Nije se dalo izbjeći. Jednog lijepog jutra pokucali su momci u plavom i na vrata menadžera “Uljanika“. I odvedoše njih dvanaestoricu u prvom turnusu, na prvo noćenje u policijskom pritvoru, piše Višnja Starešina u svojoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Uhićenja su bila neizbježna. Ipak, netko mora i prenoćiti u pritvoru ako se u stečaj šalje donedavni istarski ponos – brodogradilište “Uljanik”, kojemu je u jednoj privatizaciji na naš način 2013. godine neprirodno pridruženo i riječko brodogradilište “3. maj”.
Kao da se dva bolesnika spase zajedno, s istim doktorima koji su ih i doveli u bolesno stanje.
U toj “privatizaciji” na naš način, “Uljanik” je naoko postao privatno brodogradilište, radnici su dekretom naoko postali većinski vlasnici, podrazumijevalo se da država iz proračuna uplaćuje novac za sanaciju i restrukturiranje do beskraja, da se menadžeri igraju tim novcem prema nečijem nahođenju, a kad novca nestane, od države traže još.
(…)
Rezultat je ovih dana slikovito prikazao i premijer Plenković, pripremajući javnost na najavu stečaja: od pustih naših milijardi bačenih u ozdravljenje “Uljanika” danas nema ni novca ni brodova. No, kako pred Europskom komisijom takve terapije ozdravljenja više ne mogu proći, stečaj “Uljanika” i “3. maja” je neizbježan.
A u takvom raspletu neminovno netko mora završiti i u zatvoru. I pritvorena je prva menadžerska skupina. No pitanje je sad, hoće li se kazneni postupci voditi tako da se priča o “istarskom čudu” na slučaju “Uljanika” otvori? Ili će se voditi tako da se priča o “istarskom čudu” na “Uljaniku” zatvori.
Sudski epilog “istarskog čuda” najlakše je zatvoriti na javno već dovoljno kompromitiranom bivšem predsjedniku Uprave “Uljanika” Gianniju Rossandi.
Gianni Rossanda da obavi praktički nemoguću spasilačku misiju, u uvjetima kada je i europska brodogradnja mahom pokleknula pred azijskom konkurencijom?
Gianni je očito imao ulogu i potencijal dovesti brodogradilište do ponora. K tome je bio dovoljno pohlepan da si u vrijeme potonuća “Uljanika” izgradi vilu u susjedstvu.
Gianni je zapravo predodređen da postane Pedro koji će visjeti ako stvari pođu po zlu. Otvaranje “istarskog čuda” na primjeru “Uljanika” započinje zapravo pitanjem: tko je postavio Giannija za glavnog iscjelitelja “Uljanika”?
(…)
Na prvoj razini tu dolazimo do vrha IDS-a. No, pitanje je hoće li USKOK ući tako duboko u slučaj “Uljanik”. Jer ako uđe tako duboko, morat će ići i korak više i upitati: zašto su to Slavko Linić, Ivan Vrdoljak i Radimir Čačić, pod Milanovićevim pokroviteljstvom, odlučili oživiti praksu samoupravnog socijalizma i na “Uljaniku” i “3. maju”?
Zašto su sljedeće vlade tu praksu pokrivale, iako je bilo očito da Gianni vodi u ponor? A onda bi stigli i do otvaranja “hrvatskog čuda”. A to je onaj političko-gospodarski model u kojem institucije pravne države nesmiljeno progone baku Bosu jer je ispekla dva kotla vlastite rakije. A ne znaju što je sporno kad tzv. menadžeri “Uljanika” zametnu negdje četiri milijarde državnog novca.
Zato je realno očekivati da svi oni koji su od Rossande napravili “alfu i omegu” sada žele: neka visi Gianni! Imao je prevelik ego, piše Višnja Starešina. Cijeli tekst pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
