Na današnji dan 16. lipnja 1944. potpisan je sporazum Tito-Šubašić koji je i do danas obavijen velom tajne. Tim sporazumom trebalo je, između ostaloga, održati i prave višestranačke izbore nakon rata što jugoslavenski diktator nije proveo osim farsično.
Godine 1944. izbjeglička jugoslavenska vlada u Londonu u službi kralja Petra Karađorđevića odlučila se odreći četnika pod vodstvom Draže Mihailovića i izabrati novog premijera. Odlučili su se za Hrvata Ivana Šubašića, koji je prije Drugog svjetskog rata bio ban Banovine Hrvatske. Šubašić je bio čovjek po volji Britanaca i Amerikanaca, jer je predstavljao raskid s velikosrpskim tendencijama i korak prema demokratičnosti. U međuvremenu je Josip Broz Tito s vodstvom partizanskog pokreta svoj glavni štab smjestio na otoku Visu, jer je zbog desanta na Drvar morao pobjeći s kopna. Vis je bio izvan domašaja njemačkih i ustaških snaga i postao je sjedište Titovog štaba i baza za partizansko osvajanje Dalmacije i čitave Jugoslavije.
Na glavnom polju na Visu posječene su masline kako bi se napravila pista za slijetanje aviona. Na inzistiranje Winstona Churchilla Tito je morao početi pregovore s jugoslavenskom izbjegličkom vladom iz Londona. Churchill je mislio da će Tito izoliran na Visu sada biti spremniji na ustupke. Premijer Šubašić sletio je na Vis i održao trodnevne pregovore s Titom. Na današnji dan 1944. potpisan je sporazum Tito-Šubašić. Radilo se o uzajamnom kompromisu. Jugoslavenska izbjeglička vlada priznala je neke odluke AVNOJ-a i buduće federativno uređenje države. Dogovoreno je da se do konačnog oslobođenja države neće pokretati pitanje hoće li Jugoslavija u budućnosti biti monarhija ili republika.
Tito se obvezao da će buduća jugoslavenska vlada biti formirana zajednički s izbjegličkom kraljevskom vladom. Zanimljivo je da su neki partizani kritizirali Tita što je uopće pregovarao s vladom kralja Petra kojoj je AVNOJ oduzeo legitimnost. Zato je Tito napravio potez inače potpuno neobičan za njega. Tjedan dana nakon potpisivanja sporazuma uputio je pismo svim zemaljskim antifašističkim vijećima. U pismu je objasnio da se tim sporazumom nije odrekao niti jedne odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a i da su razlozi za ustupke bili “vanjskopolitičke prirode”. I doista, Titovo potpisivanje sporazuma bio je vješt diplomatski manevar kojim je dobio savezničku potporu, a sva obećanja izbjegličkoj vladi u budućnosti je lako izbjegao kad je Komunistička partija konačno zavladala Jugoslavijom.
Titova prijevara oko slobodnih izbora
Sporazumom Tito-Šubašić je izbjeglička jugoslavenska kraljevska vlada u Londonu, sastavljena «od demokratskih elemenata koji se nisu kompromitirali» u borbi protiv jugokomunističkog pokreta, priznala odluke AVNOJ-a iz 1943. godine, a kao ustupak se komunistički predstavnici obvezaše kako će nakon rata u obnovljenoj Jugoslaviji održati višestranačke i demokratske izbore, koji su i održani 1946. godine, ali koji nisu bili višestranački niti demokratski.
Postoje još uvijek živi svjedoci koji govore o „tapeciranim“ i „netapeciranim“ glasačkim kutijama u koje su se bacale metalne kuglice, a agenti OZNE bi odvodili one koji bi se usudili glasati protiv „velikog komunističkog vožda Tita“.
U međuvremenu, kao i nakon tih „fiktivnih“ izbora, Tito i komunisti počeli su progon svih nekomunista i potencijalno „opasnih i sumjnivih“ građana Hrvatske: pristaša HSS-a, uglednih katolika, intelektualaca, pobornika demokratskog uređenja Hrvatske, pobornika hrvatske samostalnosti, protivnika komunizma, hrvatskih domoljuba i općenito ljudi iz svih slojeva hrvatskog društva.
Izbori su bili samo farsa, a Hrvatska je kao dio Jugoslavije utonula u do tada neviđeno nasilje i mrak.