Ovih dana Hrvatskoj je stigla presuda od Europskog suda za ljudska prava zbog slučaja nestale djece tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Naime, u periodu od 1986. do 1994. mnoga su djeca najvjerojatnije oteta iz bolnica u Vukovaru i Slavonskom Brodu te odvezena u Novi Sad ili dana na nezakonito posvajanje. Majkama je rečeno da su njihove bebe iznenada umrle nakon poroda.
Europski sud za ljudska prava (ESLJP) presudio je da je Hrvatska povrijedila prava majki. Žene su ranije podnijele prijave i tražile od nadležnog državnog odvjetništva u Vukovaru da provede istragu, no nakon nekoliko mjeseci sve je odbačeno uz obrazloženje da je nastupila zastara. Stoga su državu tužile Europskom sudu.
Što je bilo s bebama?
U presudi se navodi da su podnositeljice zahtjeva između 1986. i 1994. godine rodile u bolnicama u Vukovaru i Slavonskom Brodu. Nakon poroda imale su redovit kontakt sa svojim bebama u bolnici, sve dok ih bolničko osoblje nije obavijestilo da su se bebe razboljele i umrle.
>Trgovina djecom imigranata u Velikoj Britaniji – ‘zviždači’ tvrde da ih otimaju kriminalne bande
Konkretno, bebe rođene u Vukovaru 1990. i 1993. godine prevezene su u bolnicu u Novom Sadu u Srbiji, gdje su navodno umrle. Jedna beba rođena u Vukovaru 1994. navodno je umrla u vukovarskoj bolnici. Nadalje, beba rođena 1986. godine u Slavonskom Brodu navodno je preminula u bolnici.
Sumnjajući da njihove bebe nisu umrle u državnim bolnicama kao što im je rečeno, podnositeljice zahtjeva prigovorile su da im tužena država kontinuirano propušta pružiti informacije o stvarnoj sudbini njihove djece. Europski sud utvrdio je da su hrvatske vlasti mogle istražiti što se dogodilo s bebama prve i druge podnositeljice zahtjeva dok su još bile u Hrvatskoj, jesu li odvedene u Srbiju u druge svrhe osim liječenja, te jesu li neki pojedinci ili mreže koje djeluju u Hrvatskoj bile uključene u takav premještaj. Također su mogle zatražiti pomoć vlasti Srbije ako je bila potrebna.
Što ističe Europski sud?
Europski sud je također primijetio da se odgovor hrvatskih vlasti na traženje podnositeljica zahtjeva za informacijama o sudbini njihove djece uglavnom sastojao u pružanju dostupne medicinske dokumentacije i dokumentacije iz matica. Međutim, kada su podnositeljice zahtjeva ukazale na nedostatke i nedosljednosti u toj dokumentaciji i zatražile ekshumacije, DNK testove i ispitivanje medicinskog osoblja i službenika matica, hrvatske vlasti nisu poduzele nikakve radnje.
Jedino je vukovarska policija istraživala je li moguća ekshumacija djeteta prve podnositeljice, zna li lokalno groblje mjesto ukopa djeteta i vodi li vukovarska bolnica bazu podataka o tkivima uzetim za potrebe obdukcije.
>Prof. Hrabar: ‘Treba ispitati sva posvojenja iz inozemstva i utvrditi jesu li ta djeca u Hrvatskoj’
Europski sud je nadalje primijetio da je takav odgovor hrvatskih vlasti bio posljedica njihovog shvaćanja da je rok zastare za bilo koje kazneno djelo počinjeno u predmetima podnositeljica zahtjeva počeo teći na dan navodne smrti ili nestanka njihove djece, te da je davno istekao. Što se tiče sumnje prve podnositeljice da njezino dijete nije umrlo, već da je dano na nezakonito posvajanje, Europski sud je utvrdio da su hrvatske vlasti potpuno zanemarile takav njen navod i nikada nisu donijele nikakvu odluku o tome.
Država mora poduzeti mjere
Europski sud navodi da podnositeljice zahtjeva nisu imale nikakav drugi način da utvrde sudbinu svoje djece, iako se čini da osim njih postoje i druge žene koje sumnjaju da su i njihova djeca oteta 1980-ih. i početkom 1990-ih u državnim bolnicama u Hrvatskoj, od kojih su neka prebačena iz bolnice u Hrvatskoj u bolnicu u Novom Sadu u Srbiji, te da su vlasti bile svjesne fenomena „nestalih beba” u hrvatskim bolnicama od najmanje 2019. godine.
Prva i druga podnositeljica zahtjeva imaju pravo prijaviti navodne otmice svoje djece srbijanskim tužiteljima, koji su od 2020. godine dužni istraživati takva kaznena djela. Naposljetku, prva i druga podnositeljica zahtjeva mogu podnijeti zahtjev protiv Srbije ako smatraju da su žrtve povrede njihovih prava prema Konvenciji od strane Srbije.
Uzimajući u obzir sve gore navedeno, Europski sud je zaključio da je tužena država propustila ispuniti svoju pozitivnu obvezu iz članka 8. Konvencije u odnosu na navode podnositeljica zahtjeva da su njihove bebe otete iz rodilišta i dane na nezakonito posvajanje. Stoga je utvrdio povredu članka 8. Konvencije, te je dosudio svakoj od podnositeljica 2.000 EUR za troškove i izdatke. Ujedno je utvrdio da tužena država mora, u roku od jedne godine od dana konačnosti presude, poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala uspostavu mehanizma čiji je cilj pružanje individualne pravne zaštite svim roditeljima u situacijama sličnoj situaciji podnositeljica zahtjeva.
Slični slučajevi i u Srbiji
U Srbiji se već godinama govori o slučajevima nestalih beba u prošlom stoljeću, a zbog toga je izmijenjen i zakon. Zorica Jovanović tužila je Srbiju te je Europski sud za ljudska prava potvrdio je majci prekršeno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života.
Srbija je zbog tog slučaja u veljači 2020. usvojila je Zakon o utvrđivanju činjenica o statusu novorođene djece za koju se sumnja da su nestala iz rodilišta.
Prvi slučajevi nestalih beba u Srbiji počeli su se događati šezdesetih godina. Majke su dobivale informacije da su im bebe rođene mrtve, no nisu mogle vidjeti svoje novorođenče, niti su dobile smrtni list i popratnu medicinsku dokumentaciju.
Najveći broj slučajeva zabilježen je sedamdesetih i osamdesetih godina. Roditelji su uvjereni da su im djeca oteta i prodana bogatim bračnim parovima u inozemstvu, a ta vrsta organiziranog kriminala prozvana je “baby mafijom”, izvijestio je 2023. RTL.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
