Na igralištu kod osnovne i srednje škole u Srebrenici 12. travnja 1993. od ispaljenih granata sa srpskih položaja ubijena su 62, a ranjena oko 150 mlada Bošnjaka iz Srebrenice i Podrinja. Najveći broj poginulih bila su djeca. Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao, a na njega se, kao i mnoge druge četničke zločine poput najvećeg pokolja Hrvata u BiH u Briševu (Prijedor), vrlo slabo i medijski podsjeća…
Napad na Srebrenicu
Tog dana su predstavnici Vojske Republike Srpske izjavili predstavnicima UNHCR-a da će napasti Srebrenicu u roku od 2 dana ako se Bošnjaci ne predaju i to su i učinili. Istog dana su granatirali osnovnu školu svjesni da je služila kao prihvatilište stotina izbjeglica iz Cerske i Konjević-Polja, i da se tamo mahom nalaze žene i djeca.
Sead Bekrić, jedan od preživjelih, dao je iskaz Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju opisavši kako su ga oslijepili u dobi od 12 godina: „Bilo je to igralište u Srebrenici i 12. travnja 1993. na njemu je bilo puno djece. Mi smo igrali utakmicu i zatim je sa Zvijezde počelo granatiranje, sa brda iznad Bratunca, igralište je granatirano i ja sam oslijepljen, a ubijeno je oko 62 ljudi… Ja sam razumio da je tog dana ubijeno 60, 62 ljudi i da je bilo preko 100 ranjenih.”
Preživjele je liječio dr. Nedret Mujkanović koji je u intervjuu sa Chuckom Sudeticem opisao kako su ljudi sjedili ispred škole koja je bila puna izbjeglica, a djeca su igrala nogomet i druge igre. U intervjuu je rekao: „Srbi su usmjerili vatru prema toj lokaciji. To je bilo potpuno iznenađenje. Okolo su bili razbacani dijelovi tijela žena i nije se mogao naći način da se oni sastave. Vidio sam jednu mrtvu majku na zemlji koja je držala ruke svoje mrtve djece. Nitko od njih nije imao glave…”
Patnje ljudi Srebrenice pod srpskom opsadom – masakr djece u travnju 1993. godine:
Agonija stanovnika Srebrenice i okolice trajali su godinama, sve do genocida 1995. godine koji snage UN-a nisu ni pokušale spriječiti. Još nevjerojatnije je da je Međunarodni kazneni sud optužio zapovjednika obrane grada Nasera Orića za zločin nad srpskim stanovništvom, vjerojatno zbog „izjednačavanja krivnje“:
