Vlada nam samouvjereno najavljuje donošenje Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola već ovaj tjedan. Tvrde da se tim zakonom ne krši odredba koju je narod donio na Referendumu 1.12.2013. i unio u Ustav, a koja glasi: „Brak je životna zajednica žene i muškarca“.
Nametne li SDP-ova vlada ovaj zakon, morat ćemo iz Državnog proračuna homoseksualnim parovima omogućiti svečano vjenčanje (samo što se tako ne zove), posvajanje djece (samo što se tako ne zove), umjetnu oplodnju, mirovinu nakon partnerove smrti, nasljeđivanje i promet nekretnina sve bez plaćanja poreza, ukratko duboko štovanje, moralnu potporu i socijalno ohrabrenje – jednom riječju sve ono što ustavni poredak predviđa za potporu obitelji.
Neki će se od nas morati s posljedicama toga novog zakona suočiti odmah. U prvom redu matičari, od kojih se imperativno traži da moraju sudjelovati u sklapanju istospolnih životnih partnerstava. Predsjednik saborskog odbora za Ustav i član saborskog odbora za zakonodavstvo Peđa Grbin, poznat po netočnim tumačenjima Ustava Republike Hrvatske i bezuspješnim pokušajima sprječavanja održavanje referenduma o braku, jučer je izjavio kako su matičari državni službenici koji imaju obvezu provoditi zakone i nemaju pravo na priziv savjesti, što je ministar Bauk potvrdio.
Sklapanje životnih zajednica se inače, po prijedlogu ministra Bauka, obavlja u matičnim uredima baš kao i sklapanje braka – čak se partnere pita čije će prezime nositi nakon sklapanja partnerstva. Od matičara će se tražiti da moraju sklapanje obavljati „na svečani način u službenoj prostoriji. Slično će morati činiti sudci i socijalni radnici – koji će primjerice biti dužni sudjelovati u davanju djece na „roditeljsku skrb“ i „partnersku skrb“. To su termini kojima novi zakon koji umjesto braka koristi termin „životno partnerstvo“ opisuje posvajanje djece: uz drsku laž predlagatelja da se „ne predviđa posvajanje djece za životne partnere“. Dakle: ne predviđa se posvajanje, nego davanje djeteta na „ostvarivanje roditeljske skrbi“, odnosno dodjela „partnerske skrbi“. Po sadržaju obje stvari odgovaraju posvajanju djeteta (nije šija nego vrat), a ova druga se i upisuje u maticu rođenih kao što se inače čini s posvajanjem.
U javnoj raspravi koja je prethodila donošenju toga zakona s više je strana zatraženo ugrađivanje prava na prigovor savjesti – jer je primjena Baukovog zakona očito u suprotnosti, osim sa Ustavom RH i sa savješću vrlo velikoga broja stanovnika naše domovine. Vladajući SDP odbija, ovim riječima: „Predlagatelj ne osporava politički legitimitet takvog stajališta, ali istovremeno predlagatelj ima obvezu poštovati temeljno vrijednosno načelo dužnog poštovanja svih građana bez obzira na njihove različitosti. Službenici imaju obvezu svim građanima osigurati jednako učinkovit pristup svim javnim uslugama. “
Ovdje se mora prepoznati da su pravnici koje je angažirala Vlada te riječi prepisali iz odluke Europskoga suda za ljudska prava u slučaju Ladele i dr. protiv Ujedinjenoga kraljevstva. Iz obrazloženja te odluke iz siječnja 2013. godine saznajemo o slučaju britanske matičarke gospođe Ladele: „podnositeljica predstavke je kršćanka. Ona smatra da brak predstavlja zajednicu jednoga muškarca i jedne žene, i iskreno vjeruje da su istospolne zajednice u suprotnosti s Božjim zakonom. (…) Godine 2002. gospođa Ladele postala je matičarka odgovorna za knjige rođenja, smrti i vjenčanja. (…) Zakon o građanskim partnerstvima u Ujedinjenom Kraljevstvu stupio je na snagu 5. prosinca 2005. Taj zakon je omogućavao pravno registriranje partnerstva između dvoje ljudi istoga spola i dodjeljivao im prava i obaveze koje su jednake onima koje imaju bračni parovi. (…) U početku, gospođi Ladele je bilo dopušteno da s kolegama neformalno dogovori da zamijene poslove kako ni bi morala obavljati ceremonije sklapanja građanskoga partnerstva. U ožujku 2006., međutim, dvoje njezinih kolega žalilo da je njezino odbijanje da obavlja te dužnosti bilo diskriminatorno. U pismu od 1. travnja 2006. gospođa Ladele je informirana da bi, po mišljenju lokalnih vlasti, odbijanjem sklapanja građanskih partnerstava mogla prekršiti Poslovnik i politike o ravnopravnosti. Zatraženo je da pismeno potvrdi da će ubuduće provoditi ceremonije sklapanja građanskih partnerstava. Odbila je to učiniti. U svibnju 2007. atmosfera u uredu se pogoršala. Odbijanje gospođe Ladele da provodi ceremonije sklapanja građanskoga partnerstva uzrokovalo je poteškoće i prebacivanje tereta posla na druge, a zaprimljene su i pritužbe homoseksualnih kolega koji su se osjetili viktimiziranim… Lokalne su vlasti pokrenule preliminarnu istragu koja je okončana u srpnju 2007., uz preporuku da se protiv gospođe Ladele pokrene formalni stegovni postupak jer je odbila obavljati dužnosti sklapanja građanskih partnerstava na osnovi seksualne orijentacije partnera (…)“ Prilično mučna priča nastavlja se na britanskim sudovima koji najprije sude protiv gđe Ladele, pa u njezinu korist, pa opet protiv nje. Naposljetku Europski sud za ljudska prava sudi protiv gđe Ladele – i to baš onim riječima koje Vladini pravni eksperti koriste obrazlažući zašto ne treba matičarima dopustiti prigovor savjesti.
Ukratko, ako očekujete da ova vlada poštuje demokratsku volju većine birača ili imate uvjerenja suprotna ideologiji ove vlade – ne smijete biti matičar. Ako ste vjernik – katolik, pravoslavac, protestant ili musliman s čijim se vjerskim uvjerenjima kosi sudjelovati u „registriranju“ ili „vjenčavanju“ homoseksualnog para ili davanje djeteta na posvojenje homoseksualnom paru ili sudjelovati kao liječnik u in vitro fertilizaciji lezbijke – u Hrvatkoj se nećete, kažu Grbin i Bauk, moći pozvati na priziv savijesti. U Hrvatskoj ne smijete biti socijalni radnik, niti sudac, niti liječnik. Ili smijete, ali morate raditi suprotno svojoj savjesti. Ili suprotnoj svojoj vjeri. I točka.
A nakon stanovitoga „prijelaznoga razdoblja“ (za to je dženderistima i u Velikoj Britaniji trebalo desetak godina da izađu na kraj s gđom Ladele), ne ćete vi građani koji ne mislite drugačije od vlade koju plaćate da vam služi, niti vi vjernici, smjeti biti niti policajci, ni prosvjetni radnici…
Možda doduše i Europski sud za ljudska prava s vremenom korigira svoje zaključke: tako su sudci u Strasbourgu od odluke Grandrath protiv Njemačke iz 1966. godine odbijali priznati prigovor savjesti protiv vojne službe; da bi naposljetku (u vrijeme kada su europske države nakon pada Željezne zavjese ionako odlučile ukinuti obveznu vojnu službu) takav prigovor savjesti priznali u predmetu Thlimmenos protiv Grčke iz 2000. godine.
Možda ćemo imati i u Hrvatskoj neku drugu vlast – koja će slušati volju naroda i poštivati demokraciju, koja će poštivati volju birača izrečenu na prvom narodnom referendumu održanom u 23 godine hrvatske samostalnosti. Možda će Sabor u novom sazivu na prvoj sjednici ukinuti zakon koji SDP-ov ministar Bauk tako nasilnički nameće hrvatskom društvu. Možda će doći vrijeme da ćete moći biti matičar, sudac, socijalni radnik, liječnik, a da nećete morati, da biste zadržali svoje radno mjesto, raditi protiv svoje savjesti, filozofskih, profesionalnih ili vjerskih uvjerenja – i protiv volje većine hrvatskih birača.
Evo, zato će Baukov zakon o životnom partnerstvu promijeniti i vaš život. Ne samo živote matičara, sudaca, socijalnih radnika, liječnika, medicinskih sestara i mnogih drugih koji će biti prisiljeni sudjelovati u njegovom provođenju. Nasilničkom ponašanju treba se suprostaviti. Jer, ako se ne zaustavi, ono se širi dalje. Danas će Bauk, Grbin i ostala Milanovićeva svojta kršiti prava djece, matičara, socijalnih radnika, sudaca – već sutra smo svi mi drugi na redu. Ako im to dopustimo.
