“Odbacujem tu tezu da je Andrej Plenković autoritarni vođa jer nikad, a ja sam već dugo u HDZ-u, 15-ak godina sam u visokim stranačkim tijelima, ovako otvorene demokratske rasprave nije bilo”, tvrdi predsjednik Hrvatskog sabora, Gordan Jandroković, u razgovoru za 24 sata, u kojemu je govorio i o ratifikaciji Istanbulske konvencije i događanjima vezanim uz nju.
Taj dio prenosimo u nastavku.
“Bojite li se, to je bilo prije nego su se dogodili raskol i prosvjedi protiv Istanbulske konvencije, da će dio zastupnika HDZ-a koji nisu ionako voljeli Martinu Dalić, baš zbog toga što se izgura Istanbulska konvencija, da će okrenuti leđa na tom pitanju?”
Jandroković: “Ne vjerujem. I prilikom rasprava o Istanbulskoj konvenciji nitko nije dovodio u pitanje niti poziciju predsjednika HDZ-a, niti je bilo tko dovodio u pitanje budućnost vladajuće većine, i posebno, Vlade RH, HDZ je imao jedno loše iskustvo, tako da je ovo jedna specifična situacija koja je povezana s Istanbulskom konvenciju ali ona sasvim sigurno neće utjecati na čvrsti potporu vladajuće većine potpredsjednice Vlade.˝
“Međutim, imate i drugi problem što se toga tiče. (…) Poslali su mi čitavo priopćenje u kojem kaže da griješite, a najžešći je bio biskup Košić koji je rekao da ste ”pljunuli katolicima u lice” i da ste se svi, oni koji glasaju, isključili iz Katoličke Crkve.”
Jandroković: “Pa s takvom ocjenom se ne mogu složiti, uvažavajući biskupa Košića, ali mislim da je malo to prestrogo. I ako uđemo u meritum, ako argumentirano raspravljamo o Istanbulskoj konvenciji, onda će se vidjeti da se tu radi o preoštrim ocjenama. Dakle, kada je u pitanju Istanbulska konvencija, i politička dimenzija same konvencije, želio bih naglasiti da tu ima nekoliko dimenzija. Jedno je pozicija Crkve i ja razumijem da je Crkva ovdje oprezna, njeno poslanje je takvo da u ovakvim situacijama bude oprezna, da ukazuje na sve moguće izazove, opasnosti koje se iza određenih dokumenata kriju i što se same Crkve tiče, ja razumijem zašto su oni na pozicijama na kojima jesu. Druga grupacija su određene političke skupine koje koriste situaciju s Istanbulskom konvencijom kako bi nanijeli političku štetu Hrvatskoj demokratoj zajednici i ugrozile poziciju predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića, ali njima to neće poći za rukom, to je dio NGO sektora,… ”
“Mislite na U ime obitelji, Vigilare?”
Jandroković: “Pa da, vidljivo je da oni agitiraju i politički, ne samo svjetonazorski. Tu postoji jedan dio marginalnih političkih stranaka, koji su radikalno desno, oni isto tu vide svoju priliku i sasvim sam siguran da oni tu nekakav rezultat neće polučiti. ”
“Čuli ste ono izdaja, izdaja i ovo je kraj HDZ-a, zbog toga što vaših 6 članova predsjedništva nije…dakle, raskol je dubok, ovo je zadnje što ste uradili, raspast ćete se. ”
Jandroković: “Istovremeno, za politiku koju vodi, predsjednik stranke dobio je snažnu potporu velike većine županijskih organizacija, (…) gdje god sam do sada bio, a i gdje nisam bio, gdje su sami održali sastanke, vrlo je snažna potpora, uz tek pokoji glas protiv ili suzdržan i glavne zajednice utemeljitelja žena, mladeži dale su jasnu potporu politici Andreja Plenkovića, tako da ambicije koje eventualno postoje, a u prvome redu smatram da se one nalaze izvan HDZ-a, da se ugrozi HDZ i pozicija predsjednika stranke i Vlade, nisu realne i nemaju velikih izgleda. Odnosno, nemaju nikakvih izgleda.”
„Različita je uloga žene u Hrvatskoj, Turskoj, Azerbajdžanu…“
“Neki HDZ-ovac kaže – ipak ovo neće zaboraviti. Pogotovo im smeta taj autoritarni… Zašto im se ne dopusti glasati po savjesti? Kakvu štetu Vi tu trpite?”
Jandroković: “Odbacujem tu tezu da je Andrej Plenković autoritarni vođa jer nikad, a ja sam već dugo u HDZ-u, 15-ak godina sam u visokim stranačkim tijelima, ovako otvorene demokratske rasprave nije bilo, gotovo na svakom predsjedništvu i nacionalnom vijeću, kada vodimo debate i o vrlo izazovnim i zahtjevnim temama, sudjeluju gotovo svi. Dakle, na zadnjoj raspravi o Istanbulskoj konvenciji, mislim da je 36 ili 37 članova sudjelovalo u raspravi, međutim mi imamo i određenih obaveza. kad donesemo neku odluku da je provedemo. Dakle, stranka demokratski raspravlja, ali kad zauzme određeni stav, nakon toga ju moramo svi zajedno provoditi. Kada je u pitanju glasovanje o savjesti, pogotovo kada su u pitanju svjetonazorske teme, onda je vrlo teško nekome reći ‘nemaš pravo donositi odluku u skladu sa savješću’, jer bi to onda značilo da nekome zalaziš duboko u njegovu intimu, da mu želiš odrediti smjer koji je suprotan njegovim najdubljim promišljanjima o najvažnijim svjetonazorskim pitanjima. Međutim, kod Istanbulske konvencije je argumentirana rasprava, to je bar moje razmišljanje, jer različiti ljudi različito čitaju taj dokument. Ja ne vidim neka duboka svjetonazorska razilaženja. Ako prođemo kroz tekst, i ako postoje dubioze u određenim člancima, to su one tri, četiri gdje se, vode najveće polemike, čak i oni koji, pa i iz redova Crkve, oni ne govore ultimativno da će donošenjem te konvencije doći do nekih velikih promjena, nego se spominju izrazi da se ”stiče dojam” da bi se na mala vrata mogla uvesti rodna ideologija. Dakle, za sve one koji imaju određene sumnje, odlučili smo ići s interpretativnom izjavom, koju prilažemo uz ratifikaciju, ona postaje sastavni dio našeg zakona, i jasno u onoj drugoj rečenici, kažemo da za RH, ne postoji obaveza unošenja u pravni i obrazovni sustav rodne ideologije, niti nas ta konvencija obvezuje da mijenjamo Ustavnu odredbu o braku kao zajednici muškarca i žene. Uvjeren sam da ovako postavljena ratifikacija sa interpretativnom izjavom, može otkloniti sumnje i kod onih koji se plaše da bismo mogli na mala vrata unijeti u naš zakonodavni i obrazovni sustav rodnu ideologiju. Ja se s rodnom ideologijom ne slažem. Smatram da je čovjek biološki uvjetovan, da ne može vlastitom željom odlučiti da li je muško ili žensko, međutim u ovoj definiciji koja se pojavljuje u konvenciji, rod je definiran kao određeno ponašanje, određena uloga, koju žena ili muškarac imaju u određenom društvu. I zaista, različita je uloga žene u Hrvatskoj, u Nizozemskoj, u Turskoj, Azerbajdžanu.. Tako da mislim da raspravu treba smiriti, smanjiti strasti, pokušati biti, koliko god je to moguće argumentiran, ova vrsta koju forsiraju određene skupine gdje se etiketira, gdje se ljude na određeni način emotivno ocjenjuje, smatram da nije dobra, da neće pridonijeti raščlanjivanju misterija Istanbulske konvencije i da bismo trebali zaista u idućih dvadesetak dana puno pažljivije slušati jednu druge, uvažavati argumente koji se iznose i onda u jednoj tolerantnoj atmosferi donijeti odluke.”
Jandroković: “I ja imam svoju savjest i ja sam vjernik. I ja si postavljam određena pitanja. Vrlo je teško procijeniti gdje je granica između odluke koja je utemeljena na savjesti i konformizma koji će možda neki pokazati, ako kažemo ”hajdemo sada glasati po savjesti” pa će onda svi oni koji razmišljaju o tome ”ha, bolje mi je možda malo biti po strani, možda će donositi onda odluke i temeljem jednostavno toga da se osjeća sigurnije. Ne želim ulaziti u ocjenjivanje bilo čije savjesti. To je onaj najosjetljiviji, najsavršeniji dio koji čovjek ima i kad dođe do finalnog donošenja odluke onda se konzultira sa svojom savješću. Ja tako funkcioniram i uvijek pokušavam donijeti ispravnu odluku. Završni čin donošenja odluke je da se propitaš i u savjesti da odlučiš. Tako da je to vrlo osjetljivo. Ali ono što još želim reći je da donošenjem i ratifikacijom ove konvencije, da li je to toliko bitan dokument da bismo se zbog njega imali pravo i mogućnost pozivati na savjest. To nije izravna odluka kao što je možda pitanje pobačaja, ili neko drugo teško, složeno, emotivno pitanje. Ja smatram da ovaj dokument nema tu snagu da bismo se sada trebali opredijeliti. Ja više smatram da je to pravni dokument koji ima određene dvojbe u sebi koje su očite, koje smo mi raščistili interpretativnom izjavom i smatram da on nema tu težinu da se treba zbog njega pozivati na savjest, ali to je moje mišljenje. Dakle, postoje drugačija razmišljanja zato sam i rekao imam još 20-ak dana pa idemo u argumentiranoj raspravi doći do finalnog stava.
