bogom dane zemlje. Mladi čovjek pun ogorčenja odlazi. Kada se iseli, shvati koje mogućnosti zapravo Hrvatska ima, ali se one zanemaruju i obezvrjeđuju…
> Tuga Tarle: ‘Ne pamtim da je itko, osim Stazića i Beljaka, onečistio hrvatski javni prostor izjavama punim mržnje prema svojim ideološkim protivnicima’
Ljubav prema domovini nešto je čime, u pozitivnom smislu treba inficirati, zaraziti one politike i političare koji vode zemlju, jer ako nemaju toga, onda neće moći urediti taj naš svijet. A mi to čekamo. Čekamo da prestanu razmišljati samo o svojim interesima, da pogledaju tu zemlju koju su dobili na dlanu te da ju počnu voljeti. To je jedina zemlja koju imaju…
“Podizanje 4 djece i karijera plod su partnerskog odnosa sa mužem i našeg zajedničkog stava da su djeca najveće bogatstvo”
Suprug i ja smo se kao partneri dobro slagali. Podržavao me je, vidjevši da imam porive napraviti nešto korisno u društvu, od početka našeg zajedničkog života. Tada sam već puno pisala u medijima. To je bio zajednički posao, podizanje djece i nismo gledali na to da moramo imati sve materijalno.. A djeca su nam bila najveći blagoslov…
Cijeli razgovor pogledajte u nastavku:
Tekst se nastavlja ispod oglasa