„Koliko sam mogao primijetiti zatočeništvo ih nije psihički osobito pogađalo, na skučeni prostor, kao i na neodgovarajuće higijenske uvjete, pa i nedostatak hrane bili su u svome primitivnom životu, kakvim su dotad živjeli, naviknuti. Ni bolest niti visoku stopu smrtnosti nisu doživljavali tragično. Bili su optimisti. Nikad kod njih nisam primijetio poglede mržnje. Kad bi netko novi došao u logor, izlazili bi iz baraka, počeli svirati na svoje instrumente, zvali bi djecu da zaplešu i izvodili svoje uobičajene trikove. Meni je to izgledalo kao da nisu ni svjesni da su u zatočeništvu. Iako su me nemalo puta naljutili, bili su to – ako se tako dade reći, moji najomiljeniji logoraši”, dio je to iz šokantnih autobiografskih zapisa koje je o romskim logorašima u Auschwitzu-Birkenauu, čekajući u poljskom zatvoru smrtnu presudu zapisao Rudolf Hoess, zapovjednik koncentracijskog logora Auschwitz.
Na današnji dan 16. prosinca 1942. Heinrich Himmler naredio je deportacije Roma u njemačke koncentracijske logore. Iako su Romi tijekom nacizma u Njemačkoj bili izloženi manje agresivnom i ne toliko javnom i općeprihvaćenom progonu kao što je to slučaj bio sa Židovima, Romi i Sinti (podskupina Roma koji naseljavaju neke regije Njemačke i Francuske, a poznati su kao putujući cirkusanti) druga su velika etnička skupina koju su nacisti željeli istrijebiti. Hitlerova propaganda s Romima se nije osobito bavila, no ipak su za naciste predstavljali “opasnost” zbog mogućnosti prijenosa romskih gena na “arijevce” zbog čega je još prije rata u Njemačkoj bila uvedena zakonska zabrana braka i seksualnih odnosa između Roma i “arijevaca.” Smatralo ih se “nepopravljivima”, a u logorima su svrstavani u istu kategoriju s “asocijalnim” zatočenicima, te su na odjeći kao znak raspoznavanja često nosili prišiveni trokut crne boje.
Romska djeca strahovito su patila i zato što su najčešće bila među onom djecom koju je za svoje monstruozne kvazimedicinske pokuse osobno odabrao dr. Josef Mengele. Ovaj sadistički doktor bio je na položaju glavnog liječnika romskog logora od kraja svibnja 1943. pa sve do likvidacije 2. kolovoza 1944. Eksperimente je Mengele provodio osobito na blizancima, istražujući genetske anomalije poput različite boje očiju (heterochromia iridis) koju su imali mnogi Romi, ili tražeći uzroke nome, nakon što se rijetka bolest pojavila među romskom djecom. Djeca su tijekom eksperimenata bila izlagana neopisivim bolovima, a nakon provedenih pokusa najčešće su umrla ili bila ubijena.
U kolovozu 1944. donesena je odluka o „rješenju romskog pitanja“. Tako su u noći sa 2. na 3. kolovoza odvezeni su preostali Romi Auschwitza u smrt. Preživjeli svjedoci likvidacije romskog logora, poput poljskog političkog zatvorenika Wladyslawa Szmyta, opisao je kako su esesovci romsku djecu “razbijali o stranice kamiona.”. Te je noći 2.897 Roma ugušeno plinom.
Procjenjuje se da je kroz Auschwitz prošlo oko 23 tisuće Roma, a prema podacima poljskog Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, umrlo ih je 20.943.