Na današnji dan, 11. listopada 1946, osuđen je na 16 godina zatvora zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Taj hrvatski mučenik, blaženik i kandidat za kanonizaciju (sveca sveopće Crkve) osuđen je u montiranom komunističkom procesu, kakvih je bilo na tisuće u 45 godina krvave strahovlade i terora.
Komunističke vlasti više su puta privodile i uhićivale zagrebačkog nadbiskupa, a nakon sve žešćih pogrda i napada na njega, ponovno je uhićen 18. rujna 1946. 30. rujna izveden je pred već montirani politički sudski proces.
Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana, nego optužnica nepravednog suda i vjeroispovijest – za koje je svetinje on spreman položiti i život.
Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih pet godina lišenja svih građanskih prava.
Podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima
Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krašić.
U zatočeništvu, 12. siječnja 1953. papa Pio XII. imenuje ga kardinalom, na što su komunističke vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave jer nije bio siguran da će se moći vratiti u domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom.
Umro je u zatočeništvu na glasu svetosti 10. veljače 1960. Od smrti hrvatski narod i kršćani smatrali su ga uzorom svetosti i mučeništva te se neprekidno do današnjeg dana utječu njegovoj zaštiti i zagovoru.