Europski sud za ljudska prava prije nekoliko dana donio je presudu u slučaju nestalih beba tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. U periodu od 1986. do 1994. mnoga su djeca najvjerojatnije oteta iz bolnica u Vukovaru i Slavonskom Brodu te odvezena u Novi Sad ili dana na nezakonito posvajanje. Majkama je rečeno da su njihove bebe iznenada umrle nakon poroda. Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar komentirala je presudu za Narod.hr te objasnila što ona znači. Podsjetila je i na slučajeve posvojenja iz Konga i Zambije.
Prema Europskom sudu Hrvatska je povrijedila prava majki čija su djeca oteta iz slavonskih bolnica od 1986. do 1994. Majke su nakon poroda imale redovit kontakt sa svojim bebama sve dok ih bolničko osoblje nije obavijestilo da su se bebe razboljele i umrle. Sud ističe da hrvatske vlasti nisu napravile ništa kako bi pomogle majkama te da su vlasti bile svjesne fenomena “nestalih beba” u hrvatskim bolnicama.
>Slučaj nestalih beba: Djeca oteta iz slavonskih bolnica, a majkama rečeno da su umrla?
U nastavku donosimo komentar na presudu prof. dr. sc. Dubravke Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Hrabar: Presuda jasno artikulira postojanje trgovine djecom
Za pravnike je, netom donesena presuda Europskoga suda za ljudska prava (14. siječnja 2025.) u slučaju Petrović i dr. protiv Hrvatske, premda gotovo nezamijećena u medijima, zanimljiva iz nekoliko razloga. Riječ je o presudi koja se iz jednog novog kuta bavi povredom prava na poštovanje obiteljskog života (zaštićenog čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda), prepoznajući da obiteljski život nastaje rođenjem djeteta u odnosu na njegovu majku i oca.
>Prof. Hrabar: ‘Treba ispitati sva posvojenja iz inozemstva i utvrditi jesu li ta djeca u Hrvatskoj’
Daljnja, vrlo bitna okolnost jest što je presuda na jasan način artikulirala postojanje trgovine djecom, o čemu mnogi stručnjaci izriču svoje jasne stavove, dovodeći ih često puta u vezu s ilegalnim posvojenjima. Nažalost, i Hrvatska je svrstana među države koje nisu poduzele dovoljno ili ništa da spriječe trgovinu djecom, a što se u slučaju ovih triju tužiteljica/majki – gospođa Petrović, Šarčević i Šesto, de facto i dogodilo, jer su njihova djeca nakon rođenja, premda početno zdrava, nenadano proglašena mrtvima, a njihova tjelešca se ne isporučuju roditeljima radi ukopa, već im se jednostavno gubi trag.
Poveznica između nestanka djeteta i trgovine djecom
Slično slučaju protiv Srbije (2013. godine, u slučaju nestanka i navodne, a nedokumentirane smrti novorođenoga sina majke Z. Jovanović) i u hrvatskome slučaju razotkrivaju se bitne manjkavosti sustava. Porođaji djece su se dogodili u Vukovaru – za vrijeme srbijanske okupacije grada tj. 1993. i 1994. od iste majke podnositeljice kojoj su oba djeteta navodno umrla; prije pada Vukovara u siječnju 1990. od druge majke podnositeljice; te 1986. u Slavonskome Brodu od treće žene.
U dva slučaja majkama je koji dan nakon rođenja priopćeno da je dijete umrlo ili da mora biti hitno, bez majčine pratnje odvedeno u Novi Sad radi navodne liječničke intervencije, odnosno (u trećem slučaju) za ukop je predano tijelo nepoznatog djeteta. Kad se pročitaju okolnosti svakog od ovih slučajeva, onda postaje jasno da nije riječ ni o kakvom „šlamperaju“, već da zapravo postoji poveznica između nestanka djeteta i trgovine djecom. Naime, u sva tri slučaja činjenica rođenja djeteta nikada nije provedena u državnim maticama, datumi rođenja djece su različiti u odnosu na dan kad se dijete rodilo, itd.
Manjak interesa
Hrvatske su vlasti u sva tri slučaja propustile provesti kaznenopravne istrage i eventualni kazneni progon zbog navodne zastare, a evidentno zbog manjka interesa, ako ne i umiješanosti u trgovinu djecom.
Sud je vrlo jasno elaborirao sve pravne temelje za reakciju na nestanke ove novorođenčadi, kako u pogledu prakse nacionalnih sudišta glede naknade nematerijalne štete (pretrpljene zbog povrede osobnih prava), tako i međunarodnog prava u vezi s prisilnim nestancima i trgovine ljudima.
>Prof. Hrabar o pravnim temeljima posvojenja i aferi Zambija: Trebaju snositi pravne posljedice
Premda je rođenje djece (u tri slučaja) koincidiralo vremenski i teritorijalno s nemogućnošću Republike Hrvatske da ima kontrolu nad teritorijem, ipak, Sud je ispravno ponovio, kao i u nekim drugim slučajevima, kako svaka država ima pozitivne obveze da poduzme odgovarajuće korake kako bi se poštovala prava i slobode na njezinom teritoriju.
Ovaj sudski epilog mora nam dati misliti što se u Hrvatskoj zbiva s trgovinom djecom, jer nemoguće je da je Hrvatska izvan međunarodnog lanca trgovine djecom. Postavlja se pitanje: jesu li povremeni nestanci djece, sumnjivi automobili oko škola, međunarodna posvojenja bez odgovarajuće dokumentacije – alarm za sustav i sve nas.
Slučaj Kongo-Zambija
U najsvježijem slučaju pred Europskim sudom, vidljivo je da trgovina novorođenčadi podrazumijeva lanac medicinskog osoblja, matičara, pogrebnika … do krajnjeg korisnika koji nam nije znan (da li posvojitelji ili trgovci organima?). Premda, osobito u većim rodilištima u Hrvatskoj postoje višestruke evidencije netom rođene djece, sustav bi trebao na vrijeme reagirati i učiniti sve kako bi se spriječio neki novi slučaj „Petrović i dr.“ pred Europskim sudom za ljudska prava.
Sve nas je ovo podsjetilo na slučaj „Kongo – Zambija“ prije dvije godine, za koji (i mnogobrojne prije, a možda i poslije njega) javnost nije dobila odgovore i egzaktne podatke o broju strane djece koja su posvojena u Hrvatskoj, i jesu li doista posvojena ili ona „nedostaju“ i što je s njima. Kako je, među inim, moguće da se posvojiteljica hvali kako je svoje dijete platila 30 tisuća dolara, kako je moguće navodno legalno posvojiti dijete bez poštovanja zakonske procedure i s krivotvorenom dokumentacijom …?
Zna li se da lanac trgovine djecom obuhvaća mnoštvo karika (kako to navode stručnjaci koji se desetljećima bave međudržavnim posvojenjima) povezanih profitom i interesima odraslih, da postoje različiti oblici otmice djece (u rodilištima, na javnim prostorima, povodom izvanrednih situacija kakve su rat ili elementarne nepogode) kao i različiti ciljevi (ilegalna posvojenja, trgovina organima, prostitucija, pedofilija, ropstvo). Očekujemo jasniju borbu protiv trgovine djecom u Republici Hrvatskoj, jer sljedeće izvješće o stanju prava djece u Republici Hrvatskoj pred Odborom za prava djeteta u Ženevi, zasigurno neće preskočiti ovu „top-temu“ koja uzima sve više maha u svijetu.
Nadležna tijela trebaju poduzeti mjere
Sudu u Strasbourgu potpuno je jasno kako (i u hrvatskim bolnicama) postoji fenomen „missing babies“ (fenomen nestalih beba) koje su dane na nezakonito posvojenje, pa na kraju svoje presude (par. 171.) traži od države da u roku od godine dana „poduzme sve odgovarajuće mjere, poželjno kroz poseban propis (lex specialis) kako bi se osiguralo stvaranje mehanizma pomoći roditeljima da se isprave ovakve ili slične situacije, a taj mehanizam bi trebao biti nadgledan od neovisnog tijela s posebnim ovlastima“. Vjerujem da će nadležna tijela u Republici Hrvatskoj uskoro krenuti u tome smjeru, jer bol takvih roditelja je nemjerljiva, a vladavina prava okrnjena.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.