Vijest da je trećina učenika 4. razreda osnovnih škola nepismeno, u smislu da nisu u stanju sastaviti kraći tekst na zadanu temu, jest točna, ali nije potpuna bez dodatka: djeca su nepismena iz perspektive roditelja, isto kao što su roditelji nepismeni iz perspektive djece. Piše to u svojoj novoj kolumni za Večernji list Boris Beck.
Preplavljenost elektroničkim medijima
U svom djelu Gutenbergova galaksija kanadski teoretičar medija Marshall McLuhan rekao je 1962. da smo preplavljeni elektroničkim medijima – radijem, filmom, televizijom – čemu su se u međuvremenu pridružile kablovske, satelitske i internetske platforme, i da zbog toga izlazimo iz civilizacije knjige.
Čovjek budućnosti, pisao je on, a mi smo sada u toj budućnosti, neće svijet spoznavati linearno i vizualno, čitanjem, nego će ga slušati i dodirivati. Naša djeca ne drže svijet u ruci, nego su njime preplavljena; neće ga nikad više listati, nego će u njemu uživati odjednom.
A sad taj čovjek budućnosti ide u 4. razred, i jedna beskorisna institucija kao što je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, i njezin neuki i nesposobni ravnatelj Vinko Filipović, padaju u nesvijest zbog toga što je 12.369 četvrtaša, njih 37,5 posto, skupilo točno nula bodova na zadatku pisanja.
>Beck: Došli smo Bajsom do Mjeseca, ali na njemu smo i ostali, na tamnoj strani
Čovjek s knjigom u ruci je relikt prošlosti
Čovjek s knjigom u ruci, koji sjedi negdje u kutu i nad njome promišlja, relikt je prošlosti; on je bio izdvojen iz svojeg plemena, i zato je mogao razviti individualnost, a u konačnici i otpor.
Isključivanje je bilo uvjet samostalnog razmišljanja. Ali od McLuhana je nastajao novi čovjek, koji nikada nije isključen. Čovjek s mobitelom i wi-fijem povezan je sa svima, on neprestano osjeća da pripada cijelom svijetu, i uživa u istovremenosti svih zbivanja, duboko i intenzivno.
Dakako, on je nepismen, jer nepismen i mora biti: njegovo je gledanje i slušanje kolektivno, njegovo je iskustvo zajedničko; ne treba mu vještina čitanja – iako će uvijek znati slova – nego je izložen slikama i zvukovima kao što je biljka otvorena suncu i kiši, i na isti ih način upija.
To je ono globalno selo o kojem je govorio McLuhan, samo ga nismo razumjeli. Jer mi smo još uvijek bili ljudi knjige, i ljudi grada u kojem su svi stanovnici anonimni i nepoznati jedni drugima. Mislili smo da je svijet megalopolis, ali nije.
>Beck: Ako netko farba kosu, mogao bi farbati i građane
Virtualno selo
Virtualno selo je nešto drugo: u selu se svi poznaju, svi govore i misle isto, i svi su zapravo u rodu. Mi stari smo izolirani, mi stari nove medije koristimo kao stare – mobitelima se služimo da bismo na njima nešto čitali, da bi preko njih telefonirali, da bi se dopisivali, da bismo gledali film ili slušali muziku. Mladi nove medije ne koriste – oni su s njima spojeni.
Mobitel je izvan mene, ali s mladima to nije slučaj: on je u njima. Dati 11-godišnjaku papir i olovku da nešto napiše isto je kao da smo mu dali konja i plug da uzore njivu, ili sjekiru i kresivo da nacijepa drva i naloži šparhet.
Taj 11-godišnjak, međutim, stvor je elektroničke kulture koja percipira stvarnost holistički, svim osjetilima odjednom, i sve zna o svijetu istih takvih ma gdje se nalazili na kugli zemaljskoj; engleski bolje zna od hrvatskog, njegovi su problemi svjetski ili, bolje rečeno, virtualni.
>Beck: Sve je teže zaštititi mozak od politike i medija, tuđi su prsti stalno u pekmezu našeg jezika
Inostvorovi
Ovih dana se raspravlja o riječi inostvor koja je predložena za transrodne osobe, ali zapravo bolje odgovara našoj mladeži: oni su inostvorovi svojim roditeljima i učiteljima, borave u nedostupnom svijetu tekućih vrijednosti, simuliranih senzacija i sugestivnih influencera. Starci su se hrvali s lažnim vijestima, djeca su utonula u lažnu stvarnost.
Roditelji su željeli biti građani svijeta, nisu ni sanjali da će im potomci biti seljaci svijeta. I, nažalost, kmetovi, ali to je već sasvim druga tema.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.