Sveti Maksimilijan Celjski, biskup i mučenik, apostol Norika (Noricuma), većeg dijela današnje Austrije i dijela Slovenije. Rodio se oko 230. u rimskom naselju Celeia (danas Celje u Sloveniji), kao sin plemenitih, bogatih i pobožnih roditelja.
U djetinjstvu je bio odgojen u kršćanskom duhu. Nakon smrti roditelja imanje je podijelio siromasima, a robovima darovao slobodu. Uputio se u Rim, gdje je postao svećenik. Papa Siksto II. posvetio ga je za biskupa i poslao u Panoniju i Norik da tamo širi Kristov nauk. Naselio se u Lauriacumu (danas Lorch u Gornjoj Austriji), tada glavnom naselju sjevernog Norika, na ušću rijeke Enns u Dunav.
Kao biskup Lorcha, putovao je po cijeloj pokrajini, a nakon dvadeset godina misionarskog rada stigao je i u rodno Celje. Eulazije, tamošnji rimski sudac i namjesnik cara Numerijana, upozorio je Maksimilijana da prestane propovijedati i širiti kršćanstvo.
Naredio mu je da se priključi poganskoj vjeri i da žrtvuje rimskim bogovima. Maksimilijan je to odbio pa mu je zbog toga odrubljena glava, na današnji dan, 12. listopada 284. Pobožni vjernici pokopali su ga izvan grada, na mjestu gdje se danas nalazi crkva svetog Maksimilijana u Celju. Sveti Rupert dao je 350. prenijeti dio njegovih relikvija u Bischofshofen (Salzburg), a kasnije ih nalazimo i u Bavarskoj (Altötting i Passau).
Pripisuju mu se mnoga čudesa. Štuju ga naročito u alpskim krajevima, a zaštitnik je biskupija Linz (Gornja Austrija) i Passau (Donja Bavarska).
Tekst se nastavlja ispod oglasa