Dana 11. siječnja 1922. prvi put je u kliničke svrhe upotrijebljen inzulin – nešto bez čega današnji dijabetičari sigurno ne bi mogli zamisliti funkcioniranje normalnog, svakodnevnog života, za što je zaslužan kanadski kirurg Frederick Banting.
U Torontu je 1920. za vrijeme rutinskog čitanja medicinskih časopisa, zapisao ideju kako izolirati sekret gušterače, što je bio odlučujući korak za liječenje dijabetesa. Na Sveučilištu u Torontu 1921. pod nadgledanjem profesora John Macleoda i uz pomoć mladog studenta Charles Besta počeo svoje istraživanje. Tijekom ljeta 1921.
Banting je isprobavao svoju ideju. Psima bi podvezao glavni vod gušterače koja bi djelomično atrofirala. Nekoliko tjedana kasnije bi psima odstranio gušteraču, koja bi po njegovim idejama tada bila puna čistog sekreta.
Ekstrakt toga sekreta davao je psima sa dijabetesom i promatrao razinu šećera u krvi.
Nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada, metoda koju je Banting koristio pokazala uspješnom, psi s dijabetesom živjeli su uz pomoć ekstrakta. Svoje rezultate pokazao je Macleodu koji čitavo ljeto bio na godišnjem odmoru.
Ovi rezultati dali su poticaj daljnjem istraživanju u jeseni. U istraživanje su se direktno uključili Macleod i kemičar James Collip. Trud ekipe u sljedeće dvije godine, doveo je do mogućnosti dobivanja korisnog ekstrakta koji je nazvan inzulin.
Nekoliko mjeseci kasnije počela je masovna proizvodnja i uskoro su produženi milijuni života ljudi koji su bolovali od endokrine bolesti diabetes mellitus.