Zastupnica Karolina Vidović Krišto svoje vrijeme za govornicom iskoristila je kako bi upozorila na stanje u medijima.
“Žalosna je činjenica da je Hrvatska krajem 90-ih imala znatno više demokratske standarde nego danas. Podsjećam, tada se opravdano propitkivalo – tko je, primjerice, vlasnik Večernjeg lista? Danas je SDP-HDZ-ova politička hobotnica stvorila društveno stanje u kojem građani nemaju osnovne informacije o čemu bi trebali znati punu istinu. Tko je vlasnik Nove TV? Tko je vlasnik Večernjeg lista? Tko je vlasnik N1 televizije? Koliko novaca i kome u medijima daju ministarstva i državne tvrtke? Svi znamo da primjerice Jutarnji i Večernji list ne žive od svog rada na tržištu, već ih Plenkovićeva vlada korumpira putem državnih tvrtki, ministarstava te raznoraznih beskorisnih konferencija.”, kazala je Vidović Krišto i dodala:
> SNH: 10 godina od štrajka u VL – priča o korupciji, kriminalu i izvlačenju novca
“Jer, novinarska neovisnost i etičnost su za hrvatsku elitu nedopuštene pojave. Ali zato podobni novinari, kao Aleksandar Stanković ili Dragan Nikolić s HRT-a, zarađuju i po 20 i više tisuća kuna. Hrvatski moćnici prihvaćaju skandaloznosti i neprofesionalnosti primjerice ovog dvojca. Tako je taj Stanković bio maneken Nadana Vidoševića, te nikada nije demantirao da je bio na njegovoj platnoj listi. Novinar Dragan Nikolić svojim novinarskim umijećem ne bi zadovoljio ni kriterijima u školskim novinama. Nikolićevo djelo vidjeli smo prije neki dan u intervjuu s patrijarhom srpske pravoslavne crkve. Razina neprofesionalne snishodljivosti je bila u stilu intervjua Gorana Milića s maršalom Brozom.”
> Stanković se požalio da je zbog Veljače bez razloga svrstan u fašiste
> Stanković uvjerava ljevicu da je i dalje “njihov”!
Njen govor prenosimo u cijelosti:
“Prije nekoliko dana glavni urednik najtiražnijih dnevnih novina u Njemačkoj „Bild Zeitung“ Julian Reichelt podnio je privremenu ostavku. Razlog ostavke je – spolno je uznemiravao svoje kolegice.
Ovdje želim progovoriti o stanju u hrvatskim medijima, i zbog toga navodim ovaj njemački primjer sprječavanja zlouporaba te zakonsku zaštitu na koju se običan novinar može osloniti te se boriti za svoja prava i protiv daleko jačeg moćnika. Nažalost, hrvatski novinar nema nikakvu zaštitu i zato je stanje u hrvatskim medijima alarmantno loše.
Svakome je jasno da je funkcionalna demokracija, vladavina prava i jednakost građana nemoguća bez slobodnih i odgovornih medija.
Stanje u hrvatskim medijima je, nažalost, identično kao i u drugim područjima našeg društva, a ono se može opisati kao sustav u kojemu uski krug vlasničko-uredničkih struktura zlostavlja veliku većinu hrvatskih novinara. Ti novinari, naravno, nemaju zaštitu sudova ili države, jer kao što znamo, politika, pravosuđe i mediji su trojstvo koje drži hrvatske građane u svojevrsnom zatočeništvu.
Današnji hrvatski novinar je mizerno plaćen, izložen je svekolikim mobinzima. Tako imate situacije da na vrlo čitanim portalima vrlo obrazovani novinari, sa znanjem nekoliko stranih jezika, zarađuju mizernih 3 i pol tisuća kuna.
Jer, novinarska neovisnost i etičnost su za hrvatsku elitu nedopuštene pojave. Ali zato podobni novinari, kao Aleksandar Stanković ili Dragan Nikolić s HRT-a, zarađuju i po 20 i više tisuća kuna. Hrvatski moćnici prihvaćaju skandaloznosti i neprofesionalnosti primjerice ovog dvojca. Tako je taj Stanković bio maneken Nadana Vidoševića, te nikada nije demantirao da je bio na njegovoj platnoj listi. Novinar Dragan Nikolić svojim novinarskim umijećem ne bi zadovoljio ni kriterijima u školskim novinama. Nikolićevo djelo vidjeli smo prije neki dan u intervjuu s patrijarhom srpske pravoslavne crkve. Razina neprofesionalne snishodljivosti je bila u stilu intervjua Gorana Milića s maršalom Brozom.
Ali glavnog urednika HRT-a iz sjene, Andreja Plenkovića te Ninu Koržinek, ne zanimaju zakonske obveze HRT-a. U današnjoj Hrvatskoj svi relevantni mediji su od strane političke elite kontrolirani.
Ti hrvatski, bijedno plaćeni novinari nemaju, naravno, nikakvu mogućnost pobuniti se protiv sustava. Pravo na hrvatskom sudu ne može ostvariti pojedinac, jer hrvatsko sudstvo djeluje kao bodyguard moćnika. Kod nas postoje takve afere u kojima se radi o milijardama kuna, da proračun puno većih i bogatijih država to ne bi mogao izdržati. Ali takve se afere ne smije istraživati, jer istraživačko je novinarstvo kod nas zabranjena disciplina.
Jesmo li zadnjih dana, tjedana čuli išta o Janafu? Nismo. Mediji se s pravom nazivaju četvrtim stupom vlasti. Dokle god je moguća politička zloupotreba slobode medija, ne možemo očekivati pravnu državu, a time ni jednakost građana, napredak i blagostanje.
Sustavom javnih medija upravlja izravno vlada, a sustav tzv. privatnih medija, velikih nakladničkih kuća i relevantnih portala također plaćaju državne tvrtke, županije, gradovi, itd.
Žalosna je činjenica da je Hrvatska krajem 90-ih imala znatno više demokratske standarde nego danas. Podsjećam, tada se opravdano propitkivalo – tko je, primjerice, vlasnik Večernjeg lista? Danas je SDP-HDZ-ova politička hobotnica stvorila društveno stanje u kojem građani nemaju osnovne informacije o čemu bi trebali znati punu istinu. Tko je vlasnik Nove TV? Tko je vlasnik Večernjeg lista? Tko je vlasnik N1 televizije? Koliko novaca i kome u medijima daju ministarstva i državne tvrtke? Svi znamo da primjerice Jutarnji i Večernji list ne žive od svog rada na tržištu, već ih Plenkovićeva vlada korumpira putem državnih tvrtki, ministarstava te raznoraznih beskorisnih konferencija.
Korumpiranje medija stvara veliku štetu u hrvatskom društvu i doprinosi siromaštvu hrvatskih građana. Parafrazirat ću čuvenog Josepha Pulitzera: transparentnost javnog života je moralna snaga svakog društva. Obveza svakog demokrata je boriti se bez kompromisa za slobodne i odgovorne medije, na toj borbi ću ustrajati! Moramo se izboriti da za nas Hrvate vrijede jednaki standardi kao i za druge europske narode! To je naše pravo i nikakova korumpirana duboka država nam to pravo neće oduzeti.”, zaključila je Vidović Krišto.
Tekst se nastavlja ispod oglasa