Probudio sam se ranije jučer ujutro kako bih otišao na zornicu i na putu kući, pomalo nekršćanski, razmišljao kako ću danas iznervirati one koji ne misle u potpunosti isto kao ja. Nakon kave i provjere tko jest, a tko nije predao potpise, odlučio sam “razljutiti” većinu birača naših vrlih domoljubnih kandidata, onih „pravih, doista desnih“… gotovo sve birače osim onih koji biraju onog koji je predao najviše potpisa. Pročitajte što imam za reći.
> Istekao rok za predaju: 11 kandidata predalo svoje kandidature, 8 ima dovoljno potpisa
DIP još mora u roku od 48 sati prebrojiti sve potpise, vidjeti ima li „duplića“ i u konačnici objaviti listu kandidata. Hoće li to biti prije nego što će izaći ovaj tekst, moguće je, no to ne utječe na moj prijedlog. Formula je vrlo jednostavna.
Primorac i želja Andreja Plenkovića
K tome, dodajem i to da se ovdje služim terminom „desnica“ poprilično labavo. Onako, „za potrebe stiha“. Neki kandidati će se od toga ograditi kako bi se uzdigli iznad ostalih, no u konačnici sve se svodi na dva tabora. Takozvani centristi zapravo ne postoje, tek deklarativno. Postavite im jedno škakljivije pitanje i dat će vam ideološki odgovor koji se vrlo jasno može smjestiti „lijevo“ ili „desno“. Dakle, krenimo!
Za početak, eliminirati ćemo Dragana Primorca, „izvanstranačkog“ kandidata stranke HDZ. Ta stranka nema veze s desnicom, štoviše, to je danas lijeva stranka, ako ćemo gledati vrijednosti – koje su pak na drugom mjestu, nakon oportunizma i karijerizma. O Primorcu sam već pisao, što je izazvalo i reakciju jednog od praotaca HDZ-a.
> Prof. Marušić zbog Primorca odgovara Šariću: Ne piše loše, ali ne misli dobro
Stoga, neću duljiti – riječ je o gubitničkom kandidatu kojeg je Plenković namjerno poslao u bitku koju ne može dobiti. Time naš premijer ujedno i šalje poruku kako predsjedničku funkciju želi svesti na protokolarnu dužnost. Jedino mu Ured predsjednika stoji na putu da u potpunosti ovlada Hrvatskom, prije svega njenom vanjskom politikom, kako se ne bi „sramotili vani“, odnosno kako se Plenković ne bi morao ispričavati i opravdavati svojim nadređenima u Bruxellesu ili Washingtonu.
> Nudi li Plenković namjerno loše kandidate za predsjednika države i gradonačelnika Zagreba?
Patetika Dragana Primorca
Još nešto, prije nego što se ostavim Primorca. Tko vodi njegovu kampanju? Je li voditelj zaspao ili je i njega angažirao Plenković? Patetika Dragana Primorca natjerat će glasače HDZ-a ne samo da zaokruže nekog desnog kandidata u prvom krugu, već i da zaokruže Milanovića u drugom. O tome je pisala i kolegica, pa ću paziti da nešto ne ukradem, no ispada kao da je Primorac sišao s nebesa ujediniti narod, pomiriti ga i povesti u Obećanu zemlju. S druge pak strane, poruke koje odašilje Primorac podsjećaju na one izjave missica o zaustavljanju svih ratova u svijetu i željama da se svi volimo. Neka netko hitno probudi voditelja kampanje ili ga ekspresno otpusti!
Možda će vas zanimati
Polšak Palatinuš: Mesija u kampanji žene diže iz hipoksije
Sjetite se ove scene u kojoj je glavni lik Primorac kad vam netko iz HDZ-a, po mogućnosti Plenković, krene o tuđem populizmu.
I još nešto, moram i to spomenuti. Dana 10. prosinca Primorac je na X-u podijelio sljedeću misao koja također nije prošla kroz filter tima za kampanju: „Zalagat ću se za potpuno izjednačavanje plaća žena i muškaraca koji obavljaju jednak rad“. Dragane, nema potrebe! Žene i muškarci već su plaćeni isto za jednak rad. Sada si već bacio oko na glasački bazen Ivane Kekin! A vidi ovo, predstavlja se i kao građanin svijeta. Pa tko ne bi htio takvog predsjednika! Povedi cijelu kuglu zemaljsku, Dragane!
Lozo, Jonjić, Selak Raspudić i Bulj na kavi
Vraćamo se u naš „desni bazen“. Potpise su predali sljedeći kandidati koji će se nastojati izboriti za protestne glasače HDZ-a i uvjeriti narod da su oni oni pravi, doista desni kandidati i bolji od drugih: Tomislav Jonjić, Branka Lozo, Marija Selak Raspudić, Miro Bulj, Karolina Vidović Krišto i Dražen Keleminec (posljednja dva imena ipak nisu sakupila dovoljno potpisa). Malo ih je, što nije bilo još desničara?!
Keleminec, da je prikupio dovoljno potpisa, ne bi bio nikakva prijetnja ni jednom desnom kandidatu. To je naš „desni Pernar“, nitko ga ne shvaća ozbiljno. Kakve točno glasače želi impresionirati galamom da nije pušten u prostorije DIP-a jer je nosio lentu na kojoj je grb s prvim bijelim poljem, zbilja ne znam. Možda srednjoškolce koji su u onoj buntovnoj „ustaškoj“ fazi i učlanjuju se u 50 nijansi HSP-a?
> Šarić: Moj odgovor prof. Marušiću, učitelju i prijatelju Dragana Primorca
Zašto se naši desni kandidati sada ne bi sastali na jednoj kavi, nakon što im je DIP prebrojao potpise, i dogovorili se kako će svi odustati osim jednog, onog koji je sakupio najviše potpisa? Naime, sasvim je legitimno za pretpostaviti da je onaj koji je sakupio više izbor desnog biračkog tijela. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu kako jedan glasač može dati potpis samo jednom kandidatu. Stoga, možemo i reći kako smo sada imali, kao u SAD-u, svojevrsne predizbore. Bi li Trump pobijedio da se uz njega natjecalo još četiri-pet republikanaca?
Tata za Bulja, mama za Lozo, djeca za Jonjića…
Ovdje sam se prisjetio i bivšeg najmlađeg saborskog zastupnika Ive Ćalete-Cara koji je nakon raspada Domovinskog pokreta vratio mandat stranci, iako nije morao. Mogao je fino zarađivati sljedeće četiri godine, sjediti i ne raditi ništa. Sa samo 23 godine mogao je „ubirati“ 4000 eura neto svaki mjesec! No mlad je, možda još nije stekao onaj osjećaj koji imaju Kolakušić i Vidović Krišto, da je on taj! Izabrani s velikim slovom „I“.
Ovi nešto “skromniji” kandidati, Lozo, Jonjić, Selak Raspudić i Bulj, vjerojatno neće zakoračiti stopama Ćalete-Cara, doduše ne radi se o istom slučaju, no vrlo je slično. A zašto ne bi odustali, temeljem volje birača, i podržali kolegu koji je sakupio više potpisa? Bilo bi to za viši cilj – s Pantovčaka bi otišao Milanović, a k tome je i sjajna prilika jer je kandidat HDZ-a nikad lošiji. Znati birati bitke i podnijeti žrtvu za pobjedu vlastitog tabora birači će znati cijeniti, doista iskreno vjerujem u to.
Koja je temeljna razlika između Jonjića i Lozo? Ili između Selak Raspudić i Bulja, donedavnih stranačkih kolega? Znamo što svi govore: Milanović mora otići, a na Pantovčaku nam treba državnička i suverena politika. Vjerujem kako svi to ovdje u ovom paragrafu mogu ponuditi, no izađu li svi na izbore, moraju znati kako su razdijelili gotovo svaki dom u Hrvatskoj. Tata za Bulja, mama za Lozo, a djeca za Jonjića, naprimjer. Svih četvero snosit će kolektivnu odgovornost za novih pet godina Milanovićevog dangubljenja na Pantovčaku.
> Šarić: Milanović pobjeđuje uz pomoć Plenkovića, Kekin ‘brončana’, a od desnice – ništa
Brendiranje vlastitog imena i stranke
Izglednije je pak kako će svi nastaviti putem koji su si zacrtali. Taština će nadvladati. Ovdje se opet prisjećam jedne anegdote iz 2020. kada je Zagreb izabrao Tomaševića. Na prigovor nekoga, više se ne sjećam koga, zašto Most daje Troskota za kandidata i tako mrvi glasačko tijelo izglednijeg kandidata – Škore, Raspudić je navodno rekao kako se želi „brendirati“ Zvonimira i stranku. Hoće li i ovi izbori biti ništa drugo nego brendiranje vlastitog imena i stranke?
U tom slučaj, „izbrendirati“ će se samo Ivana Kekin i Možemo jer nemaju još četvero kolega s ekstremne ljevice da si međusobno podmeću nogu. Jesam li razljutio koga? Mislim da jesam. Opet…
> Šarić: Vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Ivana Kekin: ‘Odrast domovini!’
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
** Ovaj članak omogućuju donacije naših čitatelja. Podržite i vi slobodno i neovisno novinarstvo koje stoji uz prave vrijednosti putem DONACIJE.
Izvor: narod.hr
