Dr. Sadika Biluš, majka je dvoje djece i cijenjena internistica i gastroenterologica, koja je kao 48-godišnjakinja bila jedna od hrabrih djelatnika vukovarske bolnice koji su ostali u njoj tijekom opsade grada 1991. godine.
Ona je svakako junakinja Domovinskog rata koju ne treba nikada zaboraviti.
S dr. Biluš je razgovarala Lada Novak Starčević za 100posto.
“Kod nas je zapravo počeo rat 2. svibnja, kada se dogodilo Borovo selo, ja sam tu noć bila dežurna. Bilo je strašno šokantno gledati ljude bez dijelova tijela, bez očiju – to sam sve vidjela. Mislila sam da smo to sada dobili i da smo sad gotovi s našom pokorom, međutim, to je bio tek začetak” – prisjeća se doktorica Biluš.
“Čovjek ne može utjecati na nesvjesni dio psihe, a taj dio vlada noću. Nekako se bojim da će termin Vukovara biti anuliran, da će biti ‘otrcan’, zaboravljen… Ne treba ga zaboraviti!” – kaže dr. Biluš i nastavlja:
“Ja ne mogu zaboraviti onaj dan, 18. studenog, kada su me izveli iz bolnice. Grad je bio srušen kompletno, bilo je leševa na sve strane, a mene je jako smetalo što nema drveća – grad bez drveća. Hirošima. Zaboravila sam i na genocid, i na urbanocid, i na kulturocid, vidjela sam samo taj fitocid. Hoću vam reći koliko čovjek u ratu izgubi kriterije.”
“Čitav rat ja se nisam odvajala od kamere. Ja sam snimala ljude koji su bili ozlijeđeni, radila intervjue s majkama koje su izgubile po dvoje, troje djece. No, to mi je sve oduzeto. Meni je Šljivančanin kada me je zarobio sve oduzeo.” – ispričala je dr. Biluš.
“Kad sam zarobljena, to je bilo 18. studenog u 7 ujutro. Oni su već preko noći pokupili puno ranjenika, možda dvije trećine, jedna trećina je ostala. Tu noć ne mogu zaboraviti, ona se ne može ni izbrisati iz sjećanja. Preko 4.000 Vukovaraca se sjatilo u te srušene bolničke katakombe računajući da će tu spasiti život. Međutim, napravili su grešku, da su ostali u svojim podrumima, bolje bi prošli. Oni (agresori) su išli s informacijama da je bolnica ‘leglo ustaša’ i skladište naoružanja” – priča dr. Biluš.
Dr. Biluš ispričala je i svoje iskustvo logora u Srijemskoj Mitrovici:
Podsjetimo, u Vukovaru su tijekom opsade, a posebno nakon zauzeća grada 18. studenog 1991., počinjeni monstruozni zločini, od kojih je najpoznatiji onaj na Ovčari. Do danas su rijetki oni koji su odgovarali za počinjene zločine.
Upozoravajući na zabrinjavajuću činjenicu da još uvijek i u Vukovaru slobodno hodaju oni koji su vršili najteže zločine, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava prošle je godine organizirao miran prosvjed u Vukovaru.
Na prosvjedu su neki od stradalnika progovorili o patnjama i mučenjima koja su proživjeli, a tada je najavljen novi prosvjed i ove jeseni ako ne budu bili vidljivi rezultati rada institucija koje su nadležne za progon i procesuiranje odgovornih.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
