Vidović Krišto: Đurđević je otklonila svaku iluziju o svojoj kvalificiranosti

Nezavisna saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto osvrnula se na slučaj Zlate Đurđević i istaknula kako je upitala dopis predsjedniku Milanoviću, u svezi “potpuno neprihvatljivog i nedoličnog ponašanja njegove kandidatkinje Zlate Đurđević”.

“Gospođa Đurđević je na predstavljanju pred Odborom za pravosuđe u utorak u potpunosti otklonila svaku iluziju o svojoj kvalificiranosti za predsjednicu Vrhovnog suda. Navedena kandidatkinja ni na jedno konkretno pitanje nije dala jasan odgovor, ali je itekako pokušavala štititi svoje ideološke istomišljenike, od Josipa Perkovića do Ive Josipovića. Njene kritike sudstva su salonskog stila te ne ulaze u meritum problema današnjeg pravosuđa, a kao što je poznato problem hrvatskog pravosuđa se zove korupcija”, navela je u uvodu Vidović Krišto i dodala:

“Na sva konkretna pitanja odgovarala je „kako predsjednik Vrhovnog suda nema ovlasti“, zbog čega se svaki zdravorazumski čovjek može zapitati – čemu onda pozicija predsjednika Vrhovnog suda i zašto se natječe za nju, ako ona ničemu ne služi?

Ovdje je doista riječ o dva suprotstavljena koncepta hrvatske države. Hrvatske vladajuće strukture (kojima Zlata Đurđević nedvojbeno pripada, a s tom pripadnošću se i hvalila na Odboru za pravosuđe) hrvatsku državu doživljavaju kao platformu u kojoj te vladajuće strukture djeluju iznad zakona, materijalno su potkožene, međusobno umrežene, koje s prijezirom gledaju na obične građane, a ti građani im služe kao besplatna samoposluga.

Način razmišljanja tih struktura najbolje opisuje Ivo Josipović u svojoj poznatoj izjavi o Mladenu Bajiću, citiram: „za borbu protiv korupcije nije bilo političke volje, te da je Bajić ranije zakukurikao, završio bi u loncu“.
U prijevodu, profesor prava smatra da se zakoni primjenjuju prema potrebi. A ako se zakoni mogu primjenjivati prema potrebi, to podrazumijeva da se mogu i prilagođavati prema potrebi.

Svakom poznavatelju međunarodnih odnosa je jasno da je to rijetko viđena, skandalozna formulacija, te da je Ivo Josipović profesor u Hamburgu, Varšavi, Londonu ili Bruxellesu, nakon takve bi izjave bio trenutačno udaljen s fakulteta. Obrazovana osoba takvo što jednostavno ne može izjaviti.

Ona većinska, pak, Hrvatska (kojoj i sama pripadam) smatra jednakost pred zakonom civilizacijskim dostignućem. I dok se ona povlaštena Hrvatska ravna pristupom da se „tamo neki suci ne trebaju držati zakona kao pijani plota“, ova većinska Hrvatska ravna se načelom Tome Akvinskog, da je pravednost, ako netko ostvaruje pravo koje mu pripada. To pravo mu pripada rođenjem, i dano mu je od Svemogućeg Boga.

Ne želimo dakle Hrvatsku u kojoj će se donositi posebni zakoni za bilo koga, bio to udbaški ubojica Perković, ili moj vlastiti brat. Zakoni vrijede za sve jednako i primjena zakona ne može imati iznimke.

Tijekom ispitivanja kandidata sam jasno definirala pitanja, te je uobičajeno da su kandidati dužni odgovoriti na postavljena pitanja. Moja pitanja su imala precizni karakter te nisu sadržavala nikakve osobne komentare, ni bilo koju vrstu nepristojnosti. Kandidatkinju je očigledno izbacila iz ravnoteže činjenica što postoje događaji koji se ne daju u civiliziranom svijetu objasniti. Teško je se, naime, nositi s činjenicom da će je sutra na nekom kongresu u Münchenu ili Pragu pitati da objasni pravno besmislenu i neutemeljenu tezu o zastari u slučaju Perković.

Moje pitanje je, pak, glasilo da mi tu navodnu zastaru argumentira. No, gospođa kao da nije razumjela jednostavno pitanje na hrvatskom, te je nastavila govoriti o zastari, bez da je iznijela i jedan argument.

Na nijedno od postavljenih pitanja, koja su bila vrlo precizno formulirana, kandidatkinja nije odgovarala. Pretpostavljam da na njih nije odgovorila jer bi se time zamjerila vladajućim strukturama kojima i sama pripada. Stoga je priskočila staroj metodi, koja traje već desetljećima – galami i klevetama.

U svom priopćenju gospođa kandidatkinja iznosi bombastične tvrdnje: od toga da ja zlouporabljujem slobodu političkog govora, pa da zagađujem javni prostor, da širim mržnju, netrpeljivost i netoleranciju, iznosim besprizorne uvrede i laži, da iznosim divlje verbalne napade, koje, kako kaže, temeljim na rasističkoj ideologiji.
Naravno, ni za jednu navedenu tvrdnju gospođa nije iznijela ni jedan jedini argument. Jer to šeksovsko-josipovićevsko pravno shvaćanje ne poznaje činjenice. Ono poznaje manipulaciju i nasilje. Njihova snaga su kontrolirani mediji i poslušno pravosuđe, a ne istina i argumenti. Tako i gospođa kandidatkinja, koja je usput pravnica, iznosi hladnokrvno, evidentne uvrede i klevete, a toliko pravnog znanja ima, te bi morala znati da su to kaznena djela.

Dame i gospodo, vladajuće strukture u Hrvatskoj postavile su pravila igre u kojima moćnici uvijek pobjeđuju, a obični hrvatski građani, narodskim rječnikom rečeno, uvijek nadrapaju.

Plaćamo jedan od najvećih doprinosa za zdravstvo, a zdravstvo nam je u raspadu. Parkirna kazna u Zagrebu je duplo skuplja nego u Münchenu. PDV nam je jedan od najviših u Europskoj uniji, a po kupovnoj moći smo na predzadnjem mjestu u EU.

Za to stanje je netko odgovoran. Taj netko nisu vanzemaljci, već vladajuće strukture u Hrvatskoj.
Vladajuće strukture, pak, misle da bi trebali o svemu šutjeti i još im se diviti. Kad otvarate konkretna životna pitanja, i propitujete nelogičnosti, onda dobivate etiketu govora mržnje. Poznato je da je i u komunizmu bilo dovoljno da dobijete etiketu da ste hrvatski nacionalist i da Vas se u potpunosti diskvalificira iz profesionalnog i društvenog života. Međutim, činjenice nisu ni crne, ni crvene; ni lijepe, ni ružne; ni lijeve ni desne; one su samo istina. Nitko nam ne može uzeti naše pravo (i to ne ćemo dopustiti!), a to je pravo na civiliziranu, funkcionalnu Državu Hrvatsku. Ne smatram se, i nisam manje vrijedna nego Čeh, Letonac, Francuz ili Mađar, i imam pravo tražiti da sud sudi prema zakonu, da vlada radi za državu kojom upravlja, i da svaki pojedinac odgovara za izrečeno i učinjeno.

Vladajuće kaste trebaju shvatiti da je hrvatskim građanima dosta biti bankomat nesposobnih i korumpiranih struktura koje djeluju netransparentno, nemoralno, antihrvatski i antieuropski.

Ako je pravnici Đurđević normalno da sudski postupak (kao što je afera Bankomat) nakon 12 godina nema ni prvostupanjsku presudu; meni to nije normalno, i za to netko mora odgovarati. Ako joj je normalno da se ugovornim falsifikatima pogoduje lihvarskim agencijama, a obitelji se izbacuju iz stanova i kuća, te se pri tome otvoreno krše Uredbe EU-a i hrvatski zakoni, onda jasno kažem – meni to nije normalno i učinit ću sve da se zakoni poštuju, a počinitelji kazne.

Nemam nikakvih sumnji da ćemo se u Hrvatskoj izboriti za vladavinu prava te da će Hrvatska postati pravedna na radost poštenih hrvatskih građana.

A u toj, pak, uređenoj Hrvatskoj, današnja privilegirana i netransparentna vladajuća kasta izgubit će privilegije, te će biti privedena pravdi.”, zaključila je zastupnica Vidović Krišto.