Što znači Vlahušićeva izjava o Hasanbegoviću, ustašama i velikoj predizbornoj koaliciji stranaka?

Novi broj Nacionala od 19. srpnja 2016. donosi opširan intervju sa Androm Vlahušićem, gradonačelnikom Dubrovnika. U tom intervjuu gradonačelnik se dotiče mnogih pitanja vezanih uz grad Dubrovnik i Hrvatsku, ali iz njegovih usta izašlo je i nešto do nedavno bilo nevjerojatno: Andro Vlahušić zalaže se za veliku koaliciju „Hasanbegovićeve Hrvatske“ s ostalim dijelom hrvatske političke scene!

Da bi bilo jasnije o čemu se radi citirat ćemo odlomak i Vlahušićeve riječi u Nacionalu o onome što se dogodilo na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara.

„Jer Andrej Plenković je onaj drugi HDZ, kakav bismo mi s ljevice željeli da HDZ postane. A HDZ nije takav. Kakav je zapravo HDZ, najbolje može ilustrirati činjenica da se, kada sam u svom govoru pozdravljao visoke uzvanike, jedino nakon Hasanbegovićeva imena se čuo pljesak sa tribina. Kad sam spomenuo saborske zastupnike, europarlamentarce, Plenkovića, nije bilo pljeska i reakcije. Zašto samo Hasanbegović dobiva najveći pljesak, tako da sam morao stati u obraćanju? Zato što u ovom društvu, pa i u Dubrovniku, postoji veliki dio populacije kojem su ustaše važnije od moderne Hrvatske…to su ljudi koji su uvjereni da njihovi djedovi i pradjedovi, osobito u Bosni i Hercegovini, željeli da grobovi njihovih predaka budu u zemlji koja će se zvati Hrvatska…oni su za današnje mlade ljude, one koji su rođeni devedesetih uzori, a pripadnost NDH kao ideji u kojoj će se u jednoj državi ujediniti gro hrvatskog naroda. I koliko god to stavljamo po strani, činjenica jest da je Hasanbegović ekspresija tog dijela ljudi…Hasanbegović je dobio najviše glasova na unutarstranačkim izborima zbog ideologije koju predstavlja…zato pitanje ustaša treba demistificirati. Tuđman je to pokušao devedesetih, ali mu nije uspjelo. Tada se radilo o zemlji koju je trebalo braniti. Velika koalicija je sada važna zato da podjele Drugog svjetskog rata ne traju još pet slijedećih generacija“

Nećemo komentirati stereotipe koje papagajski ponavlja i Vlahušić o HDZ-u kakvog žele SDP i HNS, jer su eto oni kriterij civiliziranosti i kulture koji nameću standarde, pa stereotipe o Hrvatima Bosne i Hercegovine, stereotipe o „ustaškom dijelu Hrvata“ jer je već to više nego izlizano.

Pokušat ćemo vidjeti što se ponajviše krije iza Vlahušićevih riječi doista.

Što se uistinu krije iza Vlahušićevih riječi?

Prvo, strah od gubitka izbora. Vlahušić, kao pametan čovjek, vidi da njegova koalicija nema dovoljan potencijal za dobiti izbore. Pa ni zbrajajući (nepravedno) unaprijed političke predstavnike 8 manjinaca koji ulaze u Sabor i „defaultno“ se priklanjaju Milanoviću i društvu. Velika koalicija bi osigurala vlast slijedeće četiri godine, a narod bi nastavio blejati kao ovce. Za to bi se pobrinuli majstori harlekinske hrvatske političke i medijske scene i uvjerili narod da je to za njegovu dobrobit.

Drugo, ljubomora koja prati političke prvake koji redovito boluju od virusa taštine i oholosti. U mom gradu, u mom „mistu“ gdje Ja stolujem najveći i jedini pljesak dobiva Zlatko Hasanbegović. Vlahušiću su sekunde izgledale kao vječnost dok su ovacije Hasanbegoviću odjekivale Starim gradom.

Treće, Andro Vlahušić je već osuđen za kriminal u aferi Šipan (zlouporaba položaja i ovlasti gradonačelnika), a pod istragom je USKOK-a u aferi Revelin i to ponovno radi zlouporabe ovlasti i oštećenje gradske blagajne za višemilijunski iznos! Tako je naš „urbani osuđenik Vlaho“ osoba sa puno putra na glavi. Po staroj hrvatskoj (post)komunističkoj shemi participacija u vlasti svakako pomaže da se slučajevi što bezbolnije riješe. Zna to dobro i dubrovački gradonačelnik.

A osobito to pomaže ako se stvori Velika koalicija izvan koje ostaju samo nebitni „ostaci ostataka“. Tada pluralizam postaje apsolutizam, ako ne i nešto više od toga.

Četvrto, približava se kraj suđenja Perkoviću i Mustaču. I bez tog suđenja u hrvatsku javnost sve više izlaze činjenice tko je zapravo pravi vladar Hrvatske iz sjene. Iz Slovenije stižu zastrašujuće činjenice o „postkomunističkoj mafiji koja vlada Slovenijom i Hrvatskom“ iz usta njihovih eminentnih boraca za društvenu pravdu i istinu (prof. Pezdir, prof. Turk, Leljak i dr.), a koje potresaju i hrvatsko tlo. Stvari izmiču željenoj kontroli, istina izlazi na vidjelo i budućnost nije izvjesna kao prije par godina. Treba pripremiti pozicije za buduće događaje jer i Hrvatsku mogu pogoditi lustracijske čistke koje bi potresle društvo iz temelja.

A Velika koalicija bi to bitno spriječila ili usporila.

I peto, Zlatko Hasanbegović je oličenje svega onoga što hrvatski političari – NISU. On je čovjek sa zavidnom znanstvenom karijerom, autentičan, pošten, principijelan i nadasve domoljub. To je prepoznao veliki dio naroda i nema nikakve veze sa „Vlahinim ustašama“. On se ne boji uhvatiti u koštac sa stvarima koje su svi HDZ-ovi ministri (druge neću ni spominjati jer je to u domeni komedije) stavljali pod tepih: otvaranje arhiva, sprečavanje neracionalnog curenja ogromnih novaca paravladinim udrugama i kvazikulturnjaciama, otvaranje znanstveno utemeljenih povijesnih rasprava o hrvatskoj prošlosti i stavljanje Domovinskog rata kao temelja hrvatske državnosti.
E, kad ga već u ovom trenutku ne možemo uništiti i eliminirati (usprkos brojnim pokušajima medija i događanjima naroda na ulicama gradova), bar ga eutanazirajmo u Velikoj koaliciji.

A tko ne bi dao u Dubrovniku pljesak Zlatku kad se konačno našao pravi intelektualac i rekao da su „Dubrovačke ljetne igre najveći kulturni događaj u Hrvatskoj“. Mi smo mislili do sada da to Brijuni i kazalište Ulysses, bar po zastupljenosti u medijima.

Zato čuvajmo Hrvatsku od „unutrašnjih i vanjskih neprijatelja“, kako su govorili duhovni i politički očevi onih koji danas vode „trgovačku udrugu“ koja se zove Narodna koalicija.