Pod utjecajem bečke secesije isprva je radio kipove alegorijskoga sadržaja (Marija Magdalena; Ljubav, sestra smrti; Memento mori). Sklonost podrobnoj obradbi pojedinosti i vjernoj reprodukciji viđenoga ostvario je u mnogobrojnim realističnim portretima, osobito poprsjima (I. Kršnjavi, I. Trnski, F. Rački, J. J. Strossmayer, V. Lunaček).
Uz Frangeš-Mihanovića, Valdec Rudolf koji je umro na današnji dan 1929. godine, začetnik je modernog hrvatskog kiparstva.
Rudolf Valdec rođen je 08. ožujka 1872. godine u Krapini. Učio je na Obrtničkoj školi u Zagrebu, radio kod A. Kuhnea u Beču i kod S. Eberlea u Münchenu. Bio je nastavnik na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu. Među njegove poznate učenike spada Joza Turkalj. Na prekretnici stoljeća kad se formira krug zagrebačkih likovnih umjetnika Rudolf Valdec je s R. Frangešom predstavnik kiparstva.
Pod utjecajem bečke secesije radi u ranijoj fazi alegorijsko-tematsku plastiku (Ljubav, sestra smrti; sputani genij). Glavne radove dao je u velikom broju portreta, modeliranih rukom iskusnoga majstora usmjerenoga na realističku karakterizaciju (Strossmayer, F. Rački, V. Jagić, I. Kršnjavi, I. Mažuranić, I. Trnski, i dr.). Izveo javne i nadgrobne spomenike I. Kukuljevića, F. Račkoga i S. Miletića (Zagreb), S.S. Kranjčevića (Sarajevo), D. Obradovića (Beograd), V. Jagića (Varaždin), F. Livadića (Samobor), Petra Karađorđevića (Veliki Bečkerek (Zrenjanin) i Bijeljina).
Njegovi dekorativni plastični radovi nalaze se na Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i na nekim drugim zgradama u Zagrebu.
Rudolf Valdec umro je 01. veljače 1929. godine u Zagrebu.