Nakon velebnog samita u Dubrovniku u režiji našeg hrabrog ‘ukrajinskog’ igrača Andreja Plenkovića, zavladao je opći strah u ruskom glavnom stožeru. Dubrovačka deklaracija uplašila je čitav ruski diplomatski zbor. Plenković je još jednom zadao velik udarac Rusima ovim skupom balkanskih pudlica i jednog malog zakržljalog vučića gdje se zalajalo na ruskog medvjeda. Zelenski se poslikao, vidio Dubrovnik i isti dan požurio prema Zapadu kako bi za pomoć zatražio ozbiljne pse koji bi ujedinjeni možda i mogli potjerati medvjeda. Međutim, Plenković nikada u svojoj političkoj karijeri nije bio sretniji. Pripremio je sjajnu predstavu za Ursulu. Već se vidi u udžbeniku povijesti u poglavlju „Suvremena hrvatska povijest“ kako šeće Dubrovnikom sa Zelenskim. No gdje je bio u poglavlju „Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat“?
> Plenković: Dubrovačka deklaracija potvrđuje našu predanost Ukrajini i njezinom članstvu u NATO-u
Kao i mnogi državnici malih zemalja, poput Estonije ili Litve, i Plenković voli lajati na Putina. Kad te NATO drži u rukama i vjeruješ u pomoć desetak američkih nosača zrakoplova, zašto se i ti ne bi ispuhao i iskoristio mogućnost da vičeš na većeg i jačeg od sebe? A što točno Hrvatska ima od Plenkovićevog lajanja na Rusiju? Mnogima nije jasno. Samit u Dubrovniku bio je samo lijepa referenca za Plenkovićev životopis.
Otkuda dolazi hrabrost Andreja Plenkovića?
Plenković oštro osuđuje rusku agresiju. On šalje 300 milijuna eura Ukrajini, ima plan mirne reintegracije okupiranih područja, šalje opremu za razminiravanje i gotovo pa se nameće kao šesta točka „Plana pobjede“ ukrajinskog predsjednika. Ili je možda jedna od onih tajnih točaka? Naime, Plenković je u potpunosti uvjeren da će reintegrirati Krim u ustavnopravni poredak Ukrajine. Zašto bi inače nudio hrvatska iskustva mirne reintegracije i davao novac za razminiravanje teritorija koji je pod ruskom kontrolom? On očito zna nešto što ne zna ni general Sirski.
Ratoborni Plenković koji je čak triput bio u Kijevu, ne onom selu Kijevu u blizini Knina, uspio je čitavoj naciji nametnuti narativ da je rat u Ukrajini rat koji se itekako tiče i mora ticati Hrvatske, te ga moramo masno plaćati. U taj rat u naše ime Plenković je dao naših 300 000 000 eura. I tu nije kraj, ima on još novaca jer će Ukrajina pobijediti. A kako on to zna? Pa i mi smo imali agresiju i pobijedili smo, zar ne? Dakle, Plenković se samo “kladi” na pobjednika jer sigurno ćemo taj novac dobiti nazad ili sklopiti kakav dobar gospodarski sporazum s ukrajinskim Kijevom? Kada Ukrajina pobijedi, naravno, u što je Plenković potpuno uvjeren, za razliku od 150 milijuna Rusa kojima je pitanje Ukrajine nacionalni interes prve kategorije.
> Plenković: Zanima me koji ‘deal’ s Putinom ima Milanović
No, nećemo sada u geopolitiku, već ćemo pokušati u slavnoj prošlosti Andreja Plenkovića pokušati pronaći otkuda mu ta hrabrost unošenja Putinu u lice i gdje pronalazi inspiraciju za prokazivanje domaćih neprijatelja, izdajnika, suradnika okupatora, ruskih igrača i kremaljskih plaćenika koji se usuđuju pitati zašto se hrvatska pudlica mora uvući u kavez s medvjedima, lavovima i drugim zvijerima?
Zapovjednik Europske udruge studenata prava Zagreb
Gdje se Andrej čeličio kao ratnik? Ima 54 godine, što znači da je rođen 1970., što pak znači da je 1991. imao 21 godinu. Ratoboran kakav danas jest i ruski neprijatelj broj 1, sigurno se uključio u obranu Hrvatske kada je trebalo. Provjerit ćemo to na andrejplenkovic.hr. Kako voli uspoređivati Domovinski rat s ratom u Ukrajini te stavljati znak jednakosti između Ukrajine i Hrvatske, sigurno je bio branitelj! Pa valjda zna što je to Domovinski rat kada ga je proživio! Krenimo putem ratnika koji ni pred Putinom ne posustaje.
> Plenković: Milanović želi svrstati Hrvatsku uz Rusiju
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Andrej je upisao 1988. godine. Njegova zavidna karijera započela je već 1991. godine. Dok su neki njegovi vršnjaci i mlađi sugrađani ulazili u postrojbe policije, ZNG-a i HOS-a, Plenković je zauzeo mjesto zapovjednika Europske udruge studenata prava Zagreb. Naime, što je on mogao, ima talasemiju minor, javnosti poznatu kao anemiju, te stoga nije mogao braniti Hrvatsku. Međutim, mogao je biti sportaš i igrati košarku, nogomet, tenis i vaterpolo. Pucanje iz kalašnjikova ipak je bio previše ekstreman sport u potpunosti neprikladan za njegovu bolest.
Bojišnice Andreja Plenkovića: Bruxelles, London i Zrinjevac
Anemični košarkaš igrao je u klubovima Maksimir, Centar i Črnomerec, dok su neki iz tih kvartova ostavljali sportske tenisice ili u njima odlazili na bojišta diljem Hrvatske. Nakon košarkaške bojišnice u Zagrebu, 1992. postaje prvim zapovjednikom ELSA-e (European Law Students’ Association) Hrvatske. Godine 1992. za vrijeme oslobađanja juga Hrvatske, deblokade Dubrovnika i obrane Herceg-Bosne, Andrej je obavio studentsku praksu u Londonu.
Već iduće godine, 1993. postaje predsjednikom Međunarodnog odbora ELSA-e sa sjedištem u Bruxellesu. Neki su dečki 1993. dobivali činove ili proteze nakon Maslenice, a Andrej je zaslužio svoju prvu čelnu poziciju u Bruxellesu. Sljedeće godine, zapošljava se u Ministarstvu vanjskih poslova, za vrijeme dok su se neki naivci smrzavali na Velebitu. Postao je stručni suradnik u Odjelu za europske integracije. Stručni suradnik, sa pune 24 godine!
> Plenković u Kijevu: RH je do sada pomogla Ukrajini s 300 milijuna eura
Hrvatska još ni samu sebe nije integrirala, a napredni dečko Andrej već je gledao dva desetljeća unaprijed. Branitelji tada nisu ni bili svjesni da se zapravo bore za Europsku uniju, šengenski prostor i euro. Da su barem znali, objesili bi zastavu EU-a na kninsku tvrđavu 1995. godine.
Gdje je Andrej bio između 4. i 7. kolovoza 1995.? U pet ujutro prvoga dana “Oluje” kada su „zapaljeni nebo i zemlja“ Andrej je vjerojatno još spavao. Kada su prvi vojnici već poginuli na pravcu prema Petrinji, negdje u blizini Zrinjevca desnim kažiprstom nesposobnim za pritisnuti okidač, Andrej je zatražio kavu s mlijekom. Sada karikiram i nagađam, ali što mogu kada između 1994. i 1997. u Andrejevoj biografiji ništa ne piše o toj slavnoj 1995. godini.
Narodni heroj Ukrajine
Rat je završio, 1998. dovršena je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja čime je i posljednja pogibelj za Andreja u Hrvatskoj završila, te se otada mogao u potpunosti posvetiti svojoj „diplomatskoj Oluji“. Tada je krenuo pravi rat – borba za članstvo u Uniji. Hrvatska javnost za Plenkovića nije ni znala sve dok se 2016. nije spustio na oblacima iz Bruxellesa u Hrvatsku nudeći nam prijeko potrebnu političku stabilnost koja je zapečaćena suradnjom s HNS-om i Pupovcem te staljinističkom čistkom svih „štetnih“ desnih kadrova koji su mu donijeli pobjedu na prvim izborima.
> Nudi li Plenković namjerno loše kandidate za predsjednika države i gradonačelnika Zagreba?
Malo je i poznato kako je Andrej u godinama nakon 2014., kada je počeo rat u Donbasu, već boravio u Ukrajini kao predvodnik Promatračke misije Europskog parlamenta za vrijeme parlamentarnih izbora u listopadu 2014., te lokalnih izbora u listopadu 2015. godine. Poslala ga je ljubljena njegova domovina Europska unija. Za velike zasluge u ovoj misiji tadašnji ukrajinski predsjednik Petro Porošenko dodijelio mu je visoko odličje „za promicanje europskih težnji Ukrajine“. Tada je već počeo nuditi „iskustva s mirnom reintegracijom“. Možete samo zamisliti koliko su Ukrajinci bili oduševljeni Andrejevim uslugama. Šteta što ga nisu shvatili ozbiljno, sada bi Krim možda bio u njihovim rukama.
Impresivan ratni put Andreja Plenkovića
Možda bi Andrej trebao dobiti i odličje za „očuvanje vrijednosti Domovinskog rata“. Naime, piše na njegovoj internetskoj stranici: „Snažno štitimo dignitet Domovinskog rata te iskazujemo dužno poštovanje prema ulozi hrvatskih branitelja u obrani domovine, njezinu oslobađanju i ostvarivanju njezine samostalnosti“.
Upravo zato hrvatska policija, hrvatski MUP pod čijim se znakom branila Hrvatska kada vojske nije bilo, danas kažnjava mlade koji nosi „zabranjeno“ znakovlje legalne postrojbe iz Domovinskog rata? Andrej toliko štiti dignitet Domovinskog rata da voli koalirati sa strankom u čijim se redovima nalazi Vojislav Stanimirović na čije ime ovdje više riječi nećemo trošiti. HDZ na čelu s Plenkovićem toliko štiti dignitet Domovinskog rata da nam diljem Hrvatske na najbolnijim mjestima niču Pupovčevi „kulturni centri“.
Zbilja impresivan ratni put Plenkovića, od Hrvatske 1991. do Ukrajine 2014. i 2024. godine. Uvijek je tu negdje, ali nikad u rovu. Oštar jezik, ali bez djela. No, nije kasno, Andrej ima 54 godine, što znači da i dalje podliježe mobilizaciji. Pridružiti mu se mogu i Jandroković i Grlić Radman, također veliki ratnici i čuvari digniteta Domovinskog rata. I, naravno, opasni dečki i fajteri na spomen Rusije!
Vode nas ljudi koji rata nisu vidjeli, a danas su ‘ratni sokolovi’
Zašto ovo pišem? Sva trojica, ukoliko izbije Treći svjetski rat, svoje će sinove pospremiti u inozemstvo ili minimalno na Zrinjevac, kao što su to učinili njihovi mame i tate s njima kada su bili „mali“. Potom će nakon 30 godina novi naraštaji zrinjevačke zlatne mladeži zasjesti u fotelje na Markovom trgu, u Banskim dvorima, na Zrinjevcu ili Pantovčaku, te štititi dignitet Trećeg svjetskog rata.
Ne zaboravimo, u svjetskim okolnostima u kojima se nalazimo, vode nas ljudi koji su na kućnom pragu imali rat i nisu se u njega uključili, da ne kažem neku težu riječ. Danas su ‘ratni sokolovi’. Termin je to koji koriste Amerikanci – war hawks – za one političare kojima su puna usta toga koga treba napasti ili bombardirati.
Razmislimo malo o tome. Razmislimo i o tome želimo li sudjelovati u nekom stranom ratu i koliko hrvatskih života dugujemo bilo kome u svijetu? Svaki hrvatski časnik u NSATU misiji je po međunarodnom ratnom pravu legitimni vojni cilj. Jesmo li spremni za još slučajeva poput onoga Josipa Briškog? Pomoći trebamo samo u humanitarnom smislu. Sve ostalo je izlaganje Hrvatske pogibelji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
> Kako se Plenković oprostio od Lončara? Naglasio antifašizam i diplomaciju, zaboravio OZN-u i embargo
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.