Predsjednik Franjo Tuđman, u obraćanju naciji preko televizije, te povijesne večeri je rekao:
“Današnji dan, 15. siječnja 1992., bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti”
Hrvatski je narod bio u zanosu neizmjerne radosti: premda je rat i okupacija još trajala, od ovoga dana Hrvatska je međunarodno priznata država!
Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske je spomendan u Hrvatskoj na jedan od najvećih dana u hrvatskoj povijesti. Njime se odaje počast međunarodnom priznanju Republike Hrvatske na dan 15. siječnja 1992. godine.
Hrvatska je 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom, državom koja je odigrala bitnu ulogu u priznavanju Hrvatske u svijetu založivši svoju sveukupnu političku i gospodarsku težinu kako bi pokrenula pasivnu Europu i potaknula ostalih jedanaest članica Europske zajednice da priznaju neovisnost i suverenitet RH.
Predsjednik Franjo Tuđman, u obraćanju naciji preko televizije, te večeri je rekao:
“Današnji dan, 15. siječnja 1992., bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti.”
Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedska. To su već prije učinile Sveta Stolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino.
Za Republiku Hrvatsku, tada još jednu od jugoslavenskih republika, važno je bilo međunarodno priznanje 12 zemalja EZ. Članicama EZ istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.
Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju.
Prva država koja je priznala Hrvatsku bio je Island, koji je ovu odluku donio još 19. prosinca 1991. godine. Isti dan takvu odluku donijela je i Njemačka, ali je odluka stupila na snagu 15. siječnja, danom priznanja i ostalih članica Europske zajednice. Međunarodno priznanje Hrvatske dva dana prije Europske zajednice objavila je Sveta stolica, a 14. siječnja San Marino.
Prve zemlje koje su priznale Republiku Hrvatsku još u jesen 1991. bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate: Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija i Estonija.
O ljubavi hrvatskog naroda za svoju domovinu, koja nikada nije bila niti će biti ugašena, svjedočio je i doček nogometne reprezentacije Hrvatske nakon drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu. Domoljubna pjesma “Nije šoldima u sve” govori sve – da nije u novcima sve!
Sve ove i druge radosti ne bi bilo da Hrvatska nije priznata međunarodna država, na čemu najviše zahvaljujemo našim braniteljima i junacima:
