Što se događalo u Zagrebačkoj banci? Je li se, i kako, prao novac? Što je utvrdila kontrola HNB-a? Jesu li zbog toga otišli predsjednik i još dva člana Uprave banke? Koje su posljedice ako se u banci otkrije pranje novca? Koji su kontrolni mehanizmi? Kako funkcionira bankarski sustav?
Na ta i brojna druga pitanja odgovore u emisiji Otvoreno na HRT-u pokušali su dati gosti: Martina Drvar, viceguvernerka HNB-a, Berislav Jelinić, glavni urednik “Nacionala”, prof. dr. sc. Marijana Ivanov, Ekonomski falultet u Zagrebu, prof. dr. sc. Mladen Vedriš, Pravni fakultet u Zagrebu te Željko Kardum, ekonomski analitičar HRT-a.
Martina Drvar, viceguvernerka HNB-a, kaže kako HNB ne može komentirati nalaze neke institucije, pa tako niti Zagrebačke banke, bez obzira na to što je dio nalaza u međuvremenu postao javan.
– Ti naši zapisnici kojima baratamo tijekom nadzora sadrže informacije koje se smatraju i bankovnom tajnom i poslovnom tajnom i sadrže te supervizorske informacije kao kvalifikaciju kako banka nešto čini. Isto tako podliježu krivičnim prijavama, stoga nas je Sabor kao zakonodavac obvezao da takve stvari ne iznosimo. Ono što mogu reći jeste da je supervizija u cijelom tom projektu sprječavanja pranja novca je samo jedan kotačić koji se bavi nadzorom, prevencija je na bankama, one kao raskrsnice nekakvih tokova trebaju ugraditi kontrolne mehanizme koji bi trebali spriječiti da nelegalni novac postane legalan i mi ih u tome kontroliramo. Mi nismo istražni organ, mi ne radimo s kriminalcima, mi samo utvrđujemo ima li banka te mehanizme ili ih nema. Znači to je funkcija supervizije, odnosno nadzora u sprječavanju pranja novca, objasnila je Drvar dodavši da nakon svake supervizije slijedi niz mjera poput osobe u banci koja je zadužena za kontrolu, dediciranog člana uprave, interne revizije, IT sustava.
– Ono što banku čini lošom su dvije karakteristike – da banke svjesno ulaze u poslovanje s osobama koje se bave nelegalnim poslovima kako bi ostvarili dobit ili su jednostavno trapave, ne žele ustrojiti te mehanizme jer je to dosta zahtjevno financijski, ustvrdila je.
Kaže da ne može potvrditi navode koji će sutra izaći u Jutarnjem listu da HNB vrši nadzor nad još 5 banaka, rekavši samo da HNB permanentno vrši nadzor.
Berislav Jelinić, glavni urednik tjednika Nacional koji je prvi prije dva tjedna otvorio ovu priču, kaže kako je posve sigurno u pitanju najveći skandal u povijesti Zagrebačke banke.
– Upravo je dirljiva razina ignorancije i bezobraštine koja se plasira u javnost već dva tjedna iz te Zagrebačke banke gdje oni za skandal tolikih razmjera kažu da su u pitanju glasine i nagađanja. Ja sam osupnut. Mi smo prije dva tjedna objavili sve ovo što ste vi danas u prilogu spomenuli. Radi se o tome da je HNB ustanovio cijeli niz nepravilnosti koje nisu demantirane od strane Hrvatske narodne banke. Ono što je trebalo funkcionirati u Zagrebačkoj banci po pitanju sprječavanja pranja novca naprosto nije funkcioniralo u najvećem broju situacija. Dogodilo se da je zbog toga morao otići g. Miljenko Živaljić. Isti dan kada je Nacional uputio upit u HNB i Zabu, to je bilo pretprošli ponedjeljak poslijepodne, ostavke su podnijela još dva člana uprave Zabe. To je još jedna zanimljiva koincidencija. Mi smo u prošlom broju donijeli jednu ekstenziju toga teksta, jedan follow up u kojem smo malo preciznije napisali tko je sve pod lupom. Našli su se tamo brojni poduzetnici uključujući g. Čermaka, g. Milana Popovića i još nekih. Uglavnom, radilo se o nekim transakcijama povezanim s tijekom novca iz Rusije. Lijepo je to Jutarnji list u svom izdanju od nedjelje nadopunio donijevši kompletne iznose kada je u pitanju g. Popović., rekao je Jelinić dodavši kako u ovom “neugodnom slijedu događaja je malo tko govorio istinu”.
– HNB se pokrila time da ne smije iznositi podatke i da je rekla sve što smije, Zaba to temeljito prešućuje kao i ljudi koji su ulovljeni u toj situaciji. Treba napomenuti da se ne radi nužno u svim tim situacijama o pranju novca i da su brojni klijenti Zagrebačke banke zbog nemara i teškog ignoriranja nekih propisa dovedeni u neugodnu situaciju. Koliki su razmjeri toga, to će se tek utvrđivati, ali isto tako se treba utvrditi je li riječ o slučajnom propustu ili je netko u određenom vremenskom periodu naprosto zaključio ili odlučio da se okrene glava u drugom pravcu da bi se određene transakcije mogle provesti, ustvrdio je dodavši da je u pitanju skandal par excellence naročito zato što je sličan skandal pogodio UniCredit grupu prošle godine u poslovnicama u Njemačkoj i Austriji, objašnjava Jelinić.
– Te su poslovnice zaobišle čitav niz američkih sankcija uperenih protiv brojnih država uključujući Libiju i Iran, namijenjenih da se spriječi pranje novca i financiranje terorizma i trgovanje oružjem za masovno uništenje. Visoki američki dužnosnici su ponašanje te grupacije označili naročito drskim. Tada je UniCredito grupa pristala platiti 1,3 milijarde dolara i izričito se obvezala da će korigirati interne procedure kako se to ne bi ponovilo. Godinu dana poslije događa se upravo to u Zagrebačkoj banci. Mi u sutrašnjem broju donosimo još nešto – Hrvatska narodna banka nije se baš samoinicijativno uključila u to niti je to bio dio njezinih redovnih postupanja već je došlo kao posljedica izravnih upozorenja iz Amerike i Italije. Dakle, taj redoslijed postupanja o kojem HNB pretpostavljam isto ne može javno govoriti, je nešto što budi zabrinutost koliko su naši sustavi dobro zaštićeni i otvaraju se pitanja i nekih drugih postupaka HNB-a posebno u postupcima gdje se događaju veliki sigurnosni rizici poput slučaja Agrokor gdje se dogodio jedan proboj u platni sustav s tim tzv. regresnim mjenicama što je veliki skandal o kojem će se sasvim sigurno govoriti i na sudovima, a zapravo se ne zna što je HNB učinio da se to spriječi, rekao je Jelinić.
Prof. Marijana Ivanov kaže kako pranje novca nije etično jer je prljav novac povezan s cijelim nizom kriminalnih radnji od prostitucije do trgovine ljudima, trgovine oružjem, trgovine organima, financiranjem terorizma.
– Iza toga se nalaze vrlo negativne radnje, uključujući i skrivanje prihoda radi utaje poreza. Dakle, u svim slučajevima u kojima se prljavi novac pere i nastoji mu se dati legalnost dolazi iz prljavih izvora. I tu je uloga banaka i cijelog financijskog sektora da se ponašaju odgovorno i spriječe takve situacije, da ne dozvole da do takvih radnji dođe. Banke su od pamtivijeka idealna mjesta gdje se novac pere. Pere se novac i na brojnim drugim mjestima, ali banke posluju s velikim novčanim iznosima, u pitanju je naša najveća banka pa zato vjerojatno ovaj iznos strši. Ali ako mene pitate ima toga vjerojatno u svim našim bankama, samo je pitanje razmjera i koliko će se toga moći utvrditi, rekla je.
Prof. Mladen Vedriš je ustvrdio da HNB svoj posao obavlja izuzetno efikasno i u funkciji stabilizacije bankarskog sektora u znatno širem kontekstu, tako da taj dio koji HNB obavlja nije upitan.
– Međutim upitno je nešto drugo – bilo bi zgodno da je tu još jedan stolac i da je tu netko iz Ureda za sprječavanje pranja novca. Onda bi ovaj naš razgovor bio puno manje “ki bi – da bi”, a vjerojatno bi bio adresiran na onoga koji je stvarno odgovoran da vidi što se s transakcijama koje su prijavljene događa. Nakon 5 transakcija takve vrste bilo je za očekivati da se uključe po svojoj odgovornosti. Kada govorimo o pranju novca vezano uz terorizam Uredi za pranje novca ne gledaju velike iznose već male iznose koji idu kontinuirano. Kod ovoga pranja novca moramo razlikovati dvije stvari – porijeklo novca i puki porezni prekršaj, dakle radi se o dvije paralelne istrage koje bi se morale provesti. Treća je najbitnija – vidjeti koja je osnova po kojoj su te velike sume ulazile, tko je nešto za njih obavio da biva tim sumama honoriran. I tek kad imamo ta tri aspekta možemo biti nešto pametniji, ustvrdio je Vedriš.
Ekonomski analitičar HRT-a Željko Kardum kaže da je, koliko je njemu poznato, od većih banaka još je jedino u PBZ-u ostala više – manje hrvatska uprava, ostalo su sve stranci.
– Ovdje je dirljivo kako se apsolutno svi koji su u lancu odgovorni, koji se bave kontrolom banaka i sprječavanjem pranja novca, ograđuju – mi provjeravamo samo jesu li unutar neke banke stvari postavljene kako bi trebale biti. Imate slučaj da se u najvećoj hrvatskoj banci smijene tri člana uprave, nakon toga u banku uđe revizija HNB-a, revizija prođe i nakon toga dva tjedna nitko ne želi komentirati i nastoji se cijela stvar staviti ispod radara dok to mediji ne objave. Ja mislim da je to sramota za cijeli naš sustav, dakle stvari se ne rješavaju. To je zato što kod nas nikad nitko za ništa nije odgovarao, smatra Kardum.
– Ovdje treba promatrati jedan širi socijalni aspekt – ove stvari se događaju zato što sustav ne funkcionira i svi se ograđuju. Upravo to je onaj glavni problem. Probajte vi kao običan građanin doći u svoju banku, podići svojih 200 tisuća kuna i otići u drugu banku to uplatiti kako biste otplatili kredit. Ispunit ćete 10 papira o sprječavanju pranja novca. Vi to morate učiniti a s druge strane se po nekim malim poslovnicama po Istri isplaćuju milijunski iznosi i to nikome nije čudno. Dakle nije istina da to nije bilo moguće locirati već se ta stvar prešutjela. Tri tjedna o tome mediji pišu, HNB šuti, ne izdaje priopćenje, Zaba tvrdi da su u pitanju glasine, kad pitate ministra financija on kaže da je Ured za pranje novca kod njih ali da čekaju nalaz HNB-a pa će se uključiti, HANFA nije rekla niti riječi, ona će reći da se ona bavi nebankarskim dijelom poslovanja… Dakle, svi peru ruke i naravno onda se ta stvar ponavlja, ustvrdio je Kardum upitavši što je razlog zašto je Hypo odabrao baš Hrvatsku da napravi ono što je napravio.
Cijelu emisiju pogledajte u videu:
