Glede političke i sigurnosne situacije na Zapadnom Balkanu (ZB) anonimni je komentator s društvenih mreža ovih dana napisao: „Situacija je u stvari vrlo jednostavne, naime: 1. Bošnjaci se trebaju vratiti u savezništvo s Hrvatima (i npr. ne birati im već po 4 put Komšića…) i 2. crnogorske Albance (Dritana Abazovića i Nika Đeljošaja i dr.) treba „otkačiti“ od srpske „navlakuše“ o Velikoj Albaniji i srpski je fašizam na koljenima!“
No da vidimo slažu li se svi s ovim „jezgrovitim“ komentarom / pregled mišljenja…
BiH, Crna Gora i Kosovo
Dakle, da svi ne gledaju s istim očima na ZB pokazuje i skupina mladih crnogorskih intelektualaca – Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman, Boban Batrićević i Andrej Nikolaidis, koji su se otvorenim pismom, ipak nešto „nježnije“, očitovali glede tamošnje teške društveno-političke situacije. Posebno su istaknuli pasivan / razočaravajući odnos Zapada spram velikosrpskih posezanja prema BiH, CG i Kosovu, pa ćemo te zanimljivije dijelove ovdje parafrazirati:
Po spomenutim analitičarima, krajnje je vrijeme da se otvoreno progovori o statusu Zapadnoga Balkana (ZB), kojega „SAD i EU svjesno ili nesvjesno svojim potezima „prepuštaju“ ruskoj politici ali zašto to rade – teško je reći“.
Nadalje pišu „ako bismo kao ilustraciju za stanje na ZB uzimali nedavne izjave američkoga veleposlanika u Beogradu Christopfera Hilla i visokoga predstavnika EU za vanjsku politiku i sigurnost Josepa Borrella – po pitanju Kosova (registarske tablice), onda bi se čak dalo zaključiti da Zapad drži stranu Aleksandru Vučiću. Zašto to rade – ne znamo. Ako je posrijedi naivna vjera da će se Srbija otrgnuti od Rusije, to se nikada neće dogoditi. Tko god poznaje srpsku političku scenu, zna da bi Vučićev zaokret značio i njegov kraj. A Vučić je intimno i vrijednosno bliži Lukašenku, nego i jednom zapadnom državniku.“
Također objašnjavaju da tu politiku popuštanja SAD-a i EU – Srbiji uz Rusiju, koristi i Kina. Naglašavaju i da se Srbija ponaša kao lokalni hegemon koji koči i zamrzava integracije u EU – prvo svojih, a onda i građana CG, BiH te Kosova. Dodali su i da ta politika nije od jučer, već je ona operacionalizirana s Trumpovom i Merkeličinom erom, a sada doživljava svoj vrhunac…
Dakle, po njima, Vučić se bavi neutralizacijom svih regionalnih državotvornih politika i ideoloških stupova na kojima počivaju CG, BiH i Kosovo – s ciljem uspostave ideologije Srpskoga svijeta. Navode i da ta ideologija više ne nastupa s tenkovima kao u vrijeme Miloševića, već ona sada gazi kroz regionalne inicijative, ekonomiju, medije i vodi specijalni rat podrivanja temeljnih načela – preko kojih su spomenute tri države bile otrgnute od hegemonije Srbije.
Prema tome, mišljenja su: „Jasna je platforma – nema bliske suradnje s Beogradom dok Beograd 1. ne prizna genocid u Srebrenici, 2. postojanje crnogorske nacije i 3. nezavisnu državu Kosovo jer ako ovo potraje, kroz koju godinu sve politike koje su uspostavile CG, BiH i Kosovo bit će potpuno marginalizirane i njihova oštrica otupljena…“
Te zaključuju – neophodno je djelovati i to što prije, s dugoročnim planovima. „Crnogorsko, bih i kosovsko pitanje moraju se uvezivati. Osovina Sarajevo-Podgorica-Priština mora zaživjeti, elite se moraju povezati i početi djelovati na lobističkom, kulturnom i operativno-političkom planu. Zapad se nema što više čekati, jer izgleda da oni samo gledaju kroz brojke i potencijalnu snagu. Sami smo svi nemoćni, zajedno smo mnogo jači.“
*
Dakle, vidljivo je da iz prepričanog očitovanja provijava razočaranost spomenutih mladih intelektualaca – Zapadom, koji dopušta / omogućava Vučiću i Putinu destabilizaciju ZB, pri čemu ne znaju odgovor na pitanje zašto to Zapad radi! Ujedno, zabrinjavajuće je i naivno, da spomenuti intelektualci ne vide u RH, članici EU-a i NATO-a, prirodno savezništvo protiv velikosrpskih posezanja!? (Navedena se naivnost može opravdati aktivnošću tamošnje srpske i ruske agenture!)
Ipak neko svjetlo sa Zapada – Rezolucija Europskog parlamenta od 23.11.2022.!
Vijest tjedna u EU ali i svijetu, je da je Europski parlament usvojio Rezoluciju kojom je Rusija proglašena državom pokroviteljicom terorizma!
Ujedno, ovo nije zaokret Europe samo prema Rusiji, nego i prema ruskim satelitima. Naime, kako vidimo najviše državno tijelo EU doživljava Srbiju upravo kao ruski satelit. Dakle, ovo je jasno definiran stav EU, koji omogućava uvođenje sankcija – prvo za Srbiju kojoj će možda biti blokirani pristupni pregovori, a onda i za srbijanske državljane, što se može očitovati zabranom ili ograničenjem putovanja u države EU.
Dakle, pred Srbijom se nalazi ili izolacija / gospodarske sankcije ili „prelazak preko rijeke“ – na pozitivnu stranu civilizacije i povijesti. Naime, „putinofilija“ i izolacionizam, kojih se gnuša EU i NATO, te zagovaranje Velike Srbije / Srpskog svijeta pod „ruskim kišobranom“, čini se da donosi građanima Srbije samo daljnji pad životnog standarda.
No, politika srbijanskog predsjednika, Aleksandra Vučića sjedenja na dvije stolice, osim što se najjasnije reflektira kroz pad životnog standarda, očituje se i kroz „uspješno“ širenje srbijanskog utjecaja u BiH, CG i na Kosovu!
Dakle, ima i onih srbijanskih građana, a njih je prema statistikama više oko 80%, koji smatraju da je sve veći pad standarda u Srbiji – spram okuženja, prihvatljiva cijena koju moraju plaćati za opstanak Republike Srpske, za Sjeverno Kosovo i za zauzimanje / posrbljivanje Crne Gore!
Pogled iz SAD-a
Po mišljenju Daniela Serwera (američki sveučilišni profesor – sa Sveučilišta Johns Hopkins – Baltimore, stručnjak za ZB), SAD bi se trebale vratiti balkanskoj politici koja bi podržavala suverenitet i teritorijalni integritet svih tamošnjih država, kao i poštovanju ljudskih prava njihovih građana. „To bi trebalo uključivati i njihovo pravo da demokratski, bez miješanja Beograda, odluče na kojoj će strani nove (hladnoratovske) linije – koja dijeli Europu – biti, pa je u tom kontekstu izjavio i da se „možemo samo nadati da će se Srbija predomisliti u vezi s Rusijom, ali za to će biti potrebno strateško strpljenje!“
Dakle, po Serweru, prolazna točka krize na ZB je Beograd, ustvrdivši da je „američki predsjednik Joe Biden bio snažan pristalica borbe Kosova za oslobođenje od Srbije, no s time da je još davno shvatio kako je Beograd teškaš na Balkanu“.
Također Serwer smatra da je Biden delegirao odgovornost za Balkan na State Department (nezadovoljno) dodavši da „tamo ključni igrači vjeruju kako je predsjednik Vučić ozbiljno posvećen procesu pridruživanja EU i također da je ozbiljno zabrinut za dobrobit Srba u susjednim zemljama, pa je pacificiranje Srbije postalo cilj američke politike!?“
Naime, svjestan je Serwer, kako je situacija na terenu, u potpunosti drugačija (od projekcije koju gaji State Department), „jer tamo Vučićevi poslušnici zagovaraju ono što nazivaju Srpskim svijetom“, naglasivši da je „Vučić uglavnom postigao dominaciju nad srpskim zajednicama na Kosovu, u CG i BiH, pri čemu u sve te tri države, Rusi putem ‘hibridnog rata’ pomaže Srbiji za njihovu – de facto ako ne i de jure podjelu“.
„Naravno, razine vlasti u Srbiji susjednim državama, koje nadziru Srbi, bit će korisne i Moskvi – jer će ih Rusi koristiti za destabilizaciju sadašnjih i budućih članica NATO-a a što će dalje proširenje Alijanse učiniti rizičnom aferom“, sumirao je Serwer!
Pogled iz Beograda
Prema beogradskom sveučilišnom profesoru Nikoli Samardžiću „’zadivljujući’ su Vučićevi uspjesi, dok se snalazi u najsloženijim međunarodnim odnosima i to nakon ‘susluživanja’ kao ministar u posljednjoj Miloševićevoj vladi, i dok su mu ‘suučestvovanje’ u zločinima (90-tih) oprostili 2012. g. i europska i dio srbijanske liberalne javnosti“, da bi potom naglasio:
„Samo pobjeda Ukrajine podrazumijeva i poraz Vučićeve politike, i to će biti polazište izlaska iz svjetske krize, koja prijeti povratkom u totalitarne režime i biološkim uništenjem čovječanstva. Konkretno, američki veleposlanik u Beogradu, Christopfer Hill ne popušta Vučiću, on popušta Putinu, a američko veleposlanstvo u Podgorici, nije samo podržalo (prosrpsku) promjenu vlasti u CG (30.8.2020.), nego i (naknadnu) nelegitimnu uzurpaciju vlasti, koja je CG vratila u sovjetsku sferu, koju je jedva napustila 1948. i 1997.!“
„Vučić je zadržao i podjelu Kosova, ali ne u odnosima s Prištinom (naglašava Samardžić) nego u odnosima s Tiranom (Edi Rama). Nazire se podjela Sjeverne Makedonije, prije svega u smislu proizvodnje nestabilnosti i očuvanja nelegitimnih utjecaja. Vučić je uz pomoć domaćih izdajnika zaustavio integraciju CG u EU. Crna Gora je trenutno jedina distancirana, izuzeta članica NATO, i u stanju je puzajućeg i narastajućeg državnog udara od izbora 2020. a BiH napreduje samo u smislu svoje definitivne podjele“!
Glede licemjerja Zapada mišljenja je i da je „projekt Otvoreni Balkan Vučićev odgovor Bruxellesu na obećanje iz 2003, da će se ZB integrirati, prethodno izbrisano ubojstvom premijera Đinđića, a koje je Vučić proslavio, dok su se slično osjećali i tadašnji zapadni veleposlanici koji su, uvučeni u prvi val post-konfliktne tranzicije, ispleli aktuelnu mrežu izdaje“!
Što se tiče Putina, Samardžić smatra da on (Putin) ne odustaje od održavanja ZB u zoni ruskih strateških interesa i to bez obzira na sankcije i izolaciju njegovog (i eventualno srbijanskog) režima), dodavši i da Putin nadzire najmanje stotinjak EU zastupnika (krajnje lijevo i krajnje desno krilo), koji su i u svezi predmetne Rezolucije – glede Rusije i Srbije, bili protiv ili suzdržani!
Pogled iz EU
S obzirom na to da se predmetnom Rezolucijom poziva Srbija da se sistemski uskladi s restriktivnim mjerama EU i općom politikom prema Rusiji, pri čemu se traži i preispitivanje svih fondova EU za Srbiju, kako bi se osiguralo da svi rashodi budu u potpunosti u skladu sa strateškim ciljevima EU“, može se sumirati da EU postaje faktor pri demokratizaciji Srbije!
Inače Rezolucija se odnosi i na novu strategiju u procesu proširenja, pa je autor teksta, zastupnik Tonino Picula, nakon glasovanja izjavio da je Europski parlament uvijek bio najveći zagovornik proširenja, a što se može iščitati i kao svojevrsna poruka apostrofiranoj Srbiji – u smislu „mrkve i batine“!
Umjesto zaključka
I konačno nakon pregleda svih prezentiranih mišljenja – na temu „Vučićeve i Putinove bitke za nasljeđe nad SFRJ, odnosno za Veliku Srbiju“, može se rezimirati kako EU napokon „odrasta“ i počinje shvaćati Vučićeve planove, odnosno „prepoznaje inferiornost ovčica koje on i Putin šišaju a kojima nužno treba politička pomoć“.
Ujedno, SAD svoj fokus geopolitičkih interesa pomiču prema Srednjoj Aziji (npr. Armenija – Azerbejdžan) i prema Kini (Tajvanu), pri čemu Uniji ostavljaju „vruć krumpir“ ZB – na rješavanje, makar do prvog krvoprolića (što će State Departmentu otvoriti oči)!!!
Dakle, to bi bio mogući odgovor na pitanje zašto je Zapad tako pasivan glede ruskog utjecaja Zapadnom Balkanu.
O autoru
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
