Šarić: Plenković, Ukrajina i ‘hrvatsko iskustvo s mirnom reintegracijom’

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naš predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković opet je za svoje nadređene upriličio predstavu na temu Ukrajine. Nakon što je predsjednik Zelenski boravio u Dubrovniku, jučer je u Zagreb stigao premijer te države Denis Šmihal. Kao i u listopadu prošle godine, tako i u siječnju ove, poput papagaja Plenković je ponavljao diplomatske floskule, lijepe želje i geopolitičke besmislice. Ili naš premijer ne zna kako svijet funkcionira i iskreno vjeruje u to što govori ili besramno laže. Bolje da nam laže, jer ova prva opcija je puno gora za šefa države i narod koji mu je povjeren da ga vodi. Ukratko, moja je teza da mirne reintegracije okupiranih područja četiriju ukrajinskih regija i Krima neće biti. Evo zašto.

> Šarić: Ratni put Andreja Plenkovića

Možda sam u krivu, dopuštam i tu mogućnost, i Rusija se raspadne na manje državica, a Zapad pograbi sve te vrijedne resurse koje priželjkuje američki senator Lindsey Graham, da bi ih mogao „dijeliti s demokratskom i slobodnom Ukrajinom“. To bi zadovoljilo i estonsku pudlicu Kaju Kallas, Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, onu koja je odbacila same temelje diplomacije – pregovore, te izabrala opciju zaoštravanja retorike prema Moskvi i potpuno isključivu politiku, sve dok se Rusi ne uplaše estonskih oklopno-mehaniziranih brigada i povuku iz Ukrajine.

Plenković – strateški partner Ukrajine

Međutim, Trump je opet pobijedio na demokratskim izborima i tako „ugrozio“ demokraciju. Upravo je i na 90 dana zamrznuo američku inozemnu pomoć (USAID) koja se dotiče čak i Maje Sever koja već nariče kako je Trump osudio na smrt europsko „neovisno“ novinarstvo jer je uskratio – američki novac. Ugrožena je i opskrba kondomima u pojasu Gaze. O tom će problemu u Europskom parlamentu vjerojatno govoriti Gordan Bosanac.

Briselski aparatčici i europske vlade, koje redom padaju, tobože su zabrinuti za Ukrajinu koju su i gurnuli u ovaj tragičan rat, pod sponzorstvom Bidenove administracije. Isto tako, zabrinut je i Plenković, veliki strateški partner Ukrajine i trgovački putnik koji nudi proizvod „hrvatsko iskustvo s mirnom reintegracijom“.

> Ukrajinski premijer u Hrvatskoj, Plenković: Svaki neuspjeh Ukrajine veliki je rizik za EU

Ukrajina gubi rat, a Rusija teritorij neće vratiti

Trump nema namjeru financirati i voditi besmisleni rat do posljednjeg Ukrajinca. Zelenskom će slati vojnu pomoć tek u cilju sklapanja brzog mira koji će doći s gorko-slatkim posljedicama za Ukrajinu. Više gorkim nego slatkim. Ostat će bez teritorija, ali barem će ljudi prestati ginuti u tisućama. Narod će se i pitati za što su točno poginule stotine tisuća vojnika kada se sjedne za stol i ponude gori uvjeti nego u Turskoj prije tri godine?

Za razliku od američke duboke države i europskih korisnih idiota, Trump protivnika vidi u gospodarski jakoj Kini, a ne u Putinu. Za jedan dan rat ne može zaustaviti, no to će pokušati u 100 dana. U svakom slučaju, bolja strategija nego ona Ursule von der Leyen – „As long as it takes“.

Izašli su u javnost i mogući uvjeti za prekid vatre i uspostavu trajnog mira. Oružje bi moglo utihnuti na Uskrs ove godine. Kako prenosi Jutarnji list, o tome je pisao ukrajinski portal Strana.ua. S obzirom na to da Ukrajina gubi rat, a Rusija je nuklearna velesila koja se grozi NATO-ove prisutnosti u svom „dvorištu“, svakome laiku nije problem izvući zaključak kako Rusi neće predati teritorij za koji su tri godine krvavo ratovali. Nije ovo Afganistan. Nije ovo ni naš Domovinski rat s kojim se ovaj potpuno drugačiji rat često uspoređuje, o čemu ću pisati i u nastavku.

> Trump obustavio razvojnu pomoć Ukrajini; nevladine organizacije u strahu kako će preživjeti

Što donosi neslužbeni nacrt mira u Ukrajini?

Za početak, Ukrajina će se morati povući iz Kurska, što je tragedija unutar tragedije, strateška glupost i besmislica ukrajinskog glavnog stožera, uzaludno trošenje resursa, kocka s gotovo nikakvim šansama za uspjeh, avantura unaprijed osuđena na propast, kako god hoćete. Zelenski će morati poništiti dekret kojim se zabranjuju pregovori s Putinom. Ukrajina će se morati odreći članstva u NATO-u, što je i glavni uzrok rata, ali ujedno i glavni cilj ukrajinskog predsjednika! Zauzvrat, do 2030. Ukrajina će postati članicom Europske unije koja će državu i obnavljati. Suprotno željama Rusije, Ukrajina će moći zadržati svoju golemu vojsku.

Što se tiče okupiranih teritorija, Ukrajina će morati odustati od vojno-diplomatskih pokušaja da obnovi svoje granice iz 1991. godine. Doduše, od nje se neće tražiti da prizna suverenitet Rusije nad tim područjem. To će biti rusko, ali neće biti rusko. Bit će uvijek ukrajinsko, ali neće biti ukrajinsko. Ah, ta moderna diplomacija. Razgovarat će se i o europskim mirovnim snagama na teritoriju Ukrajine čemu se Moskva izrazito protivi jer čija će to vojska biti nego zemalja članica NATO-a?

> Glavni tajnik NATO-a Rutte: Trump je u pravu, Europa je problem

Rusi takve uvjete neće prihvatiti, a Zelenski?

Ovakav nacrt mirovnog plana je zapravo sjajan za Ukrajinu. Još bolju opciju imala je već u ožujku 2022., no europski i američki sponzori su odlučili da će se ipak potući s Rusima preko leđa Ukrajine, pa što bude. Ako bi Rusi nekim čudom pristali na ove uvjete, Ukrajina bi iz rata mogla izaći mnogo bolje nego što bi izašla da slijedi savjete briselskih „lavica“ Ursule i Kaje. Ili Plenkovića. Koji je njegov “ratni” nadimak?

Međutim, Rusija, kao država koja ovaj rat dobiva, ove uvjete vrlo vjerojatno neće prihvatiti. U prvom redu zato što su maksimalistički i u korist Ukrajine, ratne gubitnice. Nikakve zapadne čizme s lijeve strane Dnjepra Moskva neće prihvatiti. Važna stavka je i smanjivanje ukrajinske vojske. Bez toga Moskva neće prihvatiti mirovni proces. Nadalje, Putin će zatražiti i obnavljanje legalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve i stranaka koje se zalažu za ruski jezik i dobre odnose s Moskvom. U nacrtu se predlaže i ukidanje sankcija Rusiji, no na energente bi se uzimala carina koja bi služila obnovi Ukrajine, što će također naići na otpor Rusa.

Možda i više od Rusije, takvom planu bi se usprotivio Zelenski, odnosno njegova administracija koja nikako ne odustaje od narativa da će pobijediti, istjerati Ruse, učiniti državu članicom NATO-a i posramiti Rusiju na svjetskoj pozornici. Morat će se održati i izbori, a Zelenski, kako rat odmiče, sve više gubi potporu naroda. Usporedbe radi, da vidite kako usporedba s Hrvatskom ne stoji, Tuđman nije imao takvu situaciju. Ni izbliza.

> Putin: Rata u Ukrajini ne bi bilo da Trumpu nisu ukradeni izbori

Plenković (opet) planira trošiti naš novac na strani i izgubljeni rat

Vratimo se na ovaj još jedan „povijesni“ susret Plenkovića i Šmihala. Potpuno ignorirajući stanje na terenu, a dijelom i čovjeka u Bijeloj kući, ovaj dvojac odašilje već svima poznate jeftine i prazne priče i floskule. Kaže Šmihal: „Nemamo namjeru izgubiti rat“. Plenković se nadovezuje: „Ja sam za pravedan mir, šaljemo uskoro novu pomoć Kijevu“. Svi ratni gubitnici nisu imali namjeru izgubiti rat, no izgubili su ga. Iako se ratu nazire kraj i u centrima moći se raspravlja o miru, Plenković planira (opet) potrošiti naš novac na strani i izgubljeni rat. U stanju poricanja je i Andrij Jermak, šef ureda predsjednika Ukrajine, koji navodni mirovni plan odbacuje tvrdeći da iza njega vjerojatno stoji Rusija.

Šmihal i Plenković su komentirali i stanje na bojišnici, pohvalili su se obojica. Komentiram i ja, no kao i njih, ni mene se ništa neće pitati na mirovnim pregovorima. Šmihal i Plenković imaju i očekivanja od mirovnih pregovora. Naravno, to je potpuna teritorijalna cjelovitost Ukrajine i sraman poraz Rusije. Doduše, barem su dali natuknuti kako su svjesni da će se i Trumpa nešto pitati jer, to je i dalje hereza u javnom diskursu na Zapadu, SAD u Ukrajini vodi posrednički rat. Putina su prešutjeli, odnosno, rekli su tek kako će agresor platiti. Kako? E to nisu objasnili. Plenković će ga natjerati? Ili Kaja? Dakle, što je bila poanta ovog sastanka? Šmihal je došao ubrati i koji hrvatski milijun, a Plenković ima još jednu referencu u životopisu.

Plenkovićev nacrt mirovnog plana je vrlo jednostavan – “postizanje pravednog mira koji će se držati načela ukrajinske teritorijalne cjelovitosti i prava Ukrajine na slobodu i reintegraciju Krima, Donjecka i Luhanska te Hersonske i Zaporoške oblasti – područja koja su ilegalno okupirana”. Ovdje dolazimo do poruke koju želim odaslati u ovom tekstu.

> Britanski premijer Starmer s Ukrajinom sklapa ‘100-godišnje partnerstvo’

Mirna reintegracija postiže se – mecima

Republika Hrvatska je mirnom reintegracijom Podunavlja zaokružila svoju pobjedu u Domovinskom ratu. Učinila je to ne lijepim željama i maštanjima, već mecima, granatama, čeličnim grdosijama i svom silom Hrvatske vojske. Mirna reintegracija je bila ratna pobjeda. Ona je produkt neumornog ratnog napora koji je kulminirao od operacije Zima 94′ do Južnog poteza u listopadu 1995. godine. Strah od hrvatske vojne sile natjerao je pobunjene Srbe da se predaju bez borbe. Zaključili su da je bolje biti poražen i živ, nego poražen i mrtav.

Kada je u pitanju Ukrajina, to nije slučaj. Ukrajina, nakon 2022., nema značajnog uspjeha na bojišnici. Tek odolijeva napadima koliko može, već mjesecima gubeći kilometre teritorija. Rusija je u poziciji moći. Rusija se ne boji ukrajinske vojske. Rusija ima inicijativu. Zašto to Plenković ne može shvatiti? Kako će to Ukrajina mirno reintegrirati četiri okupirane regije i poluotok Krim? Uzet će „hrvatsko iskustvo“ i odnijeti ga u Moskvu i pokazati Putinu? Zvuči grubo, no to je realnost.

Nema države bez vojne sile

Ako nas povijest ičemu uči, to je da države ne postoje bez vojne sile. Teritorij se čuva i od napadača čisti vojnom silom. Jači ne prepušta teritorij tek tako, jer se Plenković zalaže za pravedan mir. Nama nitko nije dao državu, izborili smo se za nju. Knin je naš jer smo ga oslobodili. Vukovar je naš jer smo natjerali strah u kosti okupatoru. Granica je na Uni jer smo ratni pobjednici. Da je „Oluja“ završila kao ukrajinska protuofenziva iz 2023. godine, što bi se točno dogodilo? Išli bi plakati u Bruxelles i nekakav činovnik poput Plenkovića bi nam mirno reintegrirao teritorij?

U geopolitici nema nečega što bismo definirali kao „pravedno“. Postoje interesi i koristi, a caruje sila. Ako Trump želi Grenland on će ga i dobiti. Ako ga Danska želi zadržati, učinit će sve da to spriječi, kako god zna. Doduše, imam jedan problem. Ispraznila je svoja skladišta oružja i sve poslala u Ukrajinu. Neki bi to nazvali veleizdajom.

Orban gleda preko Drave, a Vučić preko Dunava. Zato kupujemo Leoparde i Himarse. Neće nam teritorij sačuvati želja nekog birokrata za “pravednim mirom”.

Nesavršeni svijet

SAD kao predvodnik slobodnog svijeta ruši vlade po južnoj Americi, Bliskom istoku i Aziji. Rusi isto to rade u svom susjedstvu. Što je tu pravedno? Ako bismo kao kolektivni Zapad željeli osigurati teritorijalnu cjelovitost Ukrajine, u ime pravednog mira, tada bi morali krenuti u rat. Nema druge opcije. Totalni rat s Rusijom i njoj pridruženim kolegama. Imamo li interesa za to? Barem, ukoliko se to dogodi, Plenković će moći ponuditi cijelom Zapadu „hrvatska iskustva“ pobjede u ratu, u kojem on nije ni sudjelovao.

Za kraj, mislim da se barem oko ovog možemo složiti, pretpostavljam da će dolje ispod teksta biti svakakvih komentara, Plenković bi svoje državničke sposobnosti trebao usmjeriti na suzbijanje inflacije i povećanje standarda života u Hrvatskoj. Kreiranje pravednog mira u svijetu može prepustiti missicama ili Trumpu, Putinu i Xi Jinpingu. Ne zato što su to sveci, već zato što tako naš nesavršeni svijet funkcionira.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

> Šarić: EU smije, a Rusija ne smije utjecati na države? Diplomacija je i dalje čin izdaje?

Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa