Glazbeni koncert poznat u povijesti pod imenom Woodstock je započeo na današnji dan 1969. godine i trajao 3 dana, a okupio je mnogobrojne tzv. hippyje. Bili su to mladi ljudi, otprilike do 25 godina, uglavnom podrijetlom iz dobrostojećih obitelji, koji su odbacili njihov način života i i materijalistički sustav vrijednosti i suprotstavljali su mu „vrijednosti bića“.
Napustili su škole i radna mjesta te se preselili na ulicu živjeti sa istomišljenicima. Prezirali su američki tradicionalni obiteljski način života i smatrali su da on samo ograđuje ljudsku slobodu i postavlja granice u ljudskom razmišljanju i kreativnosti.
Kolektivni izlet na farmu Maxa Yasgura (50-tak kilometara udaljena od predviđenog Woodstocka; alternativna pozornica pošto se prvobitna lokacija pokazala premalim mjestom za brojne sudionike). Neočekivani događaj cijele jedne generacije: od očekivanih 200-tinjak tisuća posjetitelja brojka je narasla na nevjerojatnih 450-500 tisuća, dok je još dvaput toliko ostalo na zakrčenim prilaznim putovima (50 kilometara u krugu je promet bio paraliziran). Organizator, 25-godišnji Michael Lang, možda je i mislio nešto zaraditi, no vidjevši koliko ljudi pristiže i kakve se sve poteškoće mogu proizvesti proglašava festival besplatnim iako je ulaznica na početku bila 8 dolara na dan.
Posljednji je na binu izišao Jimi Hendrix. Bio je to četvrti dan koncerta, a dva sata kasnije nadahnuto je odsvirao američku himnu pred preostalih 40.000 najizdržljivijih.
Festival je, osim glazbe, došao i na zao glas zbog obilja droge i promiskuitetnog javnog ponašanja. Pet osoba je na Woodstocku umrlo, troje od predoziranja, jedna od puknuća slijepog crijeva dok je jednog usnulog tinejdžera pregazio traktor.
Također, koncert je bio svojevrsni politički protest i kulturološki fenomen takozvane hippy generacije. Na određeni način, bio je jedan od uzroka promjena paradigme zapadnog društva i njegovog kulturnog obrasaca, te je kao plod toga donio loše stvari poput: povećanja tolerancije prema drogama koje su nakon Woodstocka masovno ulazile i bile prihvaćene među mlade, čak i za vrijeme Jugoslavije i u Hrvatsku (osobito Split, Zagreb i Slavonski Brod), te vrlo slobodno i prihvatljivo promiskuitetno ponašanje pod zavaravajućim imenom „slobodne ljubavi“.
Također, veliki broj hippya su u zrelijoj dobi licemjerno odbacili taj pokret i mnogi od njih su se vratili svojim (uglednim) obiteljima i zauzeli vodeće managerske i političke položaje u američkom društvu, što je bila vrsta licemjerja, s obzirom na katastrofalne posljedice koje je pokret požnjeo diljem svijeta. Razvijena je naime (sub)kultura života čije posljedice i danas zapadno društvo proživljava s dramatičnim posljedicama s obzirom na položaj obitelji, braka i uravnoteženog ljudskog života.
Mnogi tvrde, poput Williama Engdahla, da su američke i zapadne oligarhije u sprezi sa političkim vlastima bitno utjecale na razvoj hippy i drugih pokreta tog vremena s ciljem razbijanja tradicionalnih vrijednosti i društva temeljenog na zdravoj obitelji i braku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa