Šerifi jašu globalno: Stižemo li to u ‘vrli novi svijet’?

„Novi šerifi, odnosno gazde su u gradu“ – kao što netko reče, ali čini se da šerifi jašu i globalno! Glede toga, te s obzirom na to da se mudrost prepoznaje po snalaženju u novonastaloj situaciji – izgleda da će uskoro jedino rješenje za opstanak i/ili napredak brojnih subjekta međunarodnog prava (države, međunarodne organizacije i dr.) biti u njihovoj prilagodljivosti – spram novih geopolitičkih okolnosti, piše Tonči Mirić.

Dodatno, ako uvodnom zapažanju pribrojimo jednu francusku postavku, a prema kojoj su suverene države – samo one koje imaju nuklearno oružje (SAD, RF, Kina, Francuska, Vel. Britanija, Indija, Pakistan, Izrael i Sj. Koreja) – onda postaje još jasniji ovaj novi / nastupajući globalni politički okvir.

Nadalje, u tom se kontekstu uočava trend da se svijet primiče eri – u kojoj će se multipolarna dinamika (9 nuklearnih sila) prestrojiti i svesti na dominaciju tri velike sile, s tri jaka lidera.

Politički kartel

Navedena bi pretpostavka, jednom u budućnosti, mogla rezultirati i stvaranjem „političkog kartela“ tri velesile – SAD-a, Ruske Federacije i Kine. Ako bi do toga došlo – takva bi nova geopolitička realnost (po modelu kartela a koji je, sam po sebi, negativan pojam) sadašnji multipolarni svijet podijelila na tri globalna saveza, s njihovim sferama utjecaja.

>Vučićevi jurišni odredi: Na koga će jurišati ‘lojalisti’?

Pri tome – države koje se u tom novom i složenom kontekstu „ne bi snašle, tj. ne bi izabrale pravu stranu“, riskirale bi marginalizaciju, odnosno – čak i nestanak s političke scene.

(Podsjećamo pojam kartel prvenstveno se koristi u gospodarstvu u smislu teritorijalne podjele tržišta – između konkurentskih tvrtki, a s ciljem da se ostvari što veća zarada – monopolski diktirajući uvjete prodaje…!)

Provođenje / operacionalizacija takvog novog geopolitičkog ustroja

Dakle, već prepoznajemo da bi ovaj razmatrani hipotetički geopolitički okvir imao imperijalistički karakter. (Riječ je o politici neke države koja je usmjerena na širenje nadzora nad drugim državama, a u svrhu ostvarivanja vojnog, ekonomskog ili političkog primata.“ Naravno znamo i da je ta politika 1914. dovela do Prvog svjetskog rata!)

Podredno, tj. na gospodarskom planu – spomenuti bi se politički karakter vjerojatno „praktično u potpuno“ s merkantilizmom – pravcem u ekonomskoj teoriji, čija doktrina i praksa polaze od stajališta da se gospodarski napredak države može osigurati „trgovinom“ na račun drugih „slabijih“ zemalja, pri čemu su dopuštena sva sredstva konkurencije – od carinske zaštite, pa do ratnih i hibridnih osvajanja (određenih resursa, odnosno teritorija).

>Geopolitička analiza: ‘Drugi non-paper’ za rasplet na Zapadnom Balkanu

Naime, nastupajući geopolitički okvir očitovao bi se kroz postupno odmicanje od 1. javnog međunarodnog prava, te odmicanja od 2. općeprihvaćenih zapadnih vrijednosti – poput slobode, demokracije, konstitucionalizma, vladavine prava, jednakosti, ljudskih prava, liberalizma, slobodnog tržištu, odvojenosti crkve i države…

Napominjemo da su prethodno spomenuti „osigurači protiv ratova“ (međunarodno pravo i zapadne vrijednosti) bili uspostavljeni nakon Prvog i Drugog svjetskog rata…

Također, ovdje treba istaknuti i odredbe Helsinške deklaracije iz 1975. a u kojoj stoji da se u slučaju međunarodnih sukoba / ratova granice ne mogu mijenjati silom, uz političke mantre / imperative kako mir mora biti pravedan, te da agresor ne smije biti nagrađen…

Socijalni darvinizam

Nadalje, razmatrajući ovu moguću političku dinamiku posebno „iskače“ i fenomen socijalnog darvinizma, kojega je nužno posebno sagledati.

Dakle, termin socijalni darvinizam uglavnom se koristi u sklopu ideja koje opravdavaju eksploataciju slabih od jakih, pod geslom ‘preživljavanja najsposobnijih’. Naime, socijalni darvinizam proizlazi iz teorije o evoluciji vrsta – posredstvom prirodne selekcije (Charles Darwin). Drugim riječima – povijest ljudskog roda je u svojoj suštini – proces evolucije i preživljavanja najjačih – bilo čovjeka kao pojedinca, bilo društvenih zajednica (plemena, naroda, nacija…). Ujedno, za napomenuti je i da se kroz povijest ova teorija, koristila za opravdanje rasizma, osvajanja teritorija, pokoravanja stanovništva i sl…

Stiže li vrijeme za pravilo – „koliko sile – toliko prava“?

Zadnjih tjedana uočavamo da svijet u kojem živimo – zapravo postaje politička pozornica na kojoj „igraju“ samo trojica velikih autokrata – Vladimir Putin, Xi Jinping i Donald Trump. Naime, čini se da oni – ogoljeno napisano, žele teritorijalno i utjecajno – proširiti i osnažiti svoje države.

Dakle, Putin je dao do znanja kako želi proširiti svoju državu, odnosno da želi u nekom obliku „oživjeti“ Rusko carstvo (koje je bilo prostranije od SSSR-a). Nadalje, Xi je izjavio da on želi proširiti Kinu na Tajvan, na Južno kinesko more i na posjede jugoistočne Azije. Trump je također odlučan u tome da proširi svoju država zauzimanjem Grenlanda, ozbiljan je i u vezi s Panamom a ujedno nastavlja sa stvaranjem pritiska na Kanadu – kako bi promijenila svoj status u američku korist!

*
Zaključno, prethodno izloženi navodi – koji nagovješćuju buduću geopolitičku realnost – sugeriraju posebno isticanje jedne njegove – karakteristike…

Riječ je o tome da bi predviđeni rast spomenutih „imperija“ išao / korelirao s korištenjem ratne i nacionalističke retorike – jer je ona nacionalno homogenizirajuća. (Naime, one ne bi mogle doseći svoj vrhunaca ako bi se promovirale kroz civilizacijski općeprihvaćene ali neefikasne – građanske vrijednosti.) I kao takve, svoj bi vrhunac (sagledavane imperije) mogle doseći samo npr. uz neki hipotetički – kartelski dogovor, poput – „nama istok Ukrajine, Vama Tajvan a vama trećima Grenland“! U protivnom mogla bi se ponoviti 1914. godina!

Vide li se i u „našem susjedstvu“ vjesnici tih novih geopolitičkih realnosti

Putin je taj koji povezuje Orbana, Vučića i Dodika. Godinama je mađarska Vlada izdašno financirala, neke forume i institucije američke desnice bliske Trumpu. Zbog toga se može ustvrditi da su izbornom pobjedom Trumpa (20. 1. 2025.), ostvarene neskrivene političke želje Viktora Orbana. Naime, do tada je Orban „marljivo“ radio na destabilizaciji EU, ali (samo) po smjernicama iz Moskve.

Kao objašnjenje za takva neuobičajena Orbanova „savezništva“ – spram Moskve i Washingtona, vojvođanski Mađar Gabor Bodiš (koji živi u Budimpešti), je za Al Jazeeru (14. 3. 2025.) istakao da se možda „1. radi o ucjeni Orbana ili o tome 2. da je agent ruskih službi“. Bodiš, ipak navodi i mogućnost – „da 3. Orban jednostavno umišlja kako on ima vodeću ulogu u misiji rušenja liberalnog svijeta“!?

Također po Bodišu, zahvaljujući prvim Trumpovim potezima, Orban vjeruje da sada, uz Putinovu podršku, ima i otvorenu podršku SAD-a.

Sličan se sličnome raduje

Viktor Orban je još 2012. uočio da su prerušeni radikali / fašisti u Srbiji – njemu ideološki bliski – u smislu da su i oni samo još jedna ruska ekstenzija u Europi. U tom sklopu, „Orban računa na Aleksandra Vučića i njegovog potrčka Milorada Dodika“ kao na svoje partnere za (destabilizacijske) aktivnosti na Zapadnom Balkanu (ZB). Ujedno, ali s druge strane, Vučić ima Orbana kao svoga partnera / lobista u EU. Dakle, „čemu sve to njihovo savezništvo – ako ne u cilju promijene državnih granica“!

UMJESTO ZAKLJUČKA

ovdje je samo potrebno istaknuti nadu u poštovanje javnog međunarodnog prava i dostignutih civilizacijskih vrijednosti, odnosno ponadati se da se ipak neće uspostaviti svjetski poredak anticipiran i projiciran u ovoj analizi – fikciji!

*Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr