Rastava braka, dodjela skrbništva, odšteta zbog ozljede na radu, ostavinska rasprava u kojoj tek treba podijeliti imovinu ili samo susjedska svađa oko hektara zemlje – uz još nekolicinu nadležnosti, sve su to parnice općinskih sudova u Hrvatskoj. Zašto u Hrvatskoj ima toliko sudskih sporova?
Tužbi je sve više, a kadra sve manje pa se u sustavu neki na sudovima susreću desetak i više godina. Što mogu učiniti građani, a što sustav da se sve ubrza – HRT je provjerio sa sudionicima u postupku.
>Hrvatsko pravosuđe je kontaminirano udbaškim kadrovima, nužno nam je potrebna lustracija
Zašto uopće ima toliko sporova?
Dok u manje zahtjevnim parnicama općinski sudovi odluku u prosjeku donesu unutar godine dana, u nekim građanskim suđenje traje više od osam godina. Postavlja se stoga pitanje zašto onda neki građani na sudu kao i njihovi odvjetnici dočekaju starost, a tek tada i presudu.
– Zašto uopće ima toliko sporova? Zato što je u Hrvatskoj užasno jeftino voditi sudski spor. I onda se ustvari sud koristi kao sredstvo odgode plaćanja, što je zapravo jako loše i jako pogrešno. Vi imate određene alate koji onda strankama u postupku omogućuju da raznim manevrima odugovlače taj postupak, kaže odvjetnik Ivica Ćuturić.
Osim stranaka u postupku, i suci su katkad ti koji svojim ponašanjem odugovlače parnicu svojim neradom. Prošle godine četvero sudaca zato je bezuvjetno razriješeno, a jedan sudac uvjetno. U slučajevima da ih dugo nema na radnom mjestu stranka može zatražiti i promjenu suca. U praksi i to se čeka neko vrijeme…
Godišnje na sudove stigne više od 1,2 milijuna tužbi
– Ako se spor slučajno vodi duže od tri godine, stranka ima pravo na suđenje u razumnom roku. To znači da će predsjednik suda po zahtjevu stranke donijeti rješenje i sudac mora dovršiti postupak u roku od jednog do šest mjeseci. Ne može trajati duže jer ako traje duže, onda stranka ima pravo na naknadu štete na koju će se država refundirati od samog suca. Mislim da se to premalo koristi koliko bi se moglo koristiti, kaže Darko Milković, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednik DSV-a.
Inače, godišnje na sudove stigne više od 1,2 milijuna tužbi, a Hrvatska jedva da ima 4 milijuna stanovnika. Sudionici u postupku slažu se – postupci se mogu i moraju ubrzati, ali se moraju donijeti konkretne mjere. Neke od njih su i podizanje taksi, što odvjetničkih, što sudskih, ali i izvansudske nagodbe, to jest procesi mirenja.
>Prof. Miliša: Imamo li mi u Hrvatskoj pravosuđe ili krivosuđe i sporosuđe?
Ulažu se napori u digitalizaciju pravosuđa
– Stvari se moraju mijenjati. U zadnje vrijeme vidim napore pravosuđa koje inzistira na tom alternativnom načinu rješavanja sporova, takozvanom mirenju kroz arbitražu i druge načine. Vidim da se ulažu i napori u digitalizaciju pravosuđa, što je također dobro ne samo kao način ubrzavanja i rješavanja spora, nego i kao antikorupcijsko sredstvo, kaže Marijan Bitanga, sudac Visokog kaznenog suda i glasnogovornik Udruge hrvatskih sudaca.
– Suštinski problem je taj što se u konačnici sve uvijek prebija preko leđa malog čovjeka. Cilj pravde nije samo da ona bude zadovoljena, ona mora biti brza i efikasna, inače gubi svoj smisao, kaže Ćuturić.
Jer dugim sudskim postupcima osim financijskog i psihičkog iscrpljivanja građana, kao rezultat imamo nepovjerenje u institucije, sporu pravdu i gomilanje zaostataka u ionako kadrovski nagrizenom sustavu.