Dana 12. studenoga 1920 g. u gradiću Rapallu pored Genove predstavnici Države SHS i Kraljevine Italije potpisali su ugovor o graničnim pitanjima.
Tim ugovorima su praktički podijeljeni hrvatski obalni krajevi između Italije i velikosrpske Jugoslavije.
Ugovor je poznatiji kao Rapallski ugovor, a posljedica je gubitka rata Austo-Ugarske, te svrstavanja Srbije i (izdajničke) Italije na stranu pobjedničkih sila Antante.
To je bila prodaja dijela hrvatske obale Talijanima kao cijena stvaranja Jugoslavije, a de facto podjela Hrvatske (i njene obale) između kraljeve, velikosrpske Jugoslavije i Italije.
Time su riješeni obećani ustupci Italiji iz Londona 1915 g. kao cijena pristupanja silama Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) protiv Austro-Ugarske i Njemačke, sa kojima je prije toga potpisala savezništvo.
Ti ugovori u Londonu, kao preteča Rapallskih ugovora, obećavali su i kraljevini Srbiji izlaz na hrvatsko more i stvaranje Velike Srbije, dok bi Hrvatska ostala u onim granicama ‘ostatka ostataka’ (uglavnom područja s kajkavskim narječjem).
Zanimljivo je da se te granice poklapaju s granicama Velike Srbije koje su najavljivali srpski šovinisti i poticatelji rata krajem 80-ih prošlog stoljeća kao konačno rješenje srpskog pitanja i uništenje Hrvatske.
Manje je poznato da su Londonski ugovori držani u tajnosti do Oktobarske revolucije 1917 g. kada su objavljeni u ruskoj Izvestiji, kao dokaz perfidnosti britansko-francuske politike.
Nakon otkrivanja sadržaja sporazuma, došlo je do žestokog otpora hrvatskog i slovenskog naroda, što je onemogućilo njegovo provođenje u cijelosti nakon završetka I. svjetskog rata, tako da je Rapallski ugovor zapravo optimizirani Londonski ugovor.
Što je prodano Rapallskim ugovorom Talijanima?
Prema Ugovoru, sljedeća područja pripala su Italiji:
• Cijeli teritorij bivše tzv. austrijske obale, osim općine Kastav i otoka Krk;
• Zapadni dio bivše Vojvodine Kranjske, gradovi Idrija, Vipava, Ajdovščina, Postojna, Pivka i Ilirska Bistrica;
• Zadar, bivši glavni grad Dalmacije, otoci Lastovo i Palagruža;
• Dalje, prema Ugovoru, grad Rijeka postaje nezavisna država čime prestaje vojna okupacija trupa koje je vodio Gabriele d’Annunzio. Ovaj dio Ugovora je opozvan 1924., potpisivanjem Rimskog ugovora kojim je Rijeka predana fašističkoj Italiji, a gradić Sušak Jugoslaviji.
• Ugovor je ostavio veliki broj Slovenaca i Hrvata u Italiji, oko 500.000, dok je tek oko 15.000 Talijana ostalo u Jugoslaviji.