Heroj s Trpinjske ceste Blago Zadro, koji je sa svojim suborcima uništio desetke tenkova, poginuo je na današnji dan 16. listopada 1991. godine. Točno 32 dana kasnije, srpski zločinci su slomili branitelje Vukovara, a čija se obrana počela lomiti Zadrinom pogibijom, koji je za nešto više od dva mjeseca postao jedan od legendarnih vukovarskih zapovjednika.
Blago Zadro poginuo je od neprijateljskog rafala u Kupskoj ulici. Tog dana krenuo je u Kupsku ulicu, kao i desetke puta ranije na čelu skupine, i pozvao svoj Turbo vod da ga prati. Dok su se pripadnici Turba spremili i uzeli naoružanje, Blago je već bio otišao. “Čuo se rafal iz Kupske ulice, prišli smo i vidjeli Blagu kako leži na tlu; u prvi tren nismo znali da li se pretvara da zavara neprijatelja ili je stvarno mrtav”, sjeća se Stipo Mlinarić koji je tada imao jedva 18 godina.
Dok je pokušavao izvući mrtvo tijelo Blage Zadre, isti mitraljez ubija Zvonka Mlinarića Špekija.
Blago Zadro – uvijek na čelu hrvatskog naroda Vukovara!
Kada su pred sam raspad države radnici Borova išli u štrajk i krenuli pješice u Beograd, vodio ih je Blago Zadro, jedan od vođa sindikata. Kada se je hrvatski narod Vukovara stranački organizirao pred prve višestranačke izbore pred rastućim velikosrpskim šovinizmom, opet je na čelu hrvatskog naorda bio – Blago Zadro.
Kada su se Hrvati Vukovara organizirali u narodne straže i zaštitu protiv galopirajuće bavan-revolucije i pucnjeva koji su odjekivali srpskim selima istočne Slavonije, opet je z prvim redovima bio Blago. A kao uvertiru u rat i ulogu Blage Zadre Stipo Mlinarić navodi krvavi Uskrs 1991. godine: oko 40 Srba zaputilo se prema Mjesnoj zajednici “Alojzije Stepinac”, preko puta Mustanga. Htjeli su skinuti hrvatsku zastavu, ali nisu uspjeli jer se skupilo puno Hrvata na čelu s Blagom. Napetost se osjetila u zraku, piše jutarnji.hr
Nakon toga, u Borovu Selu 2. svibnja 1991. ubijeno je i masakrirano 12 mladih hrvatskih redarstvenika. Blago je okupio svoje dečke i krenuo prema Borovu Selu. Na ulazu u selo zaustavlja ih naša policija i vraća na Trpinjsku cestu. Dolazi glas da je JNA krenula iz Osijeka prema Vukovaru. Pred kafićem Zurich pred ulazom u grad okupilo se tristotinjak Hrvata, a polovicu te grupe činile su žene. Posjedali su na asfalt. Tlo je podrhtavalo, ali tenkova još nije bilo ni na vidiku. Bilo je to zastrašujuće jer većina tada prvi put vidjela kako dolazi tenk, sjeća se Stipo. Tenkovi su se zaustavili desetak metara od ljudi. Blago Zadro počeo je razgovarati s pukovnikom koji je izašao iz tenka sa svojim vojnicima koji su puške držali uperene prema Hrvatima. Pola sata nakon što su propušteni do Borova Sela, oni su svoje tenkovske cijevi okrenuli prema Borovu naselju i tu ostali do kraja rata.
Srbi su, postavljali barikade u Borovu Selu, Bršadinu, ali i u nekim ulicama u Borovu naselju i Vukovaru. “Barikade su postavljali noću, danju su uredno odlazili na posao u kombinat Borovo”, govori Stipo Mlinarić ogorčen je jer se jedan bitan datum često prešućuje – 4. srpnja 1991. godine. Toga dana provedena je akcija čišćenja rubnih dijelova ulica grada prema Borovu Selu koju je vodio Blago Zadro. Da tada tu nisu postavili linije, uvjeren je Stipo, Vukovar se ne bi mogao braniti ni tjedan dana. Prisjeća se da je na kraju Kozaračke ulice bio mitraljez, stari šarac, koji je tog dana iznevjerio pobunjene Srbe jer su redenik postavili naopako pa je ispalio samo jedan metak i zaglavio se.
Mnoge je akcije, prije i za vrijeme rata, vodio legendarni Blago Zadro do same smrti na današnji dan. Šok i nevjerica zatekli su branitelje Vukovara kada je javljeno da je poginuo njihov omiljeni zapovjednik.
I tu počinje kraj priče, početak kraja Vukovara. Kreće pakao, svakodnevno pada tri do pet tisuća granata, stalni napadi na Lužac, Sajmište, Trpinjsku cestu, Vinogradsku. Kad je 2. studenoga pao Lužac, odsjekli su Vukovar od Borovog naselja. Ponestaje municije i ljudstva. Vukovar je pao 18. studenoga, a branitelji Blagina Borova naselja su se još sutradan borili. Još 19. studenoga pogođen je tenk kod pumpe u Borovom naselju, kao jedan od posljednjih otpora u agoniji Vukovara, a onda je došao kraj….
