Uvijek su me fascinirali piromani. Zapale, a onda poput pravednika pomažu vatrogascima gasiti požar, gledaju sa strane ili još bolje, prokažu nekog tko je tobože požar potpalio. Nisam ja, majke mi. Onaj je, vidio sam ga, njega ulovite. Na piromane me ovih dana, kada je glavna tema jesi li išao u dućan toga petka, podsjeća reakcija vlade i pojedinih ministara. Mi s inflacijom nemamo veze. Pohlepni trgovci? To već da.
Ne rade naši ministri ništa novo. Radila je isto Bidenova administracija u Americi. Bijes građana zbog visokih cijena hrane preusmjeravali su prema trgovcima.
Konačne cijene u trgovinama ono su što građane najviše lupi po glavi i svijesti. Na hranu se troši najviše. Kod nas i zabrinjavajuće visok udio prihoda kućanstva odlazi na hranu.
Možemo pričati o visokim cijenama ovoga i onoga, nekih apstraktnih stvari, no kad dođeš u dućan pa te dočekaju jaja od 3,5 eura, e onda se tek strpljivom građaninu upali lampica, inat i bunt.
Gnjev pravednika mora se na nešto ili nekoga usmjeriti. Pa neće valjda na Vladu? Njih i sami biramo pa ako se i bunimo, kao da se bunimo protiv sebe samih.
Lupimo po privatniku, lupimo po korporacijama, pohlepni su, krivi su… Gule i deru.
Populistički odlična karta za odigrati. Nema to veze s našim lošim fiskalnim i monetarnim politikama, isključivi krivac za inflaciju su trgovci.
Tako jednostavno, a tako daleko od istine.
Što je to nepohlepni trgovac?
Trgovci su uvijek pohlepni. Bi li bilo normalno da posluju svjesno u minusu ili na rubu profitabilnosti? Da imate neki kapital i odlučite otvoriti mali dućan, biste li na svoju štetu poslovali s maržom od pola posto?
Ja ne bih.
Hrvati su financijski nepismeni. Malo tko zna objasniti razliku bruto i neto plaće, prihoda, rashoda i dobiti, a kamoli odgonetnuti uzroke inflacije.
No, cijena hrane je ono što potrošača najviše šokira i misli da cijenu kreira samo trgovac.
Kako je napisao ekonomski analitičar Ivica Brkljača, ”trgovci su samo zadnji u lancu do krajnjeg potrošača, koji pak vide samo finalnu cijenu koju plaćaju…”
Potrošač ne vidi maržu proizvođača robe koja je prodana trgovcu, niti vide maržu prijevoznika i distributera koji je tu istu robu od proizvođača dostavio trgovcu.
Trgovačka torta: Tko pojede najviše prihoda?
U analizi maloprodaje koju je 2023. naručila Hrvatska udruga poslodavaca pokazalo se da trgovački lanci nisu usklađivali svoje marže s inflacijom. Dakle, ona je bila tu i bez njihovog ‘ekstraprofita’ i manijakalnog dizanja marže.
Prema podacima iz te analize, od prihoda trgovačkih lanaca 85,6 posto isplaćeno je dobavljačima. Drugu najveću krišku torte pojela je država – 8,1 posto (nameti i porezi), 5,5, posto prihoda otišlo je na zaposlenike, a 0,5 posto vlasnicima trgovačkih lanaca kroz isplaćene dividende.
Ekonomska profitabilnost
Ono što je problem kod nas, a to je istaknuo Hrvoje Stojić iz Hrvatske udruge poslodavaca, je niska ekonomska profitabilnost.
”Niska profitabilnost posljedica je niske razine investicija, visokog poreznog opterećenja, kompliciranog poslovanja otežanog nametima, a produktivnost je općenito i u pozitivnoj korelaciji s efikasnim pravosuđem, što nam također dosta toga govori”, kazao je.
I sad, tko kreira gospodarsku klimu koja utječe na sve ovo što je Stojić naveo?
Ja sigurno ne, a ne kreiraju ju niti trgovci.
>Vanđelić o bojkotu: Vlada RH je prava meta takvog prosvjeda
Vlada – piroman
Kreira ju Vlada koja poput piromana gasi požar koji je sama zapalila pritom upirući prstom u nekog drugog navodnog krivca za požar.
Ako netko misli da se ogromni državni aparat, koji je pritom posve neefikasan hrani iz zraka, s mane koja je pala s neba, taj zaslužuje ulogu Dudeka u Gruntovčanima.
Ekstraprofit?!
Još jedan od populističkih, i medijima primamljivih izraza uz ‘pohlepni trgovci’, je i ekstraprofit.
Ekstraprofita u sektoru trgovine ima malo ili nimalo. U nekim drugim sektorima da.
Upravo me ta riječ, ali i zaskakanje građana tog bojkot-petka pred trgovinama, tako užasno asocirala na period pandemije kad su se stvarni ekstraprofiti vrtjeli na onome što nam je tada prezentirano kao nasušna potreba, maske, cjepiva i slično.
Osim što se inflacija vuče od korone, nitko danas ne pita koja je bila proizvodna cijena cjepiva koje je naša vlada po diktatu EU-a uvozila lopatama, a koliko je doza cjepiva koštala državni proračun. Nitko ne pita zašto je ubijena proizvodnja AstraZenece s minimalnim profitom da bi se prešaltali na Pfizer s mega, ekstra, turbo profitom…
>Bojkot trgovina i uzroci inflacije: Jesu li baš za sve krivi ‘pohlepni trgovci’?!
Koji medo ide u dućan?
Ono novinarsko zaskakanje malobrojnih koji su se ipak usudili otići tog dana u trgovine pa su se jadni pred kamerama znojili, pričali da su došli samo po grincajg jer ih je žena poslala, a oni će radije biti štrajkolomci nego se suprotstaviti ženi, evociralo me na ona vremena sličnog zajedništva, pod navodnicima. Kolektivne svijesti, prokazivanja prijatelja, rodbine i susjeda, tko je kupio na benzinskoj čips ili mlijeko, a nije smio…
Falile su samo u ovom trgovinskom bojkotu one naljepnice koje se lijepe po profilnim fotkama na društvenim mrežama.
Odlazak u trgovinu tj. ne odlazak, nova je platforma za iskazivanje vrlina kao što su to nekad bile besmislene covid potvrde.
Mediji su s istim guštom dočekali lupanje po glavama pohlepnih trgovaca, snimali prazne trgovine, brojali kupce, potrošene eure i izdane račune, kao što su prije koju godinu lupali po glavi cijepne skeptike, kritičare ili one koji su iz samoizolacije išli preorat vlastitu njivu, vlastitim traktorom.
Pohlepni trgovci imaju svoj udio u visokim cijenama, no očajna gospodarska, investicijska i poduzetnička klima puno veći. A ovo sve navedeno, kreira vlast.
A ta se vlast odlučila priključiti histeriji, pa prepametni ministar financija Primorac (onaj kojeg sablažnjava i cijena kuglice sladoleda) i još prepametnija ministrica Marija Vučković kažu da i oni neće u trgovinu.
Možda da po toj logici bojkotiraju i sami sebe jer je obol Vlade u ovim i ovakvim cijenama velik.
Samo čekajte implementaciju zelene agende koja je usvojena kod nas u zadnjim danima 2024. pa se onda pitajte zašto će cijene rasti u sektoru prijevoza i industrije.
Građanski neposluh, bojkot trgovina, male legalne građanske diverzije otromboljenog sustava? To podržavam, no samo ako je meta iscrtana na pravom čelu.
Ova, čini mi se, nije.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
* Ovaj članak omogućuju donacije naših čitatelja. Podržite i vi slobodno i neovisno novinarstvo koje stoji uz prave vrijednosti putem DONACIJE.
