Protivio se nečovječnom postupanju prema zatvorenicima i zalagao se za otkup robova koje su oteli pirati na rijeci Loire. Uz to se protivio incestuoznim (rodbinskim) ženidbama među plemićima.
Sveti Albin je rođen 469. Vannesu, u Bretaniji u plemićkoj obitelji. Postao je monah, a 504. g. opat samostana u Tincillacu koji je kasnije nazvan po njemu (Saint-Aubin). Svoju opatiju je vodio mudro i sveto gotovo četvrt stoljeća. Protiv njegove volje, narod ga je oko 529. g. izabrao za biskupa u Angersu, gradu u zapadnoj Francuskoj, 300 km jugozapadno od Pariza. Kao biskup imao je osjećaj za siromahe, udovice i djecu bez roditelja. Protivio se nečovječnom postupanju prema zatvorenicima i zalagao se za otkup robova koje su oteli pirati na rijeci Loire. Uz to se protivio incestuoznim (rodbinskim) ženidbama među plemićima. Sudjelovao je na pokrajinskom saboru u Orleansu, 538. i 541. g. Dolazio je u sukob s nekim biskupima zbog svojih stajališta, a plemići su mu prijetili smrću. Moralnu pomoć davao mu je sv. Cezarije. Zalagao se u širenju Radosne vijesti narodima koji nisu čuli za Krista.
Umro je 1. ožujka 550. u Angersu gdje je i pokopan u crkvi sv. Petra. Već 556. godine podignuta mu je opatija prozvana po njemu gdje su preneseni njegovi posmrtni ostaci. Iz djela sv. Grgura Turonskoga, crkvenog povjesničara, saznajemo da je u njegovo doba, tj. u VI. stoljeću, štovanje sv. Albina bilo jako rašireno. Štovanje sv. Albina proširilo se iz Francuske u Njemačku, Englesku, pa čak i Poljsku. U srednjem vijeku bio je jedan od poznatijih svetaca.
Pripisuju mu se mnogobrojna čudesa. Zazivale su ga osobe izložene piratskim napadima. Zaštitnik je mnogih gradova, župa i crkava. Na njegov spomendan imendan slave Albine, Albini, Zorice, Zorke, Zorani i Zorislavi.