Bombardiranje Dresdena za mnoge je najveći saveznički zločin u Drugom svjetskom ratu, zanemarimo li američke atomske udare na Hirošimu i Nagasaki.
Za bombardiranje Dresdena nitko nikada nije odgovarao.
U razdoblju od 13. do 15 veljače 1945 u četiri zračna napada 769 američkih i 527 britanskih bombardera razorilo je ovaj grad s 3 900 tona zapaljivih i eksplozivnih bombi. Vatrena oluja koja je uslijedila spalila je 6,5 četvornih kilometara gradskog centra.
Napadi su bili tako tempirani da su i spasilačke ekipe i vatrogasci iz prvog i drugog vala bili pobijeni. U međuvremenu, plameni oblak se ponegdje uzdizao i do 250 metara iznad tla, te je usisavao sve što mu se našlo na putu. Američki zrakoplovci su mogli vidjeti paklenu buktinju s udaljenosti od čak 400 kilometara, a vrućinu osjetiti i na visini od 8 000 metara.
Dresden, koji je prije Drugog svjetskog rata bio sedmi po veličini grad u Njemačkoj, zapravo je simbol njemačkog stradanja u ratu koji je počeo njemačko-sovjetskim napadom na Poljsku 1939. godine.
Naime, savezničko bombardiranje Dresdena, tvrde brojni povjesničari, bio je odgovor Zapada, poglavito Britanaca, na jačanje Crvene armije, koja se u munjevitom kontranapadu s istoka približavala njemačkoj prijestolnici, Berlinu. Dresden, koji je ranije bio izuzet od savezničkih udara, napali su tog 13. veljače bombarderi pod zapovjedništvom Arthura Harrisa, koji su bacanjem zapaljivih bombi (po današnjim kriterijima, one bi bile zločin prvog ranga) prouzročili kaos i smrt u gradu od preko 600.000 stanovnika, koliko je Dresden imao prije Drugog svjetskog rata.
Zastrašujuće je da je Dresden upravo na dan bombardiranja imao dvostruko više stanovnika nego početkom Drugog svjetskog rata, prepun izbjeglica smatran je najsigurnijim skloništem u Njemačkoj. Nažalost, upravo se ”najsigurnije sklonište” pokazalo kao grobnica brojnim izbjeglicama. Za bombardiranje Dresdena nitko nikada nije odgovarao.
Stravične i rijetke fotografije stotina mrtvih tijela na ulicama Dresdena možete pogledati ovdje: Rijetke fotografije
