Ljetno računanje vremena u 2022. godini završava 30. listopada 2022. u 03 h 00 min i 00 s, tako što se pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 03 h 00 min i 00 s računa kao 02 h 00 min i 00 s, izvijestio je Državni zavod za mjeriteljstvo.
Uz ovu obavijest dodali su poveznicu na Uredbu o ljetnom računanju vremena u 2022., 2023., 2024., 2025. i 2026. godini.
> Dopisnik DW-a iz Bruxellesa o pomicanju sata: Dokle ova glupost? Otkucava sat i za EU!
> Od nedjelje počinje ljetno računanje vremena: Znate li da EU želi ukinuti pomicanje sata?
Inače, u internetskoj anketi provedenoj 2018. godine, u kojoj je sudjelovalo 4,6 milijuna ljudi, uvjerljivom većinom građani EU-a odlučili su da se pomicanje kazaljki na satu ukine. Europska komisija i Europski parlament složili su se s time.
Međutim, Europsko vijeće, čiji je predsjednik Charles Michel, ne može se oko toga dogovoriti, mada je prije izbora za EP 2019. predizborno obećanje glasilo da će nepotrebno pomicanje sata u ožujku i listopadu biti ukinuto.
Istraživanja pokazala: Pomicanje sata negativno utječe na naš bioritam, a krave daju manje mlijeka
Istraživanja potvrđuju da pomicanje sata negativno utječe na naš bioritam, a određeni broj ljudi i tjelesnih i psihičkih problema nakon pomicanja sata. Najčešće se radi o umoru i nesanici.
Ljetno i zimsko računanje vremena ima i negativne ekonomske učinke u slučaju, primjerice, krava, jer zbog promjene prouzročene “starim i novim vremenom” toga dana, ali i, iskustva su nekih stočara, još neko vrijeme potom, daju manje mlijeka.
Veterinar Hrvoje Ciganović iz đakovačkog kraja kaže da na pomicanje kazaljki reagiraju sve životinje. “I krava ima biološki sat”, ističe za agroklub.
Kravama za prilagodbu “novom vremenu” treba desetak dana.
Franklin prvi spomenuo opciju pomicanja sata
Ljetno računanje vremena prvi je puta 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima.
Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati.
Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj za Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. svibnja do 1. listopada 1916. godine.
Tropski krajevi ne koriste ljetno računanje vremena
Ljetno računanje vremena odnosi se uglavnom na umjereni zemljopisni pojas. U tropskom pojasu razdoblje dnevnog svjetla ne mijenja se kroz godinu toliko da bi opravdalo promjenu računanja vremena. Datumi početka i završetka ljetnog računanja vremena razlikuju se ovisno o zemlji.
S nekoliko iznimaka, promjene se vrše obično u ranim satima nedjelje, što predstavlja manju smetnju nego kad bi se to činilo tijekom tjedna.
Ljetno računanje vremena u Hrvatskoj
Na Hrvatskom tlu se ljetno računanje vremena prvi put koristilo od 1916. do 1918., za vrijeme Austro-Ugarske vladavine, potom za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, te za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945.
Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, ponovno je uvedeno ljetno računanje vremena, a Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
