Danas 14. rujna slavimo blagdan Uzvišenja svetoga Križa koji potječe iz Jeruzalema. Car Konstantin dao je izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna 335. Carica Jelena pronašla je, prema predaji, dio izvornog Kristovog križa 326. te ga povjerila na čuvanje u toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, dan nakon godišnjice posvete te bazilike, 14. rujna, izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju 614, ali ju je car Heraklije uspio vratiti te ju je 628. svečano donio u Jeruzalem. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio na kršćanski Zapad.
Za sve kršćane Kristov križ je simbol spasenja. Križ je do Isusovog raspeća bio smrtna kazna za političke buntovnike i najteže zločince. Od tada je on znak pobjede nad grijehom i smrću, znak uzvišenja Krista i nade njegovih sljedbenika. Tko s vjerom i nadom prihvaća zagonetku križa, može se nadati duhovnom preporodu i uzvišenju u trajnu sreću s Bogom.
Mnogi kršćanski sveci i mistici razmišljali su o Križu na razne načine kroz sva stoljeća. Ovako nadahnuto o Križu govori sveti Ljudevit Montfortski:
“Ne vjerujte da se nakon smrti, da lakše trijumfira, Mudrost (Isus) odijelila od križa, da je odbacila križ. Ni izdaleka! Ona se toliko sjedinila s njim i kao da se njemu pritjelovila, da nema ni anđela, ni čovjeka, ni bilo kojeg stvorenja na nebu ni na zemlji koji bi je mogao od njega rastaviti. Veza je nerazrješiva i savez je vječan: nikada nećeš naći Križ bez Isusa, ali ni Isusa bez Križa. Po njezinoj smrti pogrde Križa postale su slavom, siromaštvo i golotinja bogatstvom, boli uživanjem, a trpljenja postadoše ugodna, jer je na neki način taj Križ pobožanstvenila da je naredila da mu se zajedno s njom klanjaju svi anđeli i ljudi. Ona ne želi da se čast klanjanja iskazuje makar samo relativno, ni kojem stvorenju, ma bilo ono ne znam kako uzvišeno poput njezine presvete Majke, osim njezinu (Mudrosti) dragom Križu. Na veliki dan suda prestat će čašćenje relikvija svetaca, čak i onih najuzvišenijih, a zapovjedit će prvim kerubima i serafima da idu po svem svijetu i saberu čestice pravoga Križa koje će njezina ljubav tako divno ujediniti da će sazdati onaj pravi Križ na kojem je i umrla. I taj će Križ nositi Anđeli u pobjedničkom slavlju i pjevati pjesme radosnice…“