Vice Vukojević, ustavni sudac u mirovini i prvi predsjednik Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Hrvatskoga sabora, kao neistinite je odbacio nekoliko tvrdnji bivšeg predsjednika Republike Stjepana Mesića koje je iznio opravdavajući svoje izjave o žrtvama iz Jasenovca na snimci nastaloj 4. siječnja 1992. – a koje se tiču utemeljenja Komisije te usvajanja izvješća u kojem su navedene brojke židovskih žrtava.
Evo što su o Mesićevom govoru iz ’92 rekli antifašisti, a što sam Mesić
“Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava svoju je prvu, konstituirajuću sjednicu održala 11. veljače 1992.. Već na prvi pogled je jasno da se sama Komisija utemeljila tek nakon sporne snimke gospodina Mesića. Drugo, istoimena Komisija je dala prvo izvješće Saboru u prosincu 1992., dakle krajem te godine, a u kojem uopće nisu bile navedene pojedinačne žrtve. O tome izvješću je u prosincu 1992. raspravljao Hrvatski sabor i usvojio ga velikom većinom zastupničkih glasova. Pritom je iznimno važno napomenuti da je upravo Stjepan Mesić u to vrijeme bio predsjednik Hrvatskoga sabora i da je upravo on to izvješće uvrstio u dnevni red”, stoji u Vukojevićevu priopćenju.
Navodi i da su žrtve židovskoga naroda prvi put spomenute tek u izvješću iz rujna 1999.
“Već sam u više navrata u javnosti objasnio zašto se u tom izvješću spominje samo brojka od 240 ubijenih Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Razlog je u činjenici da je tadašnji član te Komisije Slavko Goldstein obećao tom saborskom tijelu ustupiti već postojeći popis židovskih žrtava, koji je navodno bio sastavljen u Židovskoj općini Zagreb, pa se iz tih razloga Komisija nije posebno bavila istraživanjem tih žrtava, već je evidentirala samo slučajeve do kojih je došla rutinskim radom na terenu. Slavko Goldstein, međutim, nikad nije ispunio svoje obećanje i predao dokumentaciju Komisiji. Postoji više objašnjenja zašto on to nije učinio, no u te spekulacije ne bih sada ulazio”, kaže.
“Na kraju, u Zakonu o Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, donesenom 8. listopada 1991., a koji se potpuno podudara s mojim stavom, jasno stoji da sve žrtve imaju isti tretman. S tim u vezi ni Komisija niti ja osobno nikad nismo dijelili žrtve po bilo kojoj osnovi (nacionalnost, spol, vjerska ili vojna pripadnost (…)”, zaključio je Vukojević u priopćenju.
Snimka na kojoj bivši predsjednik Stjepan Mesić poriče zločine u tom ustaškom koncentracijskom logoru, a koja je prikazana u emisiji Bujica, nastala je 4. siječnja 1992. na jednom druženju u Novskoj. Mesić je na snimci pred više ljudi relativizirao zločine u Jasenovcu te između ostalog pohvalno govorio o ustaškom ministru unutarnjih poslova u NDH Andriji Artukoviću. Bivši predsjednik se nakon toga ispričao svima koje je uvrijedila njegova izjava o Jasenovcu, a svoje riječi objasnio je utjecajem političkog ambijenta 1992. godine, tadašnjih ratnih okolnosti i utjecaja netočnih infromacija.
(VIDEO) Pogledajte što je sve Mesić pričao o Jasenovcu 1992. godine
Mesić je objašnjavajući okolnosti, između ostalog, naveo da je “odmah nakon formiranja HDZ-a Hrvatska bila zahvaćena dolascima ljudi koji su propagirali ustašku ideologiju za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije. “S druge strane imamo agresiju na našu zemlju te plasiranje lažnih informacija i od strane njihovog propagandnog stroja. Agresori su tvrdili da je u Jasenovcu ubijeno više od 700.000 ljudi. U našem Saboru je tada bila formirana komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava u kojoj se pak tvrdilo da je u logoru ubijeno 240 Židova. Isto tako u to vrijeme tvrdilo se da je logor radio i poslije rata još dvije godine. Naknadno je utvrđeno da i ta činjenica ne odgovara istini. Naime nakon ustaškog razaranja logora u njemu po završetku rata nikada više nije nitko boravio. Tada su u njemu radile grupe njemačkih zarobljenika na raščišćavanju te su isti boravili u mjestu Jasenovac”, naveo je bivši predsjednik Mesić.
Nevladina udruga Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću zatražila je ispriku od Mesića koji na snimci Jasenovac naziva radnim logorom u kojemu se umiralo od bolesti i iscrpljenosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
