Intervju s prof. Hrabar: Nelegalno, nekontrolirano posvojenje nikome dobrih namjera ne smije biti cilj

hrabar
Montaža: Narod.hr, izvor: Fah, iStock

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar, predstojnica Katedre za obiteljsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu u intervjuu za Narod.hr progovorila je o pravnim aspektima afere Zambija. ”Mnogi su podržali ideju da se zabrane posvojenja djece iz država koje nisu članice Haške konvencije, a kakvu poznaju neke države. Smisao toga jest zaštita djece čije posvojenje prolazi ispod radara. Nelegalno, protuzakonito, nekontrolirano posvojenje nikome dobrih namjera ne smije biti cilj”, poručila je Hrabar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na nedavno održanoj tematskoj sjednici saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport raspravljalo se o situaciji osmoro hrvatskih državljana uhićenih u Zambiji s optužbama za trgovinu djecom. Događaj je otvorio niz pravnih pitanja o (ne)djelovanju hrvatskih institucija.

O tome je na sjednici Odbora, ali i u intervjuu za naš portal progovorila prof. dr. sc. Dubravka Hrabar, predstojnica Katedre za obiteljsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Narod.hr: Profesorice Hrabar, sudjelovali ste na raspravi o međunarodnom posvajanju djece. Vezano za aferu Zambija. Izvanrednu sjednicu sazvala je dr. sc. Vesna Vučemilović, predsjednica Saborskog odbora za obitelj, mlade i sport. Sudjelovao je velik broj stručnjaka, kao predstavnika državnih tijela uključenih u proces posvajanja. Rasprava je dugo trajala.

Prof. Hrabar: Predsjednica Odbora gospođa dr. sc. Vesna Vučemilović mudro je procijenila da je pravi trenutak da i Hrvatski sabor kao zakonodavno tijelo, kroz Odbor bude upoznato s cijelom situacijom, te su uvodničari dali vrlo vrijedne informacije. Rasprava je doista dugo trajala, bila je konstruktivna, što se na kraju vidi i s brojem glasova s kojim je Odbor usvojio zaključke. Svi su isticali najbolji interes djeteta, pa je sazrelo vrijeme da ga u ovom konkretnom slučaju i definiramo.

Narod.hr: Molim Vas da prokomentirate zaključke Saborskog odbora za obitelj, mlade i sport vezena za međunarodno posvajanje djece iz DR Kongo i aferu Zambija.

Prof. Hrabar: Smatram da je nakon stručne rasprave Odbor detektirao glavne probleme u vezi s međudržavnim posvojenjima u kojima sudjeluju hrvatski državljani, te je donio jasne zaključke. Zaključcima je nedvojbeno cilj rasvijetliti trenutnu situaciju nejasnih posvojenja djece iz drugih država, a to se poglavito odnosi na broj djece i njihovo prebivanje u Hrvatskoj, te određenim mjerama i suradnjom državnih tijela suzbiti buduća, moguća ilegalna posvojenja. Odbor za obitelj, mlade i sport pošao je od kriterija najboljeg interesa djeteta, a na što ga kao javnopravno tijelo (Hrvatskog sabora) obvezuje čl. 3. Konvencije o pravima djeteta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
>Doneseni zaključci saborskog Odbora o aferi Zambija: Posvajanja iz ovih zemalja žurno zabraniti!

Među zaključcima se govori o potrebi žurnog djelovanja u smislu zabrane posvojenja djece iz država koje nisu članice Haške konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem, što držim promptnim odgovorom na moguće nejasne situacije, ugrozu djece i sprječavanje manipulacija institutom posvojenja.

Posvojenje djece stranaca koja su državljani država stranaka Haške konvencije je legalan postupak koji se odvija između tzv. središnjih tijela dviju država. Sa „zambijskim slučajem“ se pokazala nedovoljna ili nikakva međuresorska suradnja, nedovoljno poznavanje propisa, a sve to pogađa osobe koje su posvojile ili to žele, te njihovu posvojenu djecu i obitelji.

>Milanović Litre državnom tajniku Salapiću: Kako je moguće da je transrodna osoba uopće opcija za posvajanje djeteta?

S tim problemom smo se suočili kao država i kao pojedinci. Dovoljno je reći da već duže od mjesec dana svakodnevno ovaj slučaj ne silazi s popisa medijski zanimljivih tema. Država jest organiziran sustav, a pravo predstavlja sredstvo djelovanja. Zakonodavna vlast jest temelj demokracije, pa je Odbor kao tijelo Hrvatskog sabora s punim legitimitetom donio zaključke.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

>Na sjednici Odbora za obitelj, mlade i sport o aferi Zambija govorili dr. sc. Hrabar, dr. sc. Buljan Flander..

Mnogi su podržali ideju da se zabrane posvojenja djece iz država koje nisu članice Haške konvencije, a kakvu poznaju neke države. Smisao toga jest zaštita djece čije posvojenje prolazi „ispod radara“. Nelegalno, protuzakonito, nekontrolirano posvojenje nikome dobrih namjera ne smije biti cilj.

Narod.hr: Afera Zambija iznijela je na vidjela izostanak suradnje između Ministarstva obitelji, sudova koji su priznavali kongoanska rješenja o posvajanju i Ministarstva vanjskih poslova koje je trebalo sudjelovati u legalizaciji dokumenata vezanih za posvojenje koji su izlazili i ulazili iz RH…

Prof. Hrabar: Da, složila bih se da suradnja nije postojala, bila je to neka „siva zona“. Da je suradnja postojala i da je pažnja bila usmjerena na činjenicu da hrvatski državljani žele i posvajaju djecu u inozemstvu, pa čak i u državama koje pravno nisu najsigurnije, tad se moglo sasvim legitimno intervenirati, jer propisi su potpuno jasni. Legalizacija dokumenata regulirana je Zakonom o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava i Konvencijom o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, iz čega zaključujemo (a i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova je tako naznačilo) da je izostala višestruka legalizacija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad nešto u ovoj državi „škripi“ onda se odmah kaže: moramo donijeti novi zakon. U ovakvim okolnostima dobro je i po mojem mišljenju dostatno, sačiniti protokol u kojem bi se pojasnile obveze nadležnih tijela, uključujući koordinaciju među njima, stvorila evidencija potencijalnih posvojitelja kao i onih koji već jesu posvojili dijete u inozemstvu Podržavam i prijedlog iz zaključaka Odbora u smislu potrebe legalizacije u inozemstvu ishođenih javnih isprava, premda o tome sasvim jasno govore postojeći propisi. Legalizacija je pravni put koji jamči da javna isprava nije falsifikat.

>Prof. Hrabar: ‘Treba ispitati sva posvojenja iz inozemstva i utvrditi jesu li ta djeca u Hrvatskoj’

Samo priznanje strane sudske odluke uređeno je posebnim propisom kako u odnosu na pretpostavke za zasnivanje međudržavnog posvojenja (jer je riječ o državljanima različitih državljanstava), tako i u odnosu na to da je riječ o izvanparničnom postupku, a u njemu se jasno određuju stvarna i mjesna nadležnost sudova. Kongoanske sudske odluke valjalo je legalizirati prije sudskog postupka u Hrvatskoj, i to je bio preduvjet da naš sud razmatra tu odluku i odluči hoće li je priznati.

Povrh toga, i pozivanje na javni poredak je nešto što sudu služi da odbije sumnjivu odluku, odnosno onu koja bi odudarala od našeg javnog poretka, a dio tog pravno-teorijskog i praktičnog pojma jest najbolji interes djeteta te poštovanje nacionalnih propisa, u ovom slučaju Obiteljskog zakona i sve ono što on propisuje u vezi s posvojenjem, uz naglasak na odredbi koja od potencijalnih posvojitelja koji žele posvojiti u inozemstvu zahtjeva prethodno odobrenje nadležnog ministarstva socijalne skrbi. Dakle, dobro je da zaključci Odbora obuhvaćaju i postupanje suda.

Narod.hr: Važeći obiteljski zakon je ključan za provođenje posvajanja, ali i za odgovarajuću zaštitu prava djece i obitelji u RH. Naglašavali ste važnost njegove primjene i u aferi Zambija…

Prof. Hrabar: Obiteljski zakon temeljni je propis za sva posvojenja i njegovo zaobilaženje predstavlja grubo kršenje vladavine prava. Poći u drugu državu bez „konzultiranja“ nacionalnih tijela izvan je pameti. Za razliku od ovakve situacije, itekako se interesiramo što nam je činiti za svaki drugi posao u inozemstvu koji poduzimamo, te marljivo odlazimo u poreznu upravu, mirovinski zavod i dr. Obiteljski zakon jedini je propis koji uređuje posvojenje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odredbe o posvojenju prilično su jasne, za razliku od nekih drugih instituta u tom istom propisu, a koji su predmetom ustavnosudske ocjene. Mjesta poboljšanjima posvojenja ima u smislu potpore posvojiteljima djeteta stranca nakon zasnivanja posvojenja, iako vjerujem da nadležna tijela ne bi ni sad odbila takve posvojitelje kad bi se javili s nekim problemom. Registar potencijalnih posvojitelja mora obuhvatiti ne samo domaće posvojitelje, već i one koji žele posvojiti u inozemstvu, jer upis u registar znači da je osoba podobna i prikladna posvojiti dijete.

Narod.hr: U važećem Obiteljskom zakonu postoji još dosta prostora za poboljšanja – na primjer obitelj nije definirana kao zajednica oca, majke i djece zbog političkih i medijskih pritisaka na premijera Plenkovića, prije par godina. Gdje vidite da su potrebne promjene/poboljšanja?

Prof. Hrabar: Nažalost, te 2017. godine nije izostao politički pritisak na tekst koji je bio tek prijedlog nacrta zakona i koji je, kao i svi drugi, trebao ići u javnu raspravu. Smeta me što mnogi propisi – za vlastitu primjenu – definiraju tko se sve smatra članom obitelji, a Obiteljski zakon se toga „srami“. Ne znam zašto.

No, i bez te definicije bismo mogli dalje da je volje. Poboljšanja (iz tog nacrta prijedloga zakona) u odnosu na postojeći Obiteljski zakon su sadržajno i nomotehnički potpuno jasna i rekla bih opravdana. U tom se nacrtu izbjeglo sve ono što sadašnji zakon loše, kontradiktorno i zbunjujuće uređuje, a vodili smo računa i o mnogim zakonskim prazninama s rješavanjem kojih se svakodnevno susreću sudska i upravna praksa.

Narod.hr: Spominjala se i potreba stvaranja registra posvojitelja koji su dionici međunarodnog posvajanja. Jer ono ima, i u okolnostima kad je provedeno na potpuno legalan način – brojne specifičnosti u odnosu na „domaća“ posvajanja. Što mislite o tome?

Prof. Hrabar: Ako pritom mislite na zasnovana međunarodna posvojenja, svakako bih bila za to da postoji poseban registar takvih posvojenja, jer time jačamo sustav zaštite prava posvojene djece.

No, on ne smije sam sebi biti svrha već svojevrsni signal da treba dodatno obratiti pažnju na različita prava djece koja mogu biti međudržavnim posvojenjem ugrožena. Ipak je riječ o pravima djece koja se vezuju uz drugačiju kulturu iz koje djeca dolaze, bez obzira jesu li to tradicije, jezik, vjera, kultura u užem smislu. Dakle, registar se mora odnositi i na one koji su prošli postupak provjere podobnosti i prikladnosti i potom su upisani u registar kao i na one koji će tek biti posvojitelji.

Narod.hr: Bilo je dosta gluhog telefona u medijima i javnosti oko zaključaka Odbora za obitelj vezano za reviziju postupka posvajanja. Možete li nam to detaljnije objasniti?

Prof. Hrabar: Pitam se kako možemo donijeti ikakav zaključak o tome jesu li sva međudržavna posvojenja bila legalna ako ne znamo koliko je tako posvojene djece i jesu li u Hrvatskoj. Djeca su postala hrvatski državljani i javnost ima pravo znati koliko je takve djece. Naravno da samo stručna tijela smiju znati poimence za svako takvo dijete, dok posvojitelji i njihova djeca za javnost moraju biti „zamagljeni“ jer posvojenje je službena tajna.

Oni posvojitelji koji se hrabro nose s iznošenjem svoje „posvojiteljske“ priče u javnosti čine to iz njima znanih razloga. Javnost nema pravo znati, ma koliko to fizički bilo vidljivo, tko je poimence i koje dijete (pa i druge rase) posvojio.

>Dr. Markić kod Dujmovića: afera Zambija, Milanović, Plenković…

Revizija podrazumijeva analizu dokumentacije na temelju koje su djeca posvojena, jer se samo tako posvojenje zasnovano u inozemstvu može priznati ekvivalentnim postupku zasnivanja koji se događa u RH. Revizija nije oduzimanje djece, već zaštita djece. To nije miješanje države u privatnost, već zaštita onih posvojitelja i njihove posvojene djece koji su legalno prošli kroz postupak posvojenja u inozemstvu i stranu, ali legaliziranu ispravu o posvojenju „unijeli“ u pravni poredak RH kroz institut priznanja strane javne isprave.

Onaj tko se tome protivi ili ne razumije o čemu je riječ ili nešto skriva. Mislim da se svatko tko je u bilo čemu postupao lege artis ne treba bojati istine i takvog postupka. Štoviše, rekla bih da ne protiveći se reviziji zasnovanih posvojena kako općenito tako i u pojedinačnim slučajevima, pomažu da druga nezbrinuta djeca budu posvojena. Dakako, to ne podrazumijeva nikakve istrage u smislu kriminalistike, već jednostavno analizu dokumentacije. Ne vidim zašto bi se netko tome protivio tko ima poštene namjere.

>Narod.hr doznaje koliko je bolesne i starije djece koja čekaju posvojenje u Hrvatskoj

Narod.hr: Obvezuje li državna tijela još nešto osim Haške konvencije?

Prof. Hrabar: Budući da su nelegalna posvojenja pomalo „trn u oku“ mnogih država, jer lanac trgovine djecom za različite svrhe postoji u svijetu (i predstavlja navodno treći najveći financijski izvor nelegalnih postupanja) posljednjih godina sustav se pokrenuo. Postoji Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. s preporukama Komisiji o prekograničnim aspektima posvojenja kao i Uredba vijeća o prekograničnom priznavanju rješenja o posvojenju u kojima se s mnogo pojedinosti govori o međudržavnom posvojenju.

No, za suzbijanje ilegalnih posvojenja držim izuzetno važnom Zajedničku izjavu o nezakonitim međudržavnim posvojenjima koju su u rujnu 2022. godine donijeli Ujedinjeni narodi zajedničkim naporima najvažnijih mjerodavnih UN-ovih odbora.

>Otkrivamo: U pet godina u SAD je iz DR Konga posvojeno 46 djece, a u Hrvatsku 68!

Među važnijim mjerama u Izjavi se obvezuje države da ustanove i primjenjuju sustav informacija o međudržavnim posvojenjima – što znači da su zaključci saborskog Odbora u potpunosti na tragu ove Izjave kad predlažu vođenje evidencije zasnovanih međudržavnih posvojenja, te praćenje i podršku posvojiteljskim obiteljima.

Izjava, nadalje, predviđa različite obveze za države (točke 15-18), među kojima, a u vezi sa zaključcima saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport, ističem sljedeće: aktivnu ulogu države u naporima da se pronađu i lociraju djeca koja „nedostaju“, potreba da država ustanovi posebne postupke revizije i gdje je to potrebno poništenja posvojenja, imenovanje posebnog skrbnika djeci u tim postupcima.

>Križevčanka posvojila dijete iz Liberije pa otvoreno pričala koga je podmitila i kako je birala dijete

Osim toga, govori se o pravu djeteta koje je ilegalno posvojeno na naknadu štete od države, rehabilitaciju, potporu, javno obznanjivanje istine, javnu ispriku itd. Zbog svega toga, na kraju se države potiče da stvore nezavisno tijelo koje bi ispitalo sve optužbe za nezakonita međudržavna posvojenja.

Premda je riječ o izjavi, ona ima veliku snagu i vjerujem da će je nadležna tijela ozbiljno shvatiti i postupati u skladu s njom, ne popuštajući pritiscima koji bi htjeli zataškati stanje i tako djecu pretvoriti u robu. Jer djeca nisu naše vlasništvo, ona su svoja, a mi kao njihovi roditelji ili posvojitelji smo tu, da plemenitu ulogu odgoja djece ostvarimo za njihovu dobrobit. Djeca moraju biti središte našeg života, ona to zaslužuju jer su ovisna o nama odraslima, tako ranjiva i slaba.

>Stravična trgovina djecom: Dvije priče razotkrivaju kako majkama obećaju da će se dijete obrazovati i vratiti pa ih prodaju

A posvojenje je najplemenitiji način kako pomoći djetetu koje nema roditelje ili su oni neodgovarajući. Često kažemo kako su posvojitelji izabrani roditelji, jer oni su svoju ljubav i brigu poklonili tuđem djetetu.

Oni su vrijedni divljenja i pravni sustav treba napraviti sve da im pomogne u ostvarenju te želje u okvirima pravnih odredbi. Život bez prava je nezamisliv, no valja se ponašati tako da njegove sankcije smanjimo na minimum. Posvojenje je konačno izašlo iz tame skrivanja i prilika je da posvojiva djeca dobe novu priliku u životu.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija  

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.