Sve je izglednija tzv. točkasta koalicija dvije najjače lijeve stranke SDP-a i Možemo. Na adresu SDP-a je prije nekoliko dana, nakon višetjednih spekulacija, došao prijedlog Možemo s njihovom vizijom zajedničkog izlaska na izbore. Ona bi, po ovo prijedlogu, podrazumijevala zajednički izlazak u 4., 5., 7. i 9. izbornoj jedinici dok bi se u ostalim izbornim jedinicama ove stranke za naklonost birača natjecale samostalno, tj. neovisno jedna o drugoj.
>Okupljanje na Markovom trgu: Prosvjed protiv Turudića ili predizborni skup ljevice?
O koaliranju na ljevici i stvaranju široke fronte protiv HDZ-a u političkoj se javnosti govori već mjesecima. Ti su se glasovi pojačali nakon nedavnog prosvjeda ljevice na Markovom trgu zbog izbora Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika. Ideja zagovaratelja takve koalicije, među kojima je najglasniji bio predsjednik SDP-a Peđa Grbin, jest sinergijskim učinkom bez osipanja glasova i mandata postati relativni pobjednici izbora.
Pobjednička bi im koalicija, smatraju, donijela bolju pregovaračku poziciju u postizbornim pregovorima s drugim strankama koje osvoje mandate u Hrvatskom saboru, a time i veće šanse za osvajanje vlasti. Naizgled logičnoj ideji okupljanja na ljevici ispriječili su se stranački interesi Možemo.
Izgledno je zato da će ideja o širokoj lijevoj fronti protiv HDZ-a propasti, dok se točkasta koalicija trenutno čini kao najrealniji rasplet i utješna nagrada…
Možemo poslao ponudu SDP-u
Iza slikovitog naziva “točkasta koalicija” krije se zapravo nepotpuna ili djelomična koalicija dviju ili više stranaka. U takvom aranžmanu stranke postižu dogovor o zajedničkom izlasku u nekim izbornim jedinicama, dok se u drugima natječu neovisno jedna o drugima. Točkaste koalicije nisu posve neuobičajene na hrvatskoj političkoj sceni, koristio ju je primjerice i HDZ na izborima 2020. koaliravši tako s HSLS-om i HDS-om…
Možda će vas zanimati
D'Hondtova metoda: Što donosi koaliranje na desnici, a što na ljevici?
D’Hondtova metoda preračunavanja glasova u mandate koristi se u RH. Ona, suprotno uvriježenom mišljenju, nije komplicirana
Točkasta koalicija SDP-a i Možemo prema ponudi koju je SDP primio značila bi zajednički izlazak ovih stranaka u 4., 5., 7. i 9. izbornoj jedinici. To su izborne jedinice koje obuhvaćaju područja Slavonije (4. i 5. jedinica) te Like i Dalmacije (7. i 9. jedinica) u kojima Možemo ne zadobiva ozbiljniju potporu birača. U drugim izbornim jedinicama liste SDP-a i Možemo bi se, po ovom prijedlogu, natjecale neovisno jedna o drugoj nastojeći zadobiti povjerenje istog ili sličnog biračkog tijela.
Ovakav prijedlog u SDP-u zasad nisu prihvatili, ali ni odbili. Poznato je tek da će predsjednik SDP-a u idućim danima obaviti razgovore s predstavnicima drugih lijevih i centrističkih stranaka, a potom će završno razgovarati i s predstavnicima Možemo.
Što takva koalicija znači za Možemo, a što za SDP?
Peđa Grbin kolovođa je ideje o širokoj lijevo-centrističkoj koaliciji okupljenoj oko njegove stranke. To je, smatra Grbin, jedina mogućnost za pobjedu protiv HDZ-a koji u svim anketama zasad uvjerljivo vodi.
>Izborni slogani ključno su predizborno oružje, a ovi su obilježili ranije izbore
S druge strane iz Možemo već mjesecima ponavljaju da njihovi glasači ne žele takav način izlaska na izbore. Njihova istraživanja govore da bi se rezultat ljevice mogao maksimizirati samostalnim izlaskom SDP-a i Možemo uz suradnju u manjem broju izbornih jedinica (točkasta koalicija).
U tim izbornim jedinicama, koje inače nisu sklone ljevici, zajedničkim bi se nastupom spriječilo propadanja glasova onih lijevih lista koje ne bi prošle izborni prag. Time bi se, smatraju iz Možemo, na lijevi skup dobili dodatni mandati koje bi se otrgnulo iz “HDZ-ove košare”.
Iza prijedloga Možemo zapravo se skriva njihov stranački interes. Pojednostavljeno, Možemo nudi koaliciju SDP-u samo ondje gdje njihove liste nemaju šanse samostalno prijeći izborni prag te se na ovaj način, na “leđima SDP-a”, žele dokopati dodatnih mandata.
SDP je pak svjestan da samostalno ne mogu ugroziti HDZ, a koalicija s manjim lijevim partnerima bez Možemo ne donosi im gotovo ništa. Zbog toga će vjerojatno pristati na točkastu koaliciju s Možemo nadajući se sinergijskom učinku u tim izbornim jedinicama. Također, pristankom na uvjete Možemo SDP bi percepcijski izgledao, za razliku od Možemo, kao onaj akter koji želi okupljanje bez obzira na stranačke interese. To bi im, u izbornim jedinicama u kojima će se boriti s Možemo, mogla biti komparativna prednost i dobra komunikacijska strategija.
>Istraživanja javnog mnijenja: Kako ih analizirati i zašto su u nekim državama zabranjena?
Zamke točkaste koalicije
Premda nisu posve neuobičajene, točkaste koalicije zapravo su vrlo rijetke u političkoj praksi. To i ne čudi jer, bez obzira na opisane prednosti u ovom konkretnom slučaju, točkaste koalicije donose i pregršt problema koje neće zaobići ni potencijalnu točkastu koaliciju SDP-a i Možemo.
Primjerice, otvara se pitanje kojeg će premijerskog kandidata podupirati kandidati točkaste SDP-Možemo koalicije? Peđu Grbina ili Sandru Benčić te čiji će program zastupati?
Također, u kaosu izbornih kampanja događat će se situacije da istovremeno u Gospiću zajednički kandidati dijele promotivne materijale biračima, dok se njihovi stranački kolege u izbornim jedinicama u kojima se natječu samostalno međusobno napadaju i optužuju. Kako će takav paradoks u javnosti braniti?
I konačno, kako će se ove stranke braniti od očekivanih napada da su u točkastoj koaliciji samo zbog maksimiziranja izbornog rezultata? Jer da ih okuplja zajednička ideologija i program ne bi li onda bili u koaliciji u svim izbornim jedinicama? Kakva će suradnja biti i koliko će postojati timske igre među kandidatima na zajedničkim listama kad znaju da de facto igraju za različite “ekipe”?