U jednom intervjuu tek nepune četiri godine – premda se čini da je prošao jedan čitav paralelni život – moj tadašnji sugovornik, psihijatar Herman Vukušić, kazao je da se naše društvo nalazi na svojevrsnoj prekretnici spomenuvši točku bifurkacije.
Prema definiciji, točka bifurkacije (lat. bifurcus – račvanje) je kritični trenutak u razvoju nekog sustava u kojem mala promjena parametara uzrokuje naglu promjenu u njegovu ponašanju, strukturi ili stabilnosti. Pojam točka bifurkacije uveo je krajem 19. stoljeća francuski matematičar Henri Poincaré.
Ili rast, ili raspad
No, još jedno ime koje se vezuje uz ovaj pojam je nobelovac Ilya Prigogine, čiji je predmet proučavanja bila neravnoteža. Prigogine je tvrdio da svaki sustav u jednom trenutku doseže svoju “točku vrenja”. Nakon toga može ili još rasti, ili se raspasti. Branio je teoriju i da fizički sustavi imaju tendenciju spontano i nepovratno kliziti prema stanju nereda.
A upravo bi proklizavanje u neredu, gubljenje stabilnosti i kaos koji se vezuje uz pojam točke bifurkacije mogli vrlo plastično opisati stanje u kojemu se već neko vrijeme nalazi ne samo hrvatsko društvo, već cjelokupna slika Europe. Pa čak i šire.
>Mostarkić Gobbo: Tko je u Hrvatskoj uistinu tolerantan?
Gay parada VS Antunovski hod mladih
U Zagrebu se prošle subote održala još jedna gay parada. Četvrt stoljeća novije hrvatske povijesti LGBT aktivisti posvetili su naporima za toleriranjem poricanja biološke stvarnosti.
Gledajući posljednjih 25 godina hrvatskog društva u cjelini, stigli smo do fragmentiranja obitelji, preispitivanja ljudskog spola i negiranja roda. No, došli smo i do dostupnosti higijenskih uložaka muškarcima, seksualiziranja djece u odgojno-obrazovnim ustanovama te relativiziranja pedofilije. Voljela bih vjerovati da nitko u prethodnoj rečenici ne iščitava naš kolektivni nacionalni uspjeh. Ali, nažalost, znamo da nije tako.
Nema sumnje da je prva gay parada u Hrvatskoj predstavila svojevrsnu društvenu prekretnicu. Danas, četvrt stoljeća kasnije, svjedoci smo posljedica agresivnog upliva aktivizma u hrvatski odgojno-obrazovni sustav, aktivističkog pritiska na sudstvo i zdravstvo, politiku i medije.
Istoga dana, Zagrebom je prošetalo i 20 tisuća mladih okupljenih na Antunovskom hodu. Duhovno zajedništvo među sudionicima istaknuto je kao jedna od najvažnijih odrednica ovog susreta.
Ova su dva događaja zapravo pokazala ne dvije Hrvatske, već borbu duhovnoga s “tekovinama” modernog Zapada. U zemlji čiji narod (sve budnije, ili se tome samo nadam) počinje braniti vrijednosti obitelji i života, ali i istinske slobode.
Mimohod braniteljica u Puli
Na drugoj strani Hrvatske, u Puli, istoga se dana održao i mimohod hrvatskih braniteljica. Bio je to događaj koji je okupio nekoliko stotina žena i majki koje su osjetile zov domovine i bez dvojbe stale rame uz rame sa svojim muškim kolegama.
Premda gay parade od starta guraju termin “parada ponosa” ne odgovarajući pritom na komentare nebrojenih upita građana na društvenim mrežama čime se sudionici zapravo ponose dok se, usput rečeno, godinama zaodijevaju zastavama propalog jugoslavenskog režima, pravi ponos dogodio se u Puli pod hrvatskim stijegom za koji su mnogi dali svoje zdravlje, ruke, noge, živote.
Možda će se mnogi pitati je li vrijedilo krvariti za slobodu države u kojoj su danas ozbiljno narušene vrijednosti uz koje jedna nacija opstaje. U vremenu kad se pokušava obrisati identitet domoljublja, vjere, muškarca i žene, obitelji koja je temelj zdravog društva.
Žene, majke i ratnice na pulskim ulicama pokazale su što je pravi ponos.
>Mostarkić Gobbo: Što te pali, hrvatski narode?
Hoćemo li o(p)stati ili nestati?
Brojne društvene pojave u samostalnoj Hrvatskoj tijekom njezina 35-godišnjeg postojanja, pa i borba protiv zaborava u koji neki uporno žele smjestiti Domovinski rat koji je sam temelj države, korak po korak dovele su nas do točke u kojoj će možda i doprinos svakog pojedinca presuditi tome hoćemo li o(p)stati ili nestati.
“Hrvatska je kao društvo u jednom takvom trenutku gdje ćemo ili prevladati tu krizu razlike i krenuti dalje ili implodirati, urušiti se i s jednim većim dijelom Europe, koja se raspada po svim šavovima, otići u bespuća povijesti”, kazao je u našem prvom intervjuu dr. Vukušić.
Možda su ta bespuća bliže nego što mislimo. No, hitno nam je potrebno kolektivno pročišćenje od naslaga dekadencije.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Izvor: narod.hr
stati ili nestati.){kind=link}
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.