Za jednog novinara godine, prema izboru Hrvatskoga novinarskog društva, Boris Dežulović u svom najnovijem uratku, iznosi povelik broj neistina. U kolumni objavljenoj na portalu N1 televizije pod naslovom Vještice iz Agrama Dežulović je naveo niz promašenih teza te je povukao poveznicu između recentnog slučaja Čvajda i progona vještica u starom Zagrebu.
Tako opisuje proces navodima iz povijesnih spisa o procesu protiv Kate Kozjak krajem 17. stoljeća.
No pustimo njegovu povijesnu aluziju na slučaj Čavajda.
Prekid trudnoće je odobren, ne i feticid
Naime, osim opisa procesa protiv vještica u Agramu, Dežulović je povlačeći paralelu sa slučajem Čavajda napisao niz neistina, a slučajno ili namjerno, pobrkao je terminologiju.
“Očajna žena podnijela je zahtjev za prijevremeni prekid trudnoće”, piše Dežulović.
Prekid trudnoće u KBC-u Zagreb komisija je odobrila, no ne i prethodno usmrćivanje nerođenog djeteta.
> Čavajda u pismu javnosti tumači zašto je bolje da Grgu usmrti, nego prijevremeno rodi
> Matija Štahan: Zloduh totalitarnosti opsjeo je i liberalnu demokraciju
“Od liječnika, i to specijaliste ginekologije i opstetricije i specijaliste pedijatra s užom specijalizacijom iz neonatologije, Čavajda je dobila informacije vezane uz način prekida trudnoće koji je moguće učiniti u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb (indukcija prijevremenog porođaja) što je gospođa Čavajda u ovom trenutku odbila”, ističu iz KBC-a Zagreb u odgovoru za Hinu.
Dakle, prekid trudnoće prijevremenim porodom je odobren, no feticid, što znači prethodno usmrćivanje djeteta koje zbog visoke gestacijske dobi može preživjeti izvan maternice, nije. Prijevremeni je porod, Čavajda odbila.
Pobačaj i feticid nisu isto
Potom Dežulović kao i većina novinara u mainsream medijima feticid naziva pobačajem insinuirajući da je pobačaj kod nas nemoguće napraviti što, dakako, nije istina.
Slušaj struku: Priziv savjesti s ovim nema veze
Tu potom u cijelu priču, a to se od početka slučaja Čavajda provlači kroz medije, uvlači priziv savjesti. “Nijedna bolnica i nijedan liječnik u Hrvatskoj, sve pozivajući se na priziv savjesti i zakone katoličke biologije, ne želi izaći u susret prestravljenoj građanki Mireli”, piše Dežulović.
Naime, istog dana kada je u javnost Ivana Paradžiković pustila priču o Mireli Čavajdi, krenula je nova runda “lova” na priziv savjesti.
Što kaže Hrvatska liječnička komora?
Ako ćemo slušati struku, evo što o tome kaže Hrvatska liječnička komora.
“HLK smatra da se u ovom slučaju ne radi o prizivu savjesti. Hrvatska liječnička komora odbija neargumentirane napade na priziv savjesti u medicini i protivi se pokušajima njegovog ukidanja.
Priziv savjesti je stečevina EU-a, dio hrvatskog zakonodavstva te ga jamče i mnogi međunarodni pravni dokumenti”, navela je Hrvatska liječnička komora.
No, i da nema ovog priopćenja HLK-a, Dežulović je mogao provjeriti koliko bolnica u Hrvatskoj radi pobačaje (ne feticide) i doznati da od njih 30, tek nekoliko ne obavlja pobačaje jer svi liječnici imaju priziv savjesti.
>Tko su donatori zaklade Solidarna koja traži donacije za usmrćivanje nerođene bebe Čavajde?
U Zagrebu se pobačaji od svih bolnica ne rade jedino na Sv. Duhu što će se, kako je najavila aktualna ekstremno lijeva vlast u Zagrebu, uskoro promijeniti. Ostale bolnice pobačaje rade. Rade ih i u Rijeci gdje navodno nema nijednog liječnika s prizivom savjesti.
Ako Dežulović “sluša struku” evo još jedan dodatak:
“Ne, ovo uopće nema veze s prizivom savjesti jer da ima veze s prizivom savjesti, etičko povjerenstvo koje donosi odluku o prekidu trudnoće nakon 10. tjedna, ne bi odobrili niti jedan zahtjev”, kazao je pročelnik Zavoda za perinatalnu medicinu KBC-a Zagreb Gordan Zlopaša.
Kakvi su to ‘zakoni katoličke biologije’?
Spominje Dežulović i “zakone katoličke biologije”. Kakva je to biologija i kakvi su njezini zakoni, ne precizira.
Možda misli na stav Crkve kako život počinje začećem.
Onda se tih “zakona katoličke biologije” drže i svi medicinski fakulteti u državi (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek). Naime, 2009. godine na zahtjev Ustavnog suda Republike Hrvatske, formirano je zajedničko Povjerenstvo koje se trebalo očitovati o početku ljudskog života i njegovu prekidu.
“Uz jedno izdvojeno mišljenje, Povjerenstvo smatra da je neosporiva znanstvena činjenica da je tijekom trudnoće riječ o ljudskom životu u fazama zametka (embrija) i ploda (fetusa).
Prema embriološkoj znanosti, već 21 dan nakon začeća javljaju se prvi otkucaji srca, a nakon četiri tjedna uspostavljen je cijeli embrionalni optok krvi. U petom tjednu trudnoće mozak počinje ubrzano rasti, a u sedmom tjednu započinju prvi spontani pokreti. S navršenih osam tjedana od začeća embrij ima sljedeće značajke: prepoznatljivo ljudsko vanjsko obličje, razvijene udove i osnove unutarnjih organa, izražena unutarnja i vanjska spolna obilježja, započeto okoštavanje, početak višeg stupnja ustroja i funkcije središnjeg živčanog sustava (prvi refleksi i spontana motorika, prve sinapse)…”, kaže struka.
Evo i još malo struke, citiramo iz mišljenja povjerenstva:
“S medicinskog stajališta, u etičkom i stručnom aspektu, nema nikakvog opravdanja za pobačaj zdravog ploda na zahtjev zdrave trudnice, kako to regulira članak 15. postojećeg zakona. Medicinska se struka definira svojim profesijskim zadaćama, a to su prevencija, dijagnostika i liječenje. U pobačaju zdravog ploda zdrave trudnice na njen zahtjev nema ovih kvalifikativa, te je problem u potpunosti u prostoru zakonodavstva”, jasno stoji.
Dežulović o “vulkanskom bijesu Crkve”
Krenimo dalje s Dežulovićevim potpuno neutemeljenim tvrdnjama: “Mirela je u međuvremenu navukla vulkanski bijes Crkve i katoličkih udruga, koji već mjesec dana divljaju po javnom prostoru, pozivajući građanku da spasi sebe i svoje dijete molitvom i hodočašćem u Međugorje, praktički je na koncu proglašavajući vješticom.”
Vulkanski bijes Crkve?! Institucije Katoličke Crkve o ovom slučaju nisu izrekle niti slova.
Bijes katoličkih udruga? Dežulović ne navodi kojih jer se to nije niti dogodilo. U javnom prostoru, ne uzimajući obzir komentare ispod objava na društvenim mrežama, nijedna katolička udruga nije “bjesnila” na građanku Čavajdu.
Upravo suprotno, oni koji se zalažu za život nudili su isključivo kršćansko suosjećanje i isticali kako je svaki život, pa i djece koja se rađaju bolesna, vrijedan.
No, pojedinci iz “katoličkog miljea” otišli su i korak dalje. Katolički teolog i aktivist Ivan Pokupec pokrenuo je akciju prikupljanja sredstava da se bebi Grgi, u slučaju da ga majka odluči roditi, pomogne u liječenju i skrbi za njega. Uz to je izvijestio kako je u slučaju da majka odluči roditi, ali ne zadržati dijete, spreman sa suprugom malenog posvojiti. Javile su mu se i druge obitelji s istom željom.
Javio se i pater Stjepan Ivan Horvat porukom: “Molim za vas i za dijete otkada sam se susreo s vašom pričom i stojim vam na raspolaganju. Učinit ću sve što je u mojoj moći da vam na bilo koji način pomognem. Okružen sam brojnim ljudima za koje sam siguran da žele isto i da će pomoći u bilo kojem smislu.
Volio bih da se to dijete rodi, da ga možemo pogledati u oči, stisnuti mu rukicu i da se svi zajedno možemo radovati tome životu. Nekako mislim i da je to njegova želja.
Svakako, želim vam sve najbolje u životu kako osobnom tako i vaše obitelji. Ako mislite da mogu nešto učiniti, uvijek mi se možete javiti.”
Ova dva primjera su samo kap u moru.
No Dežulović to ne vidi… Vidi samo bijes i tvrdi da katolici Čavajdu proglašavaju vješticom, slično onoj o kojoj piše na početku kolumne.
Jedni su tajkuni, drugi filantropi?!
Zna Dežulović i tko stoji iza “radikalnih katoličkih aktivista – koji se ovih dana pripremaju za ispitivanje Mirele Čavajde, sve podmazujući ljestve za istezanje i sprave za gnječenje prstiju – financirani i instruirani od europske grupacije CitizenGo, iza koje stoje konzervativni američki tajkuni i lobisti”, lamentira Dežulović.
Nadamo se da novinar godine nije nasjeo na “teorije zavjere” za koje ekipa njegova habitusa tvrdi da ih imaju oni koji ukazuju na činjenicu da “filantrop” George Soros financira ekstremno lijeve političke organizacije pod krinkom nevladinih organizacija u nizu država.
Kada su bogataši koji financiraju neke ideje za koje se zalažu “progresivni”, onda je riječ o filantropima, No ovi “zaostali” mogu biti samo – tajkuni. Naravno, Dežulovićevom logikom.
Brutalna mučenja krajem 17. i ona u 21. stoljeću
“Bit će to početak masovne histerije u Zagrebu, u kojemu će u sljedećih par mjeseci, do svibnja 1699., najmanje četrnaest žena skončati odrubljene glave i izmrcvarenih tijela spaljenih na lomačama”, piše novinar godine Dežulović o brutalnim mučenjima i likvidacijama žena optuženim da su se bavile magijom.
“To je brutalan postupak kad se iglom ulazi u maternicu i gađa se srce fetusa. Radi se o ubojstvu, nakon čega se plod komada i vadi. Nimalo ugodno”, ovo nije opis mučenja vještica, već opis postupak feticida kako ga je opisao ravnatelj KBC-a Zagreb Čorušić koji se ne izvodi u starom Zagrebu na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, već u naprednom zapadnom svijetu u 21. stoljeću.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa