Na današnji dan 1991. poginuo je Gordan Lederer, hrvatski fotograf i televizijski snimatelj. Iza sebe je ostavio mnoge video zapise koji i danas vrlo slikovito govore o prvim i najtežim danima Domovinskog rata. Najpoznatiji je svakako ovaj, naknadno montirani uradak načinjen od dijelova Ledererovih snimaka napravljenih u teškom i krvavom ratnom Pounju 1991., nazvan Banijska ratna praskozorja.
Na samo Lovrenčevo, 10. kolovoza 1991. pogođen je snajperskim metkom na Čukur brdu iznad Hrvatske Kostajnice. Na padini niz koju se potom otkotrljao gađan je ručnim bacačem granata.
Zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u cik-cak prijevozu zapriječenim cestama na ratom pogođenoj Banovini bili su presudni za gubitak Gordanovog života. Da ironija bude još veća, njegova je majka bila primarius anesteziološko-reanimatološke službe Kliničke bolnice Sv. Duh te je kao majka prošla pravi pakao, svjesna da ne može pomoći svojem teško ranjenom sinu.
U bolnicu je stigao prekasno.
Ostavio dušu na Banovini
Gordan Lederer imao je svega trideset i tri godine. Ostavio je dušu na Banovini, snimajući ratne dane koje svi još uvijek nosimo u sjećanju. Slomljeni pejzaž naziv je spomen obilježja Gordanu Ledereru na Čukur brdu, sa kojeg se pruža nevjerojatan, bajkovit pogled na dolinu rijeke Une.
Svi koji pamte Domovinski rat, sjete se Gordana Lederera kada god čuju pjesmu Brothers in Arms, Marka Knopflera, koja je stavljena kao glazbena podloga za Banijska ratna praskozorja. Možda je snajperist ubio tijelo, ali Gordanov rad i dušu nije uspio ubiti. Još uvijek je živo, i jedno i drugo, kako među njegovim najbližima tako i među ostalim hrvatskim građanima koji ga se sjećaju kao neustrašivog ratnog snimatelja.
Još uvijek hrvatskog domoljuba i junaka Gordana Lederera pamti ne samo njegova obitelj, nego i cijeli hrvatski narod, zahvalan što je bio bitan kotačić u borbi za istinu i slobodu svoje domovine.
*Prava ironija i bijeda hrvatskog pravosudnog sustava je oslobađanje ubojice Gordana Lederera zbog primjene Zakona o općem oprostu. U početku je bilo naznaka da će ubojicu Milana Zorića hrvatski pravosudni sustav osuditi, no kasnije će se ispostaviti da su to bili samo titraji pravde koji su se brzo ugasili. Osam godina nakon smrti Lederera, 1999. Zorić je osuđen na Županijskom sudu u Sisku na 15 godina zatvora zbog ubojstva. Vrhovni sud poništio je tu odluku 2002. i Zorića oslobodio optužbi s objašnjenjem da je slučaj riješio Vojni sud u Zagrebu još 1996. kada je protiv Zorića obustavio kazneni postupak zbog primjene Zakona o općem oprostu, navodi Večernji list.
Tekst se nastavlja ispod oglasa